Karijerno planiranje: kako da dizajniraš svoju karijernu mapu

“Sprdaš se – pa ja ne mogu da pronađem BILO KAKAV posao, a ti mi pričaš o karijernom planiranju?”

Žao mi je što veliki broj ljudi misli da je karijerno planiranje nešto što se radi samo na Zapadu i da mi sa ovog balkanskog podneblja nemamo prostora da planiramo svoju karijeru, jer ne možemo ni da nađemo valjan posao.

Ali, ne ljutim se što me ne razumiju, jer ja njih u potpunosti mogu da shvatim.

Za naše roditelje, kreiranje karijerne mape je uključivalo brigu o tome da ne budu otpušteni ili proglašeni tehnološkim viškom, mogućnost pronalaženja novih zaduženja unutar iste kompanije, ili eventualno napredovanje unutar preduzeća. Zato su naši roditelji gotovo sav svoj radni vijek provodili u istoj kompaniji.

Ja sam, sa druge strane, kao što je i za očekivati od generacije millennialsa, provodila najduže 2 godine radeći za istu firmu. U ovih 15 godina moj najduži angažman je u sopstvenom preduzeću. Moj karijerni put se gradio sam od sebe i doveo me do preduzetništva!

Kada sam imala 18 godina, nisam imala pojma da postoji nešto što se zove “Karijerna mapa” ili karijerno planiranje. Znala sam samo da želim jednog dana da imam svoj biznis, da svakog jutra nasmijana ulazim u kancelariju, da imam zaposlene itd. 🙂 Vrh!

Trebalo mi je nekih 15 godina veoma raznolikog iskustva da bih uspjela da to realizujem.

Kako je izgledao moj karijerni put?

Zasigurno nije bio linearan.

Na slici ispod sam dala pregled nekih poslova za koje smatram da su na neki način obilježili moju karijeru, ali osim ovih poslova radila sam i kao sobarica, dijelila flajere, radila u call centru, i kao nastavnik engleskog jezka…

Moj karijerni put

 

Vidiš da su neki poslovi koji su naizgled bili privlačniji donosili manje zarade, ali je naprosto bilo neophodno da prođem sva ta iskustva kako bih došla do znanja i vještina koje koristim u današnjem poslu: koristim engleski jezik svakodnevno, stekla sam značajne organizacione vještine, kreativnost, otpornost na rad pod pritiskom, stvorila značajne konekcije, unaprijedila svoje prodajne vještine i konačno shvatila da je regrutacija vrsta prodaji i da sve to mogu da primijenim!

Danas znam da je preduzetništvo moj poziv.

Danas znam da se sve desilo baš tako kako je trebalo da se desi, i ne postoji apsolutno ništa što bih promijenila.

Ali, kada bih mogla da se vratim kroz vrijeme, sebi bih šapnula sledeće:

 

1. Upoznaj sebe!

Možda jeste teško kada krojiš za sebe karijeru za kakvu tržište nije još uvijek spremno. Ali sjeti se da ne postoje pravila jer sama dizajniraš svoj karijerni put, po svojim pravilima i svojim idejama! Zato otkrij šta je to što ti najbolje leži, u čemu si uspješna, i što bi mogla da radiš do kraja svog života, bez i jednog dinara ako treba ali bi činilo da se osjećaš ispunjenom.

Zaviri u svoje hobije i interesovanja – da li bi nešto od toga mogla da unovčiš?

Mnogi od vas ne znaju, ali kada imam vremena pravim figurice i nakit od polimerne gline, žice, perlica… Taj hobi je samo jedna od alternativa u mom životu – pa i ako moj biznis propane, mogu da razmišljam o prodaji svog ručno rađenog nakita!

Recimo, ako si kao mala skupljala salvete (ja jesam!), možda bi mogla da naučiš da radiš decoupage i prodaješ svoje radove?

Baj d vej, kreirala sam jednu simpatičnu radnu svesku pod nazivom „Upoznaj sebe“, i možeš je preuzeti ovdje.

Kada jednom upoznaš sebe, onda se usudi da…

2. Slušaš svoj instinkt

Kreiranje sopstvenog idealnog posla može biti zastrašujuće, posebno kada postoji zasićenost na tržištu. „Osjećam da bi mi pisanje bloga išlo dobro, ali danas svi pišu blog…“.

OK, ali tvoj instinkt ti kaže da bi ti pisanje išlo dobro. Pa šta ako svi pišu blog? Ne čitamo svi iste stvari, ne dopada nam se svima isti stil pisanja… Neko piše o hrani, neko o modi, neko evo i o karijeri – svaki blog je drugačiji, i na tebi je da pronađeš svoju nišu!

Trebaš da vjeruješ svom instinktu! Gotovo je nepogrešiv!

Moj instinkt mi je govorio da treba da pokrenem svoje preduzeće, pa čak i kad su svi govorili da nema šanse da to uspije u Nikšiću, čak i sa malom bebom i bez ušteđevine – samo sa (nestabilnim) primanjima moga supruga. I njemu je instinkt govorio isto pa je mjesec dana posle mene u svom tom haosu i on pokrenuo svoju firmu. Danas smo oboje preduzetnici, i presrećni smo što jesmo!

Znaš, usudili smo se da poslušamo instinkt… što me vodi do sledećeg savjeta:

3. Radiš što većina neće!

To znači ako 99% ljudi ne bi radilo kod tog poslodavca, a ti probaj. Zbog iskustva!

To što mnogi ne bi pristali da putuju sat vremena svakog jutra do posla, a ti pristani. Zbog iskustva.

Ako drugi nisu spremni da ustanu u 5 sati da idu na posao, a ti budi spremna! Zbog – iskustva! Jer, na kraju je iskustvo jedino što će zaista biti bitno. Ne drugima, već tebi.

Ako ćemo iskreno: you have to work your ass off ako hoćeš da ti se trud zaista isplati.

A većina ljudi to neće uraditi…

4. Uvijek imaj alternative!

Alternative nastaju iz – iskustva!

Danas volim svoju svestranost i ne želim da se moje interesovanje ikad ograniči na samo jednu oblast. Zahvaljujući tome, nije me strah ako ostanem bez posla ili biznis propane – znam da ću uvijek imati alternative – plan B, plan C, možda i plan D.

I dok je uvijek super imati alternativu, odnosno plan B, postoji jedna stvar kod planova B nije dobra, a to je rasipanje energije na planiranje alternative, umjesto da se ta energija troši na Plan A i učini sve da on uspije!

Zato je mnogo važno da posjeduješ dobro razrađen plan A!

Ja nisam imala taj luksuz da biram, niti sam imala mentora koji bi me vodio i rekao mi sve ovo što danas i sama znam.

Ali, kako ti ne bi lutala, dizajnirala sam radnu svesku pod nazivom „Osmisli svoj karijerni put“, i želim da ti je poklonim.

KLIKNI OVDJE da radna sveska stigne direktno u tvoj inbox 🙂

Jedva čekam da čujem tvoje utiske!

 

Do naredne kafe sa regruterom, mašem ti iz Nikšića! 🙂

 

Bojana

 

Od freelancinga do preduzetništva – Starting up in Nikšić

Crna lista kandidata – jesi li na njoj?

Šta ćeš uraditi kada, recimo, u restoranu dobiješ hranu koja nije svježa, ili se ne osjećaš najprijatnije zbog loše usluge osoblja?

Normalno je da ćeš poželjeti da se takvo iskustvo više nikad ne ponovi, i više nećeš dolaziti u taj restoran. Drugim riječima, prekrižićeš ga, odnosno staviti na “crnu listu”.

Nešto slično se dešava i prilikom zapošljavanja. Regruteri su često svjedoci neprijatnim iskustvima sa kandidatima, i ta iskustva žele da izbjegnu u budućnosti iz više razloga.

Danas pričamo o čuvenoj crnoj listi kandidata, tajnom spisku kojeg regruteri kriju kao zmija noge.

Šta je crna lista?

Postoji mnoštvo načina da sam sebi potpetljaš nogu prilikom traženja posla, a jedan od najgorih jeste da se nađeš na crnoj listi HR-a i/ili agencija za zapošljavanje. Možda ti termin “crna lista” još uvijek ne zvuči strašno, ali ako ti kažem da postoje načini da se i druge kompanije upozore na nepouzdane kandidate, šta ćeš onda misliti?

Lično sam imala priliku da slušam o Telegram grupi u kojoj regruteri iz cijelog svijeta dijele informacije o kandidatima koji su „blacklisted“. Kako je grupa tajna, moguće se priključiti samo na poziv nekoga iz grupe!

Razmjena podataka ove vrste je ilegalna (jer se dijele ime, prezime, kontakt podaci i nacionalnost kandidata, što je povjerljiva stvar), ali ja se neću dublje baviti ovom tematikom, jer mi nije cilj da ispravljam krive Drine, nego da tebi stavim do znanja da možeš da upadneš u ozbiljne probleme zahvaljujući samo jednom nesmotrenom potezu.

Dva su glavna razloga zbog kojih kandidati završavaju na ovakvim listama:

  1. Čine da regruter ispadne smiješan pred klijentom (ili svojim nadređenim, ako radi za kompaniju), jer nije dobro procijenio kandidata, ni rizike. Znaš, mi stojimo ispred svakog kandidata kojeg proslijedimo svojim klijentima, i odgovaramo za njega svojom reputacijom!
  2. Troše tuđe vrijeme bespotrebno, i bez imalo sažaljenja. A vrijeme nam je svima danas skupo.

Kako najlakše da završiš na crnoj listi kandidata?

1. Zakasni na razgovor za posao, ili još bolje – nemoj se uopšte pojaviti!

 

HR menadžeri i regruteri su vječito u frci sa vremenom (a ko danas nije?). Zbog toga je za njih smak svijeta ako kandidat kasni na intervju za posao duže od 5 minuta, jer ne samo što ih ostavlja na čekanju (što niko ne voli, pa ni ti), već i prijeti da upadne u termin drugom kandidatu kojeg treba da intervjuišu nakon njega. Osim toga, kašnjenje govori o tome da kandidat ne upravlja dobro svojim vremenom, zaposlenje mu nije prioritet, ne cijeni tuđe vrijeme, nije dovoljno zreo i nije profesionalan.

Jednom mi se čak desilo da je kandidat kasnio na razgovor za posao (inače zakazan u 11h!) i došao gotovo u pidžami, neispavan i vidno umoran, pod izgovorom da je imao burnu noć u gradu…

Ako vidiš da ćeš zakasniti na razgovor za posao, odmah pozovi regrutera i javi mu da nažalost nećeš moći da stigneš na vrijeme i daj opravdan razlog. Zapamti, imaš samo jednu šansu i dobro razmisli šta ćeš da kažeš („umrla mi baba“ i te fore ni slučajno ne koristi, jer ako počneš da radiš, kad-tad ćeš pomenuti babu, pa ćeš popiti otkaz jer si lažov!)

2. Malo „uljepšaj“ svoj CV

O laganju u CV-u sam pisala u jednom od mojih prvih blog postova.

Ako napišeš da si radio u nekoj firmi, a ispostavi se da nisi, odmah ideš na crnu listu. Bilo kakva sitna, naizgled bezopasna laž i svako pretjerivanje u CV-u prijete da ti unište reputaciju. Poslodavac će to prije ili kasnije saznati (kao i ono za babu), pa ćeš biti u neprilici.

Nemaš pojma koliko puta se desilo da kandidat izlista određene vještine a da se na razgovoru za posao ispostavi ne samo da su one na početnom nivou, već da ih uopšte i ne posjeduje!

Ima kandidata koji misle da će naučiti njemački jezik kada se zaposle u Njemačkoj, i naznače da poznaju jezik na A1 nivou (ne lažem, majke mi!). Kada dođe do provjere znanja, počnu da se znoje, izvlače se da nisu obnavljali, i sami sebe dovode u neprijatnu situaciju.

Ne znam šta misli da će postići sa tim, ali tebi predlažem da to nikad ne radiš, pa čak ni ako ti gori pod nogama za poslom! Reputacija je u pitanju, i danas je vrlo lako saznati sve o svakome.

Ne igraj se.

3. Apliciraj za isti posao preko dvije ili više agencija.

Ako dosad nisi znao kako regruteri zarađuju, onda evo prilike da saznaš: regruter dobija svoju proviziju od klijenta samo onda kada uspješno posreduje pri zapošljavanju jednog kandidata, i kada taj kandidat prođe kroz određeni probni period (tokom kojeg regruter garantuje za njega, pa se zove i garantni period).

Pokušaj da se staviš u kožu regrutera.

On svo svoje vrijeme i resurse usmjeri na tebe i tvoje zapošljavanje, da bi kasnije saznao da si, prije nego što si došao kod njega, aplicirao preko nekog drugog regrutera. Mi u Crnoj Gori kažemo „Ko prvi đevojci, njegova đevojka“, pa tako i provizija ide onome ko prvi uspije da zaposli kandidata. Znači da je ovaj nesrećni regruter ne samo izgubio svoje vrijeme nego i novac za koji je radio. Zašto bi opet želio da sarađuje sa tobom?

Znam da sada razmišljaš da imaš puno pravo da tražiš posao na više mjesta, i to jeste skroz OK, pod uslovom da si upozorio svog regrutera da si već pokušao preko neke druge agencije ili direktno kod poslodavca.

4. Ne javljaj se na telefon i ne odgovaraj na mejlove.

To što nisi dostupan za razgovor, već se „kriješ“ iza poruka, može da signalizira da nešto nije u redu. Znam da ima ljudi koji ne vole telefonske razgovore (skroz se prepoznajem!), ali porukom ne možeš sve da riješiš.

Takođe, ako ti regruter pošalje mejl sa nekom ponudom, potrudi se da odgovoriš u razumnom roku, pa i ako ti se ponuda ne dopada. Jedan kratak email u kom ćeš se zahvaliti na izdvojenom vremenu, interesovanju i pruženoj prilici, i najljubaznije odbiti ponudu ne košta ništa! Zapravo košta – 2 minuta tvog vremena. Šta je to u poređenju sa lošom reputacijom?

Napominjem da su regruteri veoma fleksibilni kada rade sa kandidatima za koje se pokaže da zavređuju njihovu pažnju i vrijeme, i uz to su i sami fleksibilni, jer na kraju krajeva – iz tog procesa svi moramo da izađemo kao pobjednici: poslodavac sa vrijednim radnikom, ti sa poslom koji ti je potreban, a regruter sa njegovom naknadom za dobro obavljen posao. Win-win za svakoga!

5. Potpiši ponudu za posao, pa onda nestani!

Ovo je nešto što mi se desilo sa nekim kandidatima par puta na samom početku, i što je uticalo na to da izgubim vrijedne partnere i klijente!

Ako prođeš intervju i dobiješ ponudu koju nisi siguran da želiš da prihvatiš, jednostavno je. Ne prihvataj je! Zahvali se, kao što smo već rekli, i pristojno odbij ponudu!

Zašto? Jer je kompanija za koju je trebalo da radiš sada opet na samom početku, izgubila je dosta vremena, povjerenje u tebe, kao i povjerenje u sposobnosti regrutera. Sa druge strane, reputacija regrutera je dovedena u pitanje, takođe je izgubio dosta vremena, a ujedno i novac. Kandidat koji ne može da održi datu riječ i da ispuni svoje obaveze je neko ko je neodlučan i na kraju dana – osoba sa kojom ni regruter ni poslodavac ne žele više da rade. Blacklisted!!!

Postoje još neke situacije koje te mogu dovesti do ove tajne liste:

  • Aplicirao si za posao preko agencije za zapošljavanje, ali i direktno kod klijenta. Osim što regruteri ovo ne vole, nisu ni poslodavci preoduševljeni, jer to znači da nemaš povjerenja u svog regrutera i da želiš da ga zaobiđeš, a to odaje utisak nepovjerljivosti.
  • Prihvatio si ponuđene uslove, ali kad je trebalo da potpišeš tražio si veću platu jer si se preračunao (neoprezan i nesiguran!), ili si shvatio da je posao predaleko od tvoje kuće (lijen i nezainteresovan!), ili ti roditelj ne dozvoljava (?!?!?!?!)
  • Nisi se pojavio prvog dana na poslu (ne smijte se, događa se!)
  • Krivično si osuđivan
  • Otvoreno koristiš opojna sredstva
  • Zoveš svakog Božijeg dana da provjeriš svoj status, pišeš regruteru mimo radnog vremena i u kasnim večernjim satima (bolje rečeno – ranim jutarnjim!) i ako ne odgovori u kratkom roku, bombarduješ ga na svim društvenim mrežama

 

Vrlo je vjerovatno da, ako si nekada uradio nešto od pomenutog, tvoje ime već blista na jednom od ovih spiskova.

Priznajem, nekada nije do tebe!

Nekad postoje stvari na koje ne možeš da utičeš, ali se makar osiguraj da ćeš uraditi sve što je do tebe da ne upadneš u jamu koju sam sebi kopaš.

 

Za kraj, evo nekih stvari na kojima možeš da poradiš odmah:

  • Online prisustvo: sredi svoje profile na društvenim mrežama (akcenat je na LinkedIn-u, pa se potrudi da popuniš profil relevantnim iskustvima, traži endorsement od poznanika, traži preporuke od prethodnih saradnika…)
  • Uvijek budi spreman za intervju: bez obzira što ti je materija poznata, svaki intervju je različit na svoj način. Istraži kompaniju što pažljivije i naoružaj se podacima.
  • Poveži se sa regruterima online. Tako ćeš ih bolje razumjeti jer ćeš moći da pratiš njihova interesovanja i da se na to „zakačiš“ ako ti nekim slučajem na razgovoru nestane „materijala“ za priču. Pokaži da ti je stalo!
  • Zapamti – svaki razgovor sa regruterom je jedna vrsta intervjua, pa budi oprezan i pokaži od starta da si profesionalan kandidat koji zavređuje pažnju.

 

A šta ako si već na crnoj listi?

Možeš da pokušaš da ispraviš situaciju. Objasni da ti je žao, zamoli za još jednu priliku i pokaži da si pouzdan i profesionalan kandidat. Zatraži iskreni feedback o tome kako da sledeći put ne upadneš u istu zamku, i pokažeš se kao bolji kandidat na svakom sledećem intervjuu.

 

 

Bojana Perović  

 

Priključi se našoj Facebook grupi i od septembra te čeka mnoštvo korisnih savjeta, besplatnog materijala i mnogo interesantnih podataka koje ne smiješ propustiti! 🙂

 

RODITELJI: Ne tražite posao vašoj djeci!

Sve češće se dešava da na moja vrata dolaze zabrinute mame. Očevi rjeđe, ali ima i njih.

Većinom je preko puta mene tolerantna, uviđavna osoba puna ljubavi, koja se dala u potragu za poslom za svoje čedo (koje najčešće ima između 18 i 30 godina!) i koja vjeruje da zna šta je dobro za njega.

Sve to, naravno, da bi poštedjela svoje dijete nerviranja i stresa.

Naizgled, veoma altruistično, brižno i za svaku pohvalu.

U stvarnosti, nepromišljeno.

I skroz pogrešno!

 

Uz dozvolu moje sagovornice, jedne veoma brižne majke, prenosim naš skorašnji razgovor blago prilagođen za ovaj blog.

„Ne znam šta više da radim. Sve sam probala, ali ne mogu da mu nađem ama baš nikakav posao!“, govori zabrinuta majka gotovo kroz suze.

„Znam, gospođo, da Vam je teško. Ali zašto mu Vi tražite posao? Gdje je on sada?“

„Valjda je kući, spava, ne znam. On i ne zna da sam ja ovdje… Možda je i izašao, znate današnju omladinu. Obavezna jutarnja kafa u centru, to se ne propušta“, usne joj se razvukoše u stidljiv osmijeh.

„Da, naravno, sve znam… A koliko Vaš sin ima godina?“

„28 napunio sad u junu. Vjerujte mi, ne znam više šta da radim, godine idu, treba da se ženi, ako Bog da i porodicu da stvara! A mlađa kćer mi radi u Budvi, svaku sezonu od svoje 17-te, fino zarađuje. I njoj sam rekla da mu nađe neki posao, da pomogne bratu, ali neće pa neće. Kaže – neka traži sam! Lako je njoj, snašla se, zarađuje, a ovaj jadnik 2 fakulteta ima i eto…“

„Dva fakulteta, kažete?!“, prekidoh je. „Kako to?“

„Pa eto, upisao Pravni, završio sve u roku. Tražio posao jedno godinu dana… i više od godinu! A posla nigdje.. Pa da ne bi gubio vrijeme, upisao Menadžment. I sad je eto, na birou…“

„Kažite mi molim Vas, šta on ZNA da radi?“

PAUZA. Gledamo se. Meni pomalo neprijatno, ona se uzvrpoljila, znoji se…

„Paaaa.. kako – šta? … Pa sve to što je učio… Valjda zna kako se radi… Rimsko pravo je iz prve položio! Engleski dobro govori, pomalo ruski… Visi stalno za računarom, mislim da se pomalo i u kompjutere razumije. A vrijedan je, stvarno! Sve ‘oće da uradi, svakome da pomogne…“

„Pa iako je toliko vrijedan, on danas nije ovdje nego Vi!“

Opet pauza, ovog puta kraća.

„Ma, on ne zna da sam ja ovdje. Nisam htjela da ga „ubijam u pojam“, da ga stresiram dodatno. Skroz mu je samopouzdanje opalo jer ne može da nađe posao, a planira da se ženi… Pa makar da mu malo pomognem…“

– – –

– – –

Svi mi želimo najbolje za svoju djecu.

Ali nekada, od tolike želje da im pomognemo i izvedemo ih na pravi put, načinimo im više štete nego koristi. Ako pokušavate da spasite Vaše odraslo dijete svaki put kad se nađe u nekom problemu, možda dugoročno gledano pogoršavate situaciju?!

Molim vas, dragi roditelji, ne tražite posao vašoj djeci!

To moraju sami.

Moraju da spoznaju i na svojoj koži osjete surovost tržišta rada i veličinu svakog zarađenog eura.

Da se suoče sa neuspjehom.

Da upoznaju autoritet.

Da otkriju pravu konkurenciju!

PRUŽITE VAŠOJ DJECI PODRŠKU DOK TRAŽE POSAO, UMJESTO DA TO RADITE ZA NJIH.

Treba da mislite na to da su savjeti koje im dajete možda staromodni i potpuno neprimjenljivi u današnjem poslovnom svijetu, pa umjesto da ih savjetujete onako kako Vi mislite da je ispravno, možda bi trebalo da uradite sledeće:

1. OPUSTITE SE.

Prihvatite, prije svega, da živimo u digitalnom dobu.

Prihvatite, dragi roditelji, da je vrijeme u kom oni odrastaju drugačije od vremena u kom ste vi odrastali. Možda vam se to ne dopada, ali je tako. Umjesto da svaki put nezadovoljno vrtite glavom kada to konstatujete, bolje razmislite šta možete da uradite kako biste im pružili adekvatnu podršku dok oni sami traže posao.

Da, znam da postoje prevare preko interneta, ali isto tako postoji veliki broj ljudi koji su napravili ozbiljnu karijeru zahvaljujući poslu koji su pronašli online. Umjesto da kritikujete, podržite inicijativu vaše djece da traže posao preko interneta, i edukujte se o tom procesu kako biste im mogli priskočiti u pomoć ako negdje zapnu.

2. PRIČAJTE SA NJIMA!

Odvojite sat vremena sedmično i pričajte sa vašom djecom.

Pričajte o vašim usponima i padovima u poslu, o njihovim idejama, strastima i planovima za budućnost.

Pitajte ih gdje vide sebe za 5 godina.

Otkrijte šta ih motiviše. Pričajte o novcu, o međuljudskim odnosima, o ličnom razvoju koji prati profesionalni, o pravilnom postavljanju ciljeva.

Razgovarajte sa njima o očekivanjima i postavljanju granica.

Okruženje je veoma surovo, i neprekidno nam govori o tome ko treba da budemo i koliko novca trebamo da zarađujemo. Ako im vi ne pomognete da imaju jasna i realistična očekivanja, onda neka budu spremna na jak i bolan udarac realnosti. Kada ih ohrabrujete da traže samo menadžerske poslove jer su završili taj fakultet, zahtijevaju 2 slobodna dana nedeljno i ne pristaju na platu od 500+ eura, vi im činite zlo!

Na zapadu djeca tokom srednje škole rade slabo plaćene poslove kao što su babysitting, dostava pizze, čuvanje kućnih ljubimaca, pranje posuđa, konobarisanje, točenje goriva i slične, kako bi mogli sebi da priušte izlaske sa vršnjacima, vozačku dozvolu, gorivo, mobilni telefon i mjesečnu pretplatu, i steknu radno iskustvo, disciplinu, nauče kako funkcionišu timovi i izgrade značajne vještine. Ako ste sada u sebi pomislili da je ovo surovo, bolje je da ne čitate dalje.

3. DAJTE IM DOMAĆE ZADATKE.

Prije nego što počnu da traže posao uz vašu pomoć, dajte im da odrade analizu tržišta i konkurencije. Kupite im svesku u koju će bilježiti svoja zapažanja. Takođe, to će biti sveska u kojoj će pratiti proces apliciranja.

Analizirajte najtraženije poslove današnjice. Uporedite vještine vaše djece sa traženim kompetencijama iz nekog oglasa za posao. Zajedno donesite zaključke o tome koje vještine vašoj djeci nedostaju. Zatim im pomozite u odabiru načina da steknu tražene vještine (razne vrste obuka, priručnika, knjiga, e-bookova, online kurseva, ali i volonterskog iskustva, sezonskog rada ili studentske prakse!).

Zajedno kreirajte strategiju!

NAPOMENA: NE PADAJTE U ZAMKU! Identifikujte zajedno sa djetetom njegove kompetencije, a ne karijerni pravac. Ako ste primijetili da Vaše dijete ima „sposobnost da dobro organizuje misli prije nego što počne da priča“, ne znači da je za njega posao pravnika kao stvoren! Može biti i dobar novinar, političar, ali i psiholog, kouč i motivacioni govornik!

4. PRIPREMITE SVOJU DJECU.

Ako baš hoćete da se dijete osjeti samouvjerenim, onda kod kuće simulirajte razgovor za posao. Pronađite najčešće postavljana pitanja (može Vam koristiti moj priručnik za razgovor za posao, koji možete preuzeti ovdje), pružite mu priliku da samostalno odgovori, a onda mu dajte povratnu informaciju šta je bilo dobro a šta loše. Nikako ne sastavljajte scenario umjesto Vašeg djeteta.

Pokažite mu kako se piše CV i motivaciono pismo. Ako ne znate kako se piše, Google Vam je majka za to! (A i ja se trudim da budem korisna :)). Odolite iskušenju da Vi to odradite za njega. Kada to sam odradi, pomozite mu tako što ćete CV i motivaciono pismo pročitati i provjeriti da li su rečenice smislene i gramatički ispravne. A onda neka sam počne da šalje svoj CV.

Više puta se desilo da mame pošalju CV svoga sina umjesto njega. Uvijek im ljubazno napomenem da bi dijete samo to trebalo da uradi. Ako je on u tom momentu zaista spriječen, onda je to OK, ali to, dragi roditelji, ne bi trebalo da vam bude praksa. Vaša djeca to MORAJU da rade sama.

5. OSTANITE KOD KUĆE.

Molim vas, dragi roditelji, ne idite sa djecom na njihov prvi veliki intervju (niti bilo koji posle njega!).

U redu je da ih odvezete ili otpratite do tamo, ali kad stignete na mjesto intervjua najbolje je da se što prije izgubite. Popijte negdje kafu, iskulirajte u obližnjem parku.

U suprotnom, poslodavac može steći pogrešan utisak o Vašem djetetu, i etiketirati ga kao lijenu, neodgovornu, plašljivu i nesigurnu osobu.

6. PODRŽITE IH DA RADE SEZONSKI POSAO.

Pa šta ako Vaša kćerka radi kao sobarica u hotelu za 300€ i živi sa još 3 djevojke u istom stanu? Pa šta ako hrana nije neka? I šta ako je smršala 2kg za mjesec dana?

Ja ne bih brinula. Brinula bih kad bi moja kćer sa 25 godina čekala neko bolje vrijeme. Posebno ako sam joj ga lično ja obećala!

Ja sam sa dvadeset dvije godine i već 4 godine radnog iskustva živjela u brodskoj kabini veličine dva sa dva, ispod mora i bez prozora, sa osobom koju ne poznajem, jela totalno nezačinjenu hranu i radovala se kada se u brodskoj menzi služi pizza, hot dog ili hamburger, radila po 13h dnevno, ustajala u 5 ujutru, vukla prljave kutije i kolica kroz hladni magacin, i evo me danas – živa i zdrava.

A tek šta sam sve naučilaaaa…

7. PODRŽITE VOLONTERSKO ISKUSTVO.

Ne obeshrabrujte djecu da stiču volontersko iskustvo, jer ono može biti odlučujući faktor. Volontersko iskustvo govori u prilog tome da je Vaše dijete odgovorna osoba, koja je spremna na rad pod pritiskom (i to uglavnom bez zarađenog dinara, jer je ne motiviše isključivo novac), na razna odricanja i na konstantno učenje i usavršavanje.

Da li biste voljeli da Vaše dijete neko ovako opiše?

Onda, podržite volontiranje!

 

Dragi roditelji, danas ne postoji stalan posao.

Statistika pokazuje da se mlađa generacija u prosjeku zadrži 30 mjeseci na jednom poslu. To znači da su rani poslovi dio procesa učenja i pravi momenat da Vaše dijete stekne osobine i vještine koje će se tražiti u skoroj budućnosti.

Traženje posla uglavnom nije zabavno.

I sam posao je nekad pravi smor.

Ali pustite vašu djecu da to sama otkriju.

Bićete mi posle zahvalni 🙂

 

 Bojana Perović  

 

Linkedin LION – biti ili ne biti?

Kako se osjećaš kad neko lajkuje, komentariše ili podijeli tvoj post na društvenim mrežama?

Super, zar ne?

Komentar, lajk ili dijeljenje tvog sadržaja su jasan pokazatelj da se ljudima dopada to što dijeliš. Kada odgovoriš na svaki komentar, pokazuješ da ti je stalo. Na taj način kreiraš engagement sa svojim korisnicima, što je cilj svake društvene mreže.

Konstantne izmjene algoritama u pravcu poboljšanog engagement-a ukazuju na to da društvene mreže imaju za cilj da nas zadrže tu gdje jesmo, da se osjećamo prijatno kad smo tu i da dajemo određeni doprinos online zajednici, odnosno community-u.

Zašto je to važno?

Online zajednica ili community je nešto u šta bismo svi, a posebno preduzetnici ili budući preduzetnici, trebalo da ulažemo u smislu vremena, novca i ostalih resursa.

Bez zajednice, to je kao da si izolovan na pustom ostrvu sa kojeg se trudiš da pokažeš svijetu da ti kao nešto radiš.

99% ljudi zajednicom smatra broj pratilaca na Instagramu, lajkova stranice na Facebooku i broj konekcija na Linkedinu.

Ali, zajednica je mnooogo, mnogo više…

 

Nedavno me je kontaktirala jedna žena koja se interesovala za moje usluge Linkedin konsaltinga. Ona u svojoj mreži ima preko 20 000 konekcija, i žalila mi se da ne postiže ama baš nikakve rezultate, i htjela je da vidi gdje griješi!

 

Zvučalo mi je gotovo nevjerovatno da među toliko ljudi ne postoji baš niko ko se interesuje za njene usluge kreativnog pisanja i copywriting-a, i da vrlo malo ljudi uopšte ostvaruje interakciju sa njom. Veoma slab engagement sa njenim sadržajem mi je ukazao na to da možda postoji problem sa zajednicom koju je kreirala.

Onda sam ukapirala – njena najveća greška jeste ta što je pristala da bude Linkedin LION!

Šta znači biti Linkedin LION?

Možda ćeš prvo pomisliti da se radi o ljudima-lavovima koji razbijaju na ovoj mreži i neka su vrsta Linkedin influensera. Ali ne – ovi ljudi nisu influenseri, mada broj konekcija u njihovoj mreži može da označava suprotno.

Postoje 3 tipa ljudi na Linkedinu:

  1. oni koji prihvataju svaki poziv za konekciju,
  2. oni koji prihvataju pozive isključivo od ljudi koje znaju lično, i
  3. oni koji su negdje između.

LION je akronim od “LinkedIn Open Networker” što znači da pripada grupi ljudi koji prihvataju gotovo sve zahtjeve za konekciju i umrežavaju se sa svima.

“Pa zar nije to suština Linkedin-a?”, pitaš me.

Da vidimo…

Koji su benefiti od velikog broja Linkedin konekcija?

Za mnoge, biti Linkedin LION je odličan način da brzo izgrade veliku mrežu. Postoje mnoge Linkedin grupe za takve ljude, kao na primjer Leading International Open Networkers (LION), LION Network  i druge.

Nedugo pošto sam počela da koristim Linkedin shvatila sam da je veoma bitno da moju mrežu počnem da širim, jer je jedini način da se moje ime pojavi nekome u pretrazi ukoliko mi je taj neko prva (1st), druga (2nd) ili treća (3rd) konekcija (takoreći – koljeno), ili da smo članovi iste Linkedin grupe.

Kasnije, kad sam stigla do tih čuvenih 500+ konekcija (za one koji ne znaju – prvi cilj koji svaki početnik na Linkedinu sebi postavi je da nadmaši 500 konekcija!), shvatila sam da mi ta brojka zapravo ništa ne znači.

Prije 8 godina veoma Linkedin je koristilo veoma malo ljudi sa naših prostora, pa sam nasumično dodavala ljude. Onda je mreža počela ubrzano da raste kada sam počela da se bavim regrutacijom i nekako sam se osjećala počastvovanom – moj profil je bio veoma vidljiv. Ali, ja nikako nisam mogla da se pronađem među tim ljudima koji su pričali o meni nerazumljivim ili dosadnim temama. Pitala sam se šta radim tu!

Zatim je neko iz moje prve grupe konekcija podijelio post koji je podijelila neka njegova konekcija, i tu mi se upalila lampica: ako pratim ljude koji su mi interesantni ili koji su moji potencijalni mentori, klijenti ili saradnici, a oni prate mnogo sebi sličnih, zamisli samo KAKVU MOĆNU I KVALITETNU MREŽU ONDA MOGU DA IZGRADIM!!!

Tada sam sebi dala zadatak da prestanem da brojim konekcije i da se fokusiram na kvalitet istih.

Kvalitet iznad kvantiteta!

Iako je veoma važno da izgradiš veliku mrežu konekcija, kvalitet tih konekcija je mnogo važniji.

To je razlog zbog kojeg od tada pažljivije biram ljude u svojoj Linkedin mreži – jednostavno ne vidim suštinu povezivanja sa ljudima sa kojima ne dijelim ama baš ništa, koji imaju ogromnu mrežu nekvalitetnih konekcija, od kojih su mnoge lažni Linkedin nalozi ili spameri.

Hajde malo da se bavimo kvalitetom mreže koju gradiš.

Kako da prepoznaš Linkedin LION-e?

Lako – oni pored svog imena često dodaju tu skraćenicu.

 

 

MORAM DA ZAPAZIM: Ono što neki LION-i ne znaju jeste to da ovim krše pravila Linkedin-a, koja nalažu da se osim ličnog imena u ovom polju ne bi smjele naći druge riječi.

Oni koji znaju ovaj podatak, skraćenicu stavljaju u svoj naslov (tzv. Headline).

 

 

OPET MORAM DA ZAPAZIM: Ova informacija u naslovu ne govori ama baš ništa, osim da se ova osoba otvoreno umrežava. A to ne daje nikakvu  opipljivu vrijednost. Osim toga, LION prihvata svakoga pa i spamere, što znači da ako se povežem sa LION-om, spameri vrlo lako mogu dobiti informacije o meni preko LION-ove liste konekcija.

Koji su glavni nedostaci LION pristupa?

Prvenstveno, to se ne dopada Linkedinu.

U prošlosti je Linkedin banovao LION-e, a danas to radi na malo sofisticiraniji način.

Linkedin nam danas poručuje da želi da pojača engagement – zato što korisnik koji se aktivno uključuje u konverzacije provodi više sati na Linkedinu, koristi više njegovih funkcija, vidi više plaćenih oglasa itd., a to sve donosi naravno – novac!

Na samom početku, jedno od pravila Linkedina bilo je da treba da se umrežavamo samo sa ljudima koje znamo lično.

(Sjećam se dana kada si za svaku konekciju morao da navedeš odakle je poznaješ. Svaki put kada bih dodala novi kontakt, dobijala bih ovakvu poruku:

 

 

Ljudi su mogli da kliknu na “I don’t know this person”, i na taj način Linkedinu ukazuju na to da krše njegova pravila – zapravo nikoga nisi mogao dodati u mrežu ako si kliknuo ovo dugme. Najbolje je bilo da klikneš FRIEND, i onda te Linkedin puno ne bi gnjavio).

Danas nije tako.

Makar ne sasvim – danas možemo da biramo ko nas dodaje. Možemo Linkedinu staviti do znanja da ne poznajemo osobu koja nas poziva, tako što ćemo umjesto da prihvatimo njen zahtjev za konekciju (ACCEPT) kliknuti na IGNORE, nakon čega možemo otići korak dalje i kliknuti na “I don’t know this person” opciju, što će Linkedinu signalizirati da možda ova osoba pripada grupi ljudi koji nasumično dodaju konekcije.

Iznenadio bi se brojem ljudi koji to rade!

Bitno je da znaš da, ako više od 5 ljudi odbije tvoj zahtjev i klikne na “I don’t know this person“, Linkedin te može banovati tako što će ti na određeno vrijeme onemogućiti dodavanje novih konekcija, ili možda tražiti da uneseš email adresu osobe sa kojom se umrežavaš kao dokaz da se poznajete svaki put kada pošalješ connection request.

Kladim se da ovo nisi znao! 🙂

Pa, zašto bi neko sebe stavljao u ovakvu situaciju da rizikuje da ga Linkedin sabotira?

Još jedan razlog zašto ne treba svakoga da prihvataš u svoju mrežu jeste i ograničenje po broju konekcija koje možeš da prihvatiš. Naime, Linkedin ti kao besplatnom korisniku omogućava da pošalješ maksimalno 3000 zahtjeva (nema dnevnih limita ali posle 100 zahtjeva moraćeš da uneseš CAPTCHA), a isto tako pruža mogućnost da imaš najviše 30.000 konekcija. Kada dostigneš ovu brojku, nećeš moći da prihvataš druge konekcije, koje će ti možda biti mnogo vrednije i značajnije!

Irelevantan sadržaj pogrešno odabrane ciljne grupe mislim da ne trebam ni da pominjem – zatrpaćeš se beznačajnim informacijama iz različitih industrija, i prije ili kasnije ćeš se pitati “A što mi je ovo trebalo?!” 🙂

 

Šta još treba da znaš?

Linkedin je prije 20tak dana obavijestio i o izmjenama algoritma, prema kojima će se od sada mjeriti i naš doprinos mreži, u smislu podsticanja diskusije:

 

“To facilitate professional conversations in LinkedIn’s feed, we have introduced “contribution” as an additional objective in the candidate selection model. Probability of contribution captures members’ intent to share, comment, or react to a particular feed update. The model also takes into account timely feedback to content creators, which is a clear signal for cultivating and retaining audience builders on LinkedIn.”

 

Zato smatram da je mnogo važnije da se baviš onim konekcijama sa kojima imaš o čemu da razgovaraš, nego da ludački dodaješ ljude po Linkedinu zarad običnih cifara!

 

Ipak, sad kad znaš šta sve LION može da ti donese i oduzme, na tebi je da odlučiš: 

Ili jesi, ili nisi LAV! 🙂

 

Ukoliko želiš da maksimalno iskoristiš Linkedin zakaži koučing sa mnom, ili me kontaktiraj ovdje.

Cijena 1 na 1 Linkedin koučinga je 25€  i uključuje 60 minuta konsultacija u vezi sa kreiranjem i optimizacijom profila, unapređenjem vidljivosti na Linkedin-u i savjete za njegovu dalju upotrebu u cilju ostvarenja fantastičnih poslovnih rezultata!

 Bojana Perović  

 

 

 

 

 

kako, koristiti, linkedin

RADIONICA: Linkedin za početnike

5 trikova za dobar Linkedin summary

Zašto nam je toliko teško da napišemo Linkedin summary, tih 2000 karaktera o tome ko smo mi, šta znamo najbolje da radimo, šta tražimo na Linkedin-u i zašto bi drugi ljudi trebali da sarađuju sa nama, ili nas dodaju u svoju mrežu konekcija?

Ako nekoga poznajemo dobro, onda smo to valjda mi sami, zar ne?

Paaaa, možda i ne!

Upravo zbog toga što je poznavanje samog sebe i svojih vrlina, nedostataka, vještina i sposobnosti ključno za kreiranje Linkedin summary-a, uvodni dio mojih radionica se uvijek tiče samospoznaje!

 

Nažalost, ne vole svi ljudi da “kopaju” po sebi, jer se plaše da će tu pronaći nešto što im se neće dopasti.

Kako je izgledao moj prvi susret sa samom sobom?

Ja sam multitasker i toga sam oduvijek svjesna. Ljudi se iznenade “salatom od misli” koju imam u glavi, ali za mene je to žongliranje sa jedne stvari na drugu uvijek bilo potpuno normalno! U naletu inspiracije radila bih po 10 stvari istovremeno, i osjećala se odlično dok to radim. Ipak, s vremena na vrijeme osjetila bih težinu haosa koji sam sama sebi kreirala, dolazila bih u situacije da doživim burnout na poslu, svoje negativne emocije bih “istresla” na druge, a drugi su sve to pripisivali multitaskingu i nagovarali me da već jednom prestanem sa tim! Naprosto nisam znala KAKO jer drugačije nisam znala. Multitasking je počeo da dobija etiketu najvećeg ubice produktivnosti (opet nisam znala zašto, jer je u mom slučaju savršeno funkcionisao!), a uz to i najvećeg neprijatelja našeg mozga jer, navodno, konstantno žongliranje između zadataka smanjuje sivu moždanu masu i snižava naš IQ.

Počela sam da ispitujem sebe i razloge zbog kojih se toliko stresiram. Razmišljala sam o tome kako da kažem “zbogom” multitaskingu i postanem jedna obična, dosadna monotaskerka. Čeprkajući dublje po samoj sebi postajalo mi je sve jasnije: nije multitasking taj sa kojim ja imam problem, već slaba SAMODISCIPLINA i ORGANIZACIJA.

Kada sam postala svjesna toga, odlučila sam da se fokusiram na ove svoje slabosti umjesto da se bavim multitaskingom, kojim se danas ponosim i koji je definitivno zaslužio mjesto u mom Linkedin summary-u!

A šta treba da se nađe u TVOM  Linkedin Summary-u?

Pojma nemam, ne poznajem te 🙂 Ali znam kako možeš da počneš da istražuješ sebe i na kraju napraviš privlačan summary bez obzira što te ne znam lično! Na primjer, možeš za početak da preuzmeš radnu svesku za povećanje samosvjesnosti koju sam kreirala za ljude sa moje mejling liste i koja je BESPLATNA. U njoj ćeš pronaći jedan zanimljiv test ličnosti (na engleskom jeziku), kao i par simpatičnih vježbica koje će te natjerati da se zamisliš i izvučeš ono najbolje iz sebe. Svesku možeš preuzeti ovdje.

Kada si siguran u to šta su tvoje prednosti, koje vještine i sposobnosti trebaš da istakneš, onda treba da se baciš na izradu ovog dijela profila.

Postoje neka nepisana pravila za pisanje Linkedin Summary-a:

 

1. NIKADA NE OSTAVLJAJ OVO POLJE PRAZNO!

Linkedin summary je tu sa razlogom. On služi kao sažetak tvog profila,igra važnu ulogu za formiranje prvog utiska.  Njegov zadatak je da onome ko čita pruži uvid u ključne informacije o tebi, tvom načinu razmišljanja i tvojim postignućima, i pozove ga na akciju! S obzirom da je korisniku koji ulazi na tvoj profil vidljivo svega 300 od ukupno 2000 karaktera, tih 300 moraju da obećaju zanimljivu priču, kako bi taj neko uopšte kliknuo na dugme Show more.

 

 

Od polaznika mojih radionica tražim prvo da kreiraju svoj elevator pitch – prodajnu priču o sebi koju bi ispričali nekoj osobi za koju znaju da može da im pomogne, koja je toliko kratka da može da se ispriča tokom vožnje u liftu, i toliko ubjedljiva da osoba odmah može da donese odluku da tu priču “kupi”.

Linkedin summary je tvoj elevator pitch! Ne iskoristiti ovo polje je isto kao da se na primjer voziš sa Bill Gates-om u liftu, i ne kažeš mu ništa!

Dakle, nećeš ostaviti ovo polje prazno, važi? 🙂

 

2. UMJESTO TOGA, MAKSIMALNO GA ISKORISTI!

Sad kad smo se dogovorili da nećeš ostaviti ovo polje nedovršeno, hajde da se dogovorimo i da ćeš iskoristiti svih 2000 karaktera koliko ti Linkedin omogućava, ili makar približan broj. Ukoliko to ne uradiš, propuštaš važnu šansu da optimizuješ svoj profil za pretragu.

Iako su najvažnija mjesta za ključne riječi na Linkedinu naslov (Headline ili Tagline), radno mjesto (Job title) i vještine (Skills), Linkedin visoko vrednuje i riječi koje se nađu u Summary sekciji. Zato treba da je ispuniš ključnim riječima, ali smisleno a ne samo da ih nabacaš!

Na primjer, ako si marketar, željećeš da se ovdje nađu riječi kao što su SEO, ditigal marketing, Google analytics, social media management i mnoge, mnoge druge. 2000 karaktera će ti možda biti malo, vjeruj mi!

 

3. PRATI STATISTIKU!

Ispod polja Summary na tvom profilu vidjećeš statističke podatke koji su vidljivi samo tebi. Taj dashboard izgleda ovako:

 

 

Klikni na Search appearances da pogledaš u kojoj kompaniji rade ljudi koji gledaju tvoj profil, na kojoj poziciji i kako su te našli. Na primjer, ove sedmice mene su ljudi pronašli po ovim ključnim riječima:

 

 

Ako ne vidiš relevantne riječi na ovom spisku, onda znači da trebaš pod hitno nešto da mijenjaš jer tvoj profil nije optimizovan! Iskoristi ove rezultate kako bi izvukao maksimum iz svog profila.

 

4. RAZBIJ MONOTONIJU

Pod monotonijom ovdje mislim na dugačak tekst koji je težak za oči, a samim tim i dosadan za čitanje!

Kako? Postoji nekoliko načina: novu misaonu cjelinu započni novim redom, a svoje vještine, postignuća, usluge izlistaj po bullet-ima. Takođe, možeš da uneseš i nekoliko podnaslova koje ćeš napisati velikim slovima i recimo uokviriti linijama (donja crta na tastaturi), ili koristiti brojke za tvoja postignuća.

NAPOMENA: Linije ti mogu oduzeti do 40 karaktera, pa ukoliko imaš mnogo toga da kažeš, onda radije koristi neke grafičke elemente kao što su zvjezdice, crtice ili kružići.

Evo par njih koje možeš da iskopiraš:  ⚡️ ◙ ❖ ■ ★ ►

 

5. POZOVI NA AKCIJU

Ako na kraju tvog Linkedin Summary-a ne postoji CTA (Call-To-Action), rizikuješ da taj neko izađe iz tvog profila i – ćao, đaci! Pozovi na akciju, ostavi kontakt, dokaži čitaocu da ti je stalo do njega i da želiš da se više družite kroz Linkedin!

Šta možeš da uradiš?

Možeš da ostaviš svoju mejl adresu, za slučaj da neko ko ulazi na tvoj profil a nije tvoja prva konekcija može da te kontaktira direktno, bez da prethodno mora da se poveže sa tobom. Naravno da nije svim ljudima prijatno da njihova mejl adresa bude vidljiva, tako da taj dio možeš da zaobiđeš ukoliko si jedan od tih, ali svakako možeš da napišeš lijepu poruku kojom pozivaš zainteresovane da se povežu sa tobom.

Poziv na akciju može biti i neki video koji ćeš prikačiti ispod Summary-a ali i link ka tvom web sajtu, blogu, FB ili instagram stranici. Kako je to uradio William Arruda, stručnjak za lično brendiranje, možeš da vidiš na slici koja slijedi:

 

 

Lično brendiranje (personal branding) je njegova ekspertiza, što se može vidjeti na osnovu toga koliko je puta SMISLENO ova riječ provučena kroz njegov summary.

Nešto slično trebaš da kreiraš i ti. Zato se sada baci na posao, i javi mi kako ti ide – baš bih voljela da znam da li ti je ovaj blog post pomogao da kreiraš svoj Linkedin summary i tako pobijediš konkurenciju 🙂

A ako se nekim slučajem i dalje pitaš da li ti je profil na mreži Linkedin potreban, klikni ovdje i lično se uvjeri da jeste! 🙂

 

Ukoliko želiš da maksimalno iskoristiš Linkedin zakaži koučing sa mnom!

Cijena 1 na 1 Linkedin koučinga je 25€  i uključuje 60 minuta konsultacija u vezi sa kreiranjem i optimizacijom profila, unapređenjem vidljivosti na Linkedin-u i savjete za njegovu dalju upotrebu u cilju ostvarenja fantastičnih poslovnih rezultata!

 Bojana Perović  

 

 

Ako imaš pitanja vezana za razvoj karijere ili situaciju da podijeliš sa mnom i čitaocima, pusti mi mejl na office@minutadoposla.com sa naznakom „Kafa sa regruterom“ i postaćeš dio ekipe ljubitelja kafe koji svoju karijeru shvataju ozbiljno! 

 

Priključi se i našoj Facebook grupi, čiji članovi razmjenjuju iskustva i savjete u vezi sa karijerom.

 

Kako da postaneš freelancer i zaradiš preko interneta?

Freelancing je već duže vremena aktuelan oblik rada u zapadnim zemljama, a od skoro prepoznat je kao interesantan i na našim prostorima. Preduzetnici koji unajmljuju freelancere pomažu brojnim talentovanim pojedincima da postanu gospodari svoje sudbine, usavrše svoje talente i vještine, i izgrade unosnu i zadovoljavajuću karijeru.

Juče sam na Instagram profilu Minute objavila Story vezan za online radnu snagu u zemljama Zapadnog Balkana, i prikazala rezultate istraživanja koje su sprovela dva Data Scientist-a čijem sam izlaganju prisustvovala na Western Balkans Digital Summit-u u Beogradu.

Ubrzo nakon toga kontaktiralo me je nekoliko djevojaka koje su me pitale šta je freelancing, kako se to radi i ko to može da radi.

 

Oni koji me prate znaju da imam trogodišnjaka u kući. Nakon porođaja, jedini brz način da dođem do svog ličnog novca bio je taj da radim od kuće i iskoristim svoje postojeće vještine i talente, dok se istovremeno edukujem i usavršavam u oblasti koja me interesuje, a to je razvoj karijere. I prije nego što sam postala majka, kao freelancer pomagala sam studentima u izradi diplomskih i magistarskih radova, bavila se statističkom obradom i interpretacijom rezultata istraživanja, prevodila razne tekstove, pisala članke kao ghostwriter itd. Moj prvi samostalni posao kao regruter dobila sam preko platforme Upwork, kada sam htjela da se povežem sa klijentima iz inostranstva. Tu se rodila i prva ideja da osnujem svoj samostalni biznis u ovoj oblasti.

 

Sigurna sam da i ti imaš vještine koje možeš da ponudiš online, a ja ću ti danas pokazati šta je sve važno da posjeduješ i da znaš u početku, a šta tek moraš da naučiš kako bi i ti zarađivala na ovaj način.

KO JE FREELANCER?

Freelancer je osoba koja nudi određene usluge u zamjenu za dogovorenu svotu novca – honorarno, i kao takvo predstavlja jednu vrstu samozaposlenja. Za razliku od klasičnog zaposlenja na puno radno vrijeme od 8-16h, freelancer radi po ugovoru o djelu i najčešće radi za više kompanija istovremeno. Freelancer uglavnom sam određuje svoje radno vrijeme, radi iz udobnosti svog doma, sa plaže, iz hotela itd., i svjestan je rizika posla koji radi. Naime, niko mu ne garantuje da će raditi svakog mjeseca određeni broj sati, nema fiksnu zaradu, niti plaćeno zdravstveno i penzijsko osiguranje. Ipak, freelancer je neko ko upravlja svojim vremenom i resursima, konstantno motivišući sebe da pronađe onoliko posla koliko mu je potrebno da zaradi dovoljno novca.

ZAŠTO GA ANGAŽOVATI?

Uzmimo primjer kompanije koja traži radnika, i u čijoj organizaciji ne postoji HR sektor. Ona može da unajmi freelance regrutera za te potrebe i da prođe mnogo jeftinije u poređenju sa cijenom koju bi joj naplatila agencija za posredovanje pri zapošljavanje.Takođe, angažovati freelancera koji će raditi po satu je mnogo isplativije nego davati radnicima platu i plaćati osiguranje (posebno na Zapadu, gdje na poreze i osiguranje radne snage odlazi značajna suma novca). Osim toga, ta osoba ne troši njenu struju već svoju, ne zauzima kancelariju, itd., pa su troškovi zapošljavanja ovakve radne snage svedeni na minimum.

Možda ne znaš, ali logotip Minute je radio freelancer iz Brazila! Došla sam na ideju da ga angažujem, jer sam htjela da vidim kako sav taj proces izgleda iz ugla poslodavca. I nijesam se pokajala 🙂

 

ZAŠTO DA SE BAVIM FREELANCINGOM?

Freelancing je jedan od najizvodljivijih i najdostupnijih, a ujedno realističnih načina da počneš da radiš dodatni posao ukoliko si zaposlen ili da zaradiš dok ne pronađeš (ili kreiraš!) novi posao. Ja sam freelancing doživljavala kao neophodan korak ka ostvarenju mog krajnjeg cilja, a to je osnivanje sopstvene agencije za karijerni razvoj i regrutaciju. Ti, prije svega, moraš sebi da postaviš pitanje koji je tvoj cilj – da li bi ti freelance posao služio kao jedna vrsta dodatnog posla? Ili želiš da budeš „sam svoj gazda“? Ili imaš neke sasvim druge ciljeve, i freelance posao može da ti pomogne u tome?

ŠTA SVE KAO FREELANCER MOGU DA RADIM?

Ovo je već nešto na šta sama sebi trebaš da daš odgovor, koji mora da bude u skladu sa tvojim finalnim ciljem. Ja ti savjetujem da napraviš spisak svojih poslovnih vještina, i razmisliš u čemu od svega toga što sada radiš bi zaista uživala čak i bez novčane naknade. Izdvoji 2-3 vještine koje bi mogla da dodatno razvijaš, i istraži kako bi mogla da ih unovčiš. Kada pronađeš profitabilnu nišu, onda traži načine da se što više edukuješ u toj oblasti.

Na primjer, ako posao koji sada radiš uključuje i vođenje naloga na društvenim mrežama, i u tome naprosto uživaš, onda razmisli o tome da se usavršiš u polju Social Media management-a. Na netu ima ogroman broj kurseva, od kojih su neki besplatni ili vrlo povoljni. Poveži se sa Social Media Managerima na Linkedin-u, zaprati stranice marketing agencija na Facebooku i Instagramu kao i influencere iz ove branše, prečešljaj Udemy i slične platforme, itd.

Primjeri popularnih freelance poslova su grafički dizajn, programiranje, fotografija, kreativno pisanje i regrutacija, ali postoji još mnogo drugih poslova (prevođenje, časovi jezika, statistička obrada, unos podataka itd.).

ŠTA MI JE POTREBNO ZA RAD?

Uglavnom ti je potreban laptop ili desktop računar (za neke poslove kao što je chat support, transkripcija, itd. dovoljan je i dobar telefon!), poznavanje rada na računaru, znanje engleskog jezika, dobra internet konekcija i naravno – poznavanje oblasti u kojoj želiš da radiš, dakle – iskustvo! Osim toga, u zavisnosti od posla koji ćeš raditi, biće ti potrebni i neki dodatni instrumenti. Na primjer, ako se baviš Social media management-om onda će ti sigurno trebati i dobar fotoaparat ili telefon sa dobrom kamerom, poneka aplikacija ili program, planeri, rokovnici, i tako dalje.

KAKO DA PRONAĐEM PRVE KLIJENTE?

Prva stvar: moraš da znaš ko su tvoji idealni klijenti. Možda nećeš moći odmah da dođeš do njih, ali sa jasnom slikom o tome koga targetiraš, mnogo lakše ćeš donositi odluke i fokusirati se na prave stvari.

Za početak možeš da se registruješ na Upwork i napraviš svoj profil na ovoj platformi, u kom ćeš istaći usluge koje nudiš i cijenu. Taj profil je neka vrsta tvog portfolia, a poslodavci sa kojima budeš radila imaće opciju da ocijene tvoj rad odnosno da daju feedback o saradnji sa tobom. Još jedan razlog da staviš kvalitet ispred cijene, jer će taj feedback biti vidljiv svim budućim klijentima! Biće potrebno da posjeduješ i PayPal nalog na koji će ti biti isplaćen novac, a za freelancere iz Crne Gore za sada najbolja opcija je Payoneer.

Nakon što se registruješ na Upwork, počni da pretražuješ poslove u polju za pretragu.

Ja sam tražila po ključnim riječima “CV writing” i “Resume writing”, i evo kako izgleda jedan oglas koji sam pronašla:

 

freelancer_kvalifikacije

 

Ovaj klijent je unaprijed definisao budžet za izradu CV-a i on iznosi 250$ (da, da, profesionalna izrada CV-a može koštati i više – znači da mi nijesmo toliko skupi 😀 ) Definisao je i neke uslove koje treba da ispunjavam da bih dobila ovaj posao. Takođe na ovoj stranici mogu da vidim koji su aktuelni poslovi kod ovoga poslodavca i koliko novca on okvirno troši na freelancere, a to mi može dosta reći o ozbiljnosti i budžetu ovog klijenta. Ocjena ovog klijenta je 5.00, a do sada je u prosjeku plaćao freelancere 25.00$ po satu.

To mi zvuči skroz OK i pokušaću da apliciram.

Kada kliknem na submit proposal dugme u gornjem desnom uglu, otvara se prozor u kojem unosim svoju ponudu i rok izrade CV-a za ovog klijenta:

 

Zatim imam prostor da napišem kratko motivaciono pismo, a zatim i prikačim neki fajl – u ovom slučaju biće to moj CV i neki od mojih prethodnih radova.

Kako neke od uslova ne ispunjavam, pojaviće se upozorenje poput ovoga:

freelancer_upozorenje

Imam manje od 100 sati na Upworku jer sam uglavnom uzimala poslove koji isplaćuju po završenom projektu, a ne po satu.  Ne nalazim se u Americi, ali engleski jezik govorim odlično. I pored toga što ne zadovoljavam ove kriterijume, ja mogu da pošaljem svoju ponudu, jer se ne radi o obaveznim uslovima, već o poželjnim kvalifikacijama. Igram na kartu dobrog motivacionog pisma koje će me makar dovesti u fazu intervjua za ovaj posao, a to je korak do zaposlenja! Ovaj klijent takođe traži da mu pošaljem nekoliko primjera koje sam dosad radila, pa ako mu se moj rad dopadne mogu da dobijem ovaj posao! 🙂 Ne bi bilo prvi put.

KAKO DA ODREDIM CIJENU USLUGE?

Ukoliko je cijena definisana budžetom kao u ovom slučaju, onda je lako. Ali ako nije, ti možeš da ponudiš svoju cijenu. Najvažnije od svega je da shvatiš da se na freelance platformama ne takmičiš cijenom svojih usluga, već kvalitetom istih! To znači da sve što radiš u ovom poslu, posebno ako je freelancing tvoj side hustle, mora da ukazuje na to da posao koji radiš daje fantastične rezultate, što klijente toliko oduševljava da postaju tvoja prodajna snaga preporučujući te drugima!

Prilikom određivanja cijena svojih usluga moraš da razmišljaš o tome kakvo je tržište, ko su tvoji klijenti i koliko su voljni da plate za tvoje usluge. Gdje se oni nalaze? Da li su to velike kompanije ili mala preduzeća? Svakako moraš imati u vidu da na ovakvim globalnim platformama kao što su Upwork ili Fiverr rade freelanceri iz cijelog svijeta. Veliki je broj freelancera iz Indije, gdje su troškovi života niži, zbog čega freelanceri iz ovih zemalja snižavaju cijene svojih usluga. Ipak, ti treba da se vodiš kvalitetom usluge i ostaneš pri svojim cijenama. Ne dozvoli da ti neko drugi diktira uslove prema kojima definišeš svoju vrijednost. Freelancing se na tome ne zasniva.

 

Kakvo je moje iskustvo?

Moram da priznam da sam ja u početku prihvatala sve poslove koji mi se učine interesantnim, od unosa podataka preko virtualnog asistenta do prevodioca, da bih kasnije naučila da je bolje da biram ozbiljne klijente iz branše u kojoj želim da se usavršim, i koji očekuju da će investicija u moje usluge da im donese mnogo veći profit. Takođe, naučila sam lekciju da kada naplatiš više, klijent se uglavnom manje žali i zadovoljniji je uslugom (nije pravilo, ali obično je tako!).

Naravno, pošto si početnik, savjetujem ti da u startu uzimaš po jedan projekat.

Kada počneš da radiš imaćeš jasniju sliku o tome koliko vremena ti neka vrsta projekta oduzima i da li se isplati, a vremenom ćeš postati brža i spretnija i moći ćeš da radiš za više klijenata istovremeno. Kako tvoj portfolio bude rastao, moći ćeš da povećaš i cijenu usluge. Ne bi bilo loše i da pronađeš mentora, koji će ti dati par savjeta o tome odakle da počneš, kako da prodaš svoje usluge i za koji iznos, i kako da napraviš prepoznatljiv lični brend. Ovo poslednje treba da ti bude na vrhu liste prioriteta, jer ćeš kasnije biti u mogućnosti da izgradiš ozbiljan biznis oko svog ličnog brenda. Inače, kao freelancer ti predstavljaš svoj biznis zvani JA d.o.o. i dužnost ti je da prodaš sebe na najbolji način, kako bi prodala svoje usluge (o tome, nadam se, u nekom drugom blogu).

 

Ako si i ti kao i moje čitateljke početnik u freelance poslovima, želim da znam da li ti je ovaj tekst bio koristan – piši mi kad god me vidiš online. 🙂

A ako si neko ko se uveliko bavi freelancingom, voljela bih da čujem tvoja iskustva. Možeš takođe da podijeliš sa mnom i neke savjete za nove i buduće freelancere, koje ću objaviti na našoj Instagram stranici, a vrlo rado i u nekom od narednih blogova.

Do sledećeg čitanja,

 

Bojana Perović  

 

Priključi se i našoj Facebook grupi, i podijeli tvoja iskustva sa preko 1500 članova!

Zaprati nas i na Instagramu !

Šarenoliko radno iskustvo: prednost ili nedostatak?

Kažu da je raznolikost začin života.

I jeste, vjerovatno. Ipak, previše šarenila može biti opasno po tvoju karijeru.

Veliki broj mojih čitalaca ima sličan problem kao ova djevojka, koja mi se nedavno javila a čije iskustvo dijelim sa tobom:

“Ne mogu da se zaposlim. Ne znam u čemu je problem, apliciram na gotovo svaki posao koji nađem u oglasima, ali ništa. Nemam neke posebne prohtjeve, stvarno mi je potreban bilo kakav posao. Imam radnog iskustva kao prodavačica, sekretarica, nastavnica engleskog i fitness instruktorka. Da li možeš da pogledaš moj CV, jer se plašim da je možda problem u njemu?”

 

Donekle već viđena situacija, o kojoj smo ranije pričali (taj tekst možeš da pročitaš ovdje)

Pogledala sam njen CV i odlučila da je pozovem. Zajedno smo donijele zaključak da je svakako neophodno prije svega dotjerati i optimizovati njen CV, ali to je bio onaj lakši dio.

Ono što mi je skrenulo pažnju jeste činjenica da ova djevojka aplicira na sve moguće oglašene poslove, bez obzira na njene ambicije ili profesionalne ciljeve, zato što joj je posao neophodan.

To me je navelo da ti danas uz kafu pričam o sve aktuelnijoj temi: da li je OK imati šarenoliko radno iskustvo, odnosno da li je dobro biti Jack of all trades, ili ne?

U kritičnim vremenima, kao što je ovo u kojem živimo, prirodno je da je sve više ljudi spremno da radi bilo kakav posao, sve dok je on pošten i redovno plaćen. Kako je posao u struci vrlo teško pronaći, često smo izloženi razočarenjima, padu motivacije, samopouzdanja, rušenju naše slike o nama samima i o okolini, a nerijetko dolazimo i u stanja pravog očaja! Tada nam kao jedini izlaz djeluje da se kandidujemo za sve moguće poslove, čak i ako su daleko od naših kompetencija, i nimalo u skladu sa našim ambicijama i ciljevima.

Možda i ti zahvaljujući različitim radnim iskustvima znaš da radiš više poslova, pa si ono što se danas na Zapadu zove “Jack of all trades” (ako si žensko, onda si Jill) – fraza koja koja govori da si neko ko je vičan svemu. Možda ti je trebalo neko vrijeme da otkriješ šta te ispunjava i čini srećnim, pa si radio više raznih poslova u nadi da ćeš se negdje pronaći. Možda si samo napravio par zaobilaznica usled teške situacije na tržištu rada. Ili si jedan od mnogih ljudi koji žongliraju između nekoliko freelancing ili part-time poslova, radije nego da pronađu jedan fiksni full-time posao.

Ovakvo eksperimentisanje može ti poslužiti da proširiš svoje vidike, iskustvo i kompetencije u više industrija. U tom smislu, itekako je korisno i posebno poželjno za nekog ko je na početku svoje karijere. Ali problem nastaje kada poslodavci počnu da daju prednost onim kandidatima koji su imali manje-više linearnu karijernu putanju.

A to se, naravno, danas dešava vrlo često.

Zapravo, pokušavajući da uvećaš svoje šanse za pronalaženje posla, rizikuješ da ih umanjiš, i ne znajući to!

ALI… ZAŠTO SE OVO DEŠAVA?

Izjave poput “Želim bilo kakav posao” ili možda “Obično sam se bavio tim i tim poslovima, ali sam spreman da radim bilo kakav drugi posao gdje Vam mogu biti od koristi” za onoga ko traži posao (odnosno, za tebe) su indikatori motivisanosti, fleksibilnosti i proaktivnosti, zar ne?

Onaj ko traži posao ne razmišlja da na ovaj način možda šalje sasvim drugu poruku onome kome se obraća. A kakva je poruka koju poslodavac najčešće dobija?

Da je vrlo moguće da takva osoba, koja je spremna da radi bilo šta i razumije se po malo u sve, nema neku užu specijalnost. Ili, da takva osoba nema jasno definisane profesionalne ciljeve!

Buuuum! Neočekivano, zar ne?

U tvojim očima Jack of all trades je super cool osoba koja sve zna, i sve joj ide od ruke. Ali, tek kad ovoj frazi dodamo nastavak koji joj je naknadno dodijeljen- “master of none”, možemo posmatrati stvari očima poslodavca: vičan svemu, stručnjak ni u čemu!

 

PA, ŠTA ONDA TREBA DA URADIŠ?

Da apliciraš samo za jednu vrstu poslova, donoseći sa sobom vrlo malo specifičnih kompetencija, i isključiš svaku drugu mogućnost?

Ni to nije rješenje, jer takva strategija može biti pokazatelj rigidnosti i mentalne zatvorenosti.

U većini slučajeva rješenje se nalazi u zlatnoj sredini: predstaviti se kao neko ko ima jednu centralnu ulogu ili ambiciju koja je specifična i prepoznatljiva, i oko koje se vrte sva ostala iskustva. Na primjer, ako imaš šarenoliko radno iskustvo u hotelima, možeš da vežeš sva hotelska iskustva za tvoju ambiciju da jednog dana postaneš menadžer hotela. Ako to pametno naglasiš, tvoje iskustvo neće djelovati toliko šareno već će dobiti neki smisao za onoga ko čita!

 

Šta treba da uradiš?

1. NAPRAVI SPISAK VJEŠTINA KOJE SI STEKAO NA TIM POSLOVIMA

Na primjer, radio si na recepciji hotela a zatim u prodaji garderobe, i sada tražiš posao na poziciji regrutera. Iz posla recepcionera naučio si kako da komuniciraš i odnosiš se prema gostima, kako da koristiš računar, kako da se bolje organizuješ, kako da rješavaš probleme, kao jedini recepcioner u smjeni naučio si da radiš samostalno, itd. Kroz prodaju si unaprijedio svoje pregovaračke vještine i vještine rješavanja problema, naučio da radiš i u timu, pod pritiskom itd. Sve ove vještine su neophodne za posao regrutera, pa ih istakni i objasni (prvo sebi) kako ćeš iskoristiti svoja znanja da doprineseš njihovoj kompaniji.

Sada je momenat da sve te vještine koje si sam sebi objasnio uneseš u svoje marketing alate – CV i motivaciono pismo.

2. PRILAGODI SVOJ CV!

CV nije spisak činjenica o tebi, a uz to je odavno prestao da bude samo radna biografija, sve više i sve brže dobijajući na značaju kao savremeni marketing alat za lično brendiranje! Zbog toga, u njemu ne treba da pomeneš baš sve što si radio proteklih godina, pa čak i ako nešto smatraš važnim iskustvom. Zaboravljaš da ovdje nije riječ O TEBI nego o kompaniji za koju apliciraš! Tvoj CV je tvoj sales pitch odnosno tvoja REKLAMA koja ima za cilj da ubijedi potencijalnog poslodavca da odluči da te pozove. To znači da moraš da se fokusiraš na njega – šta ON ŽELI DA ČUJE tj.pročita u tvom CV-u. Na primjer, ako ga zanima tvoje iskustvo u marketingu ali ne i tvoje IT iskustvo, onda probaj da izostaviš svoje IT iskustvo iz CV-a (ili mu daš manje značaja i mjesta) ,jer ti zaista ne može biti mnogo od pomoći.

To ti dođe kao prodaja: ako ti ubjeđuješ klijenta da kupi brz automobil jer je za tebe brzina presudna, a tvoj klijent više brine za bezbijednost, izgubio si klijenta! Otkrij šta oni traže, pa im to i ponudi!

3. NAGLASI ZAŠTO JE DOBRO BITI “JACK OF ALL TRADES”

Sada stupa na scenu motivaciono pismo! Biti Jack of all trades ima svojih prednosti, pa ih treba i naglasiti. Prije svega, ti si:

  1. prilagodljiv, i u većini slučajeva kada se pomole nove mogućnosti ti si taj koji će da kaže “Hajmo!” Osim toga, prilagodljivost je korisna, tako da si ti takođe i
  2. veoma koristan dodatak svakom timu,
  3. neko ko uči da uči – kako si neko ko je žedan znanja, razvio si vještinu koju mnogi danas ne posjeduju: znaš kako da učiš! A to je veoma poželjno, zbog toga što ako znaš kako da savladaš neku vještinu, nijedna planina neće biti previše visoka za tebe!
  4. neko ko će se odlično uklopiti u liderske uloge! Kad pomisliš na lidera, zamišljaš nekog sa bogatim iskustvom, zar ne? Autor i konsultant za liderstvo Tim Ferris je polao super poruku: “Da li je Steve Jobs bio najbolji programer kompanije Apple? Ne, ali je imao širok spektar vještina i vidio je nevidljive interkonekcije!”
  5. itd., itd. …

O svemu ovome možeš – i trebaš! – da pišeš u svom motivacionom pismu. Zašto baš ti, a ne neko ko je usko specijalizovan? Razmisli o tome prije nego što pošalješ aplikaciju, daj obrazloženje u svom motivacionom pismu i ne zaboravi – ne radi se o tebi, radi se o NJIMA!

Srećno! 🙂

 

Ako imaš pitanja vezano za tvoju karijeru ili bavljenje sopstvenim biznisom, kontaktiraj me – neka tvoje pitanje bude tema za neki od narednih blogova! 🙂

Do sledećeg čitanja,

 

 

Bojana Perović  

 

Priključi se i našoj Facebook grupi, i podijeli tvoje iskustvo sa preko 1500 članova!

Zaprati nas i na Instagramu, imamo zanimljive Story-e 🙂

 

 

 

 

 

Od ideje do biznisa

 

Ništa me ne može obradovati kao pravi mejl u pravo vrijeme! I dobra, jaka kafa, ona me uvijek obraduje…

Nekoliko dana prije praznika sam razmišljala o temi kojom ću u novoj godini otvoriti blog „Kafa sa regruterom“. A onda mi je jedna Snežana baš prije praznika poslala mejl…

 

 „Draga Bojana, pratim već neko vreme tvoj rad, sve pohvale zaista! Zanima me, kako si se odlučila da pokreneš svoj biznis? Već dugo imam jednu ideju koju bih volela da realizujem, ali sama pomisao da nemam nikog da me „pogura“ me plaši. Da li možeš da mi kažeš kada je pravi momenat za to, odnosno šta sve moram uraditi pre otvaranja firme i kako da se pripremim za sve? Kako si istraživala tržište? Koliko vremena i novca ti je bilo potrebno? Ako misliš da bi ova tema mogla biti interesantna za tvoj blog, budi slobodna da mi odgovoriš nekog tamo ponedeljka… 🙂 Imam strpljenja. Pozdrav.“

 

Snežana, postavila si prava pitanja u pravo vrijeme!

Odgovor na tvoja pitanja biće odličan uvod za ono što planiram za 2019-tu godinu. Naime, kafu ćemo počevši od ovog mjeseca piti samo jednom mjesečno, i to će uvijek biti drugi ponedjeljak u mjesecu, a evo i zašto. Praznike sam provela istražujući simpatične biznise i povezujući se sa njihovim osnivačima. Kako mi je cilj da u ovoj godini inspirišem što više mladih ljudi da počnu da razmišljaju o preduzetništvu kao karijernom putu, da se pokrenu i da pokušaju da svoju biznis ideju sprovedu u djelo, odlučila sam da jedan ponedjeljak u mjesecu posvetim odgovarajući na interesantna pitanja mojih čitaoca kroz blog „Kafa sa regruterom“, i da jednom mjesečno u rubrici „Ideje zlata vrijedne“ intervjuišem zanimljive, uspješne ljude koji su krenuli za svojim snovima i upustili se u preduzetništvo!

Mislim da je pred nama jedna uzbudljiva godina! 🙂

Prije svega, draga Snežana, želim da znaš da je potpuno normalno da se, kad pokušaš da se usudiš da sanjaš svoj san, javi neki zločesti unutrašnji glas koji govori da nijesi dovoljno jaka, istrajna, pametna, uspješna ili vrijedna uspjeha koji treba da postigneš.

To je strah od neuspjeha, i uglavnom je tu da te spriječi da uradiš ono što si naumila.

Neuspjeh je nezaobilazan dio svakodnevnice, i znaj da kad god pokušavaš da uradiš nešto novo i da izađeš iz svoje zone komfora, rizikuješ da ne uspiješ. Sigurna sam da i ti, baš kao i svako od nas, svakog dana doživiš makar nekoliko malih neuspjeha ali ih ne identifikuješ kao takve jer ti nijesu relevantni za opstanak, pa ih ignorišeš i nastaviš dalje kao da se nijesu ni desili. Možda si presolila ručak, ili nijesi završila sve obaveze koje si imala za taj dan, ili je nešto treće u pitanju. I znaš šta – ništa se nije desilo, planeta se i dalje okreće oko Sunca, vrijeme ide, život se nastavlja!

 

Ups…

 

Isto je i sa biznisom. S tim što ovdje ne rizikuješ da se fizički povrijediš, već postoji rizik od materijalnog gubitka, koji prati pad motivacije, raspoloženja, samopouzdanja i generalno slabo i ranjivo psihološko stanje. Ali moraš da znaš da ako ne uspiješ u nečemu ne znači da je sve izgubljeno. Kad god misliš da rješenje ne postoji, sjeti se da postoje najmanje 2 načina da dođeš do njega, samo što u tim momentima sve ti djeluje toliko crno, da si koncentrisana samo na to da što prije ugledaš svjetlost na kraju tunela, umjesto da zažmuriš i pokušaš da osluškuješ mrak! Stvari ti jednostavno U OVOM MOMENTU ne idu od ruke, ali moraš da otvoriš svoj um, udahneš duboko i preispitaš svoj pristup kako bi se vratila nazad „u mašinu“.

Kako sam odlučila da pokrenem svoj biznis?

Jednostavno – probudila sam se jednog jutra i donijela odluku da želim da realizujem svoju biznis ideju.

Šalim se, nijesam bila baš toliko hrabra. Evo kako je nastala (ili bolje, nastajala) Minuta do posla.

 

Moj sin je imao nepuna 3 mjeseca kada sam shvatila da želim da provodim više vremena sa njim. Kao jedina opcija u tom momentu činila mi se ideja da počnem da radim od kuće, jer bi povratak na posao koji sam tada radila u drugom gradu od mene zahtijevao mnoga odricanja, a svakodnevno putovanje autobusom osim što bi bilo iscrpljujuće bi mi oduzelo dragocjeno vrijeme koje sam mogla da provedem sa svojim sinom. Odmah sam se registrovala na Upwork i počela da istražujem šta bih ja to mogla raditi od kuće. Kako sam prethodno radila u oblasti ljudskih resursa, regrutacija mi je bila nekako najbliža, ali sam uzimala i poslove virtuelnog asistenta, obrade podataka u SPSS softveru, izrade studentskih radova, kreativnog pisanja oglasa za posao itd. Tu su počeli da se šire moji vidici, i ja sam počela da shvatam da mogu mnogo više od onog što sam mislila da mogu i da je sve stvar  dobre organizacije. Kako ni moj suprug u to vrijeme nije imao posao, izazov je izgledao još veći i strašniji. Međutim, nijesam dozvolila crnim mislima da me preplave, vjerovala sam da ja to mogu, i samo sam gurala dalje. Uskoro sam došla na ideju da bi bilo dobro da osnujem preduzeće, jer kao freelancer nijesam mogla da uzmem ozbiljnije projekte koji su djelovali primamljivo.

U međuvremenu, kockice su počele da se slažu.

 

 

Moja majka, moja sestra i ja radile smo ketering za jedan događaj u Inovaciono-preduzetničkom centru Tehnopolis u Nikšiću. Čim sam ušla u tu ustanovu, osjetila sam da je to – to! Idealno mjesto za rad! 🙂

Ispostavilo se da je taj događaj zapravo bio info-dan o projektu „Ekonomsko osnaživanje žena u Nikšiću“, pa sam odmah prišla organizatorima, i moje ime se uskoro našlo na spisku žena koje će pohađati radionice o pisanju biznis plana. Tako sam narednih par mjeseci s vremena na vrijeme pohađala ove obuke, i uskoro imala gotov biznis plan!

Onda sam jednog dana, sada već daleko motivisanija, slučajno na Fejsu nabasala na poziv Unije poslodavaca Crne Gore namijenjen mladim nezaposlenim ljudima, za dvomjesečnu obuku u okviru projekta „Mladi su budućnost Crne Gore“. Od ponuđenih obuka u domenu preduzetništva i marketinga, izabrala sam ovo prvo, jer je marketing oblast koja me jako zanima i koju svakodnevno istražujem. Prvo sam prošla kroz osnove neuro-lingvističkog planiranja kroz obuku koju je organizovala mreža NLP Network, a zatim kroz radionice o preduzetništvu. Na većinu svojih pitanja dobila sam odgovor, ali kako sam po prirodi jako radoznala osoba, konstantno sam bilježila pitanja koja su mi se javljala i sama pokušavala da nađem odgovor na njih (na primjer, kako registrovati firmu da li kao d.o.o. ili se registrovati kao preduzetnik, šta mi je sve potrebno, gdje iznajmiti kancelariju itd.). Tako sam i nabasala na javni poziv za dodjelu podrške Inovaciono-preduzetničkog centra Tehnopolis, kojim se pozivaju inovativna lica da prijave svoje biznis ideje i apliciraju za neki od modela podrške. Prijavila sam svoju ideju, i nakon par mjeseci moja ideja je dobila infrastrukturnu podršku ove ustanove u fazi predinkubacije. Mojoj sreći nije bilo kraja, jer je to značilo da prva 3 mjeseca ne moram plaćati kancelariju! Uz to, našla sam odličnu agenciju za knjigovodstvene usluge, koja mi je prva 3 mjeseca besplatno ponudila svoje usluge.

Imala sam 90 dana „lufta“ da pronađem način da počnem da zarađujem za kancelariju i knjigovođu, svoju platu, poreze i doprinose, marketinške izdatke itd. I tako sam sa svega 80€ u džepu i potpuno sama obavila registraciju svog preduzeća. Željela sam da budem upućena u sve, od toga gdje se ovjeravaju obrasci, kako se registruje firma, kako se prijavljuje radnik i tako dalje.

 

Možda nisi znala, ali Minuta je osnovana sa idejom da se bavi posredovanjem pri zapošljavanju. Dakle, da si me prije godinu dana pitala čime se bavim, rekla bih ti isključivo regrutacijom! Tek nakon par mjeseci shvatila sam da moj core business zapravo uopšte nije regrutacija, već karijerni konsalting, budući da sam se, baveći se regrutacijom, susrela sa velikim brojem ljudi koji ne znaju šta žele, kako da dođu do posla, sa kim da se povežu… Tu sam prepoznala prostor za rad i priliku koju nijesam smjela propustiti! Tako je Minuta dobila sasvim novi oblik, i počela da liči na ono o čemu sam maštala..

 

Moram priznati da sam se u početku odrekla svoje zarade, jer sam odlučila da svaki svoj dinar reinvestiram! Odrekla sam se super cool cipela, nove jakne, počela da štedim tako što sam kupovala samo ono što mi je bilo potrebno, ali nijednog momenta nijesam zažalila! Vidiš, nijesam imala nikog da me „pogura“ ali ipak sam odlučila da probam sama sebe da „poguram“ tako što ću dovesti sebe u situaciju da MORAM da pronađem način da zaradim.

Tada je počela prava zabava! 🙂

Upoznala sam sjajne ljude koji su mi svakodnevno davali korisne savjete, učlanila sam se u Uniju mladih preduzetnika Crne Gore kako bih bila u toku sa najnovijim dešavanjima na ovu temu, prisustvovala velikom broju radionica i seminara iako je to nekad značilo da svoje radne obaveze moram da pomjerim, umrežila se sa ljudima koji su mi kasnije postali pravi prijatelji, pronašla saradnike i klijente, ma – fantastična godina, mogu ti reći!

Ali ono što je najvažnije, pripremala sam se skoro godinu ipo za sve to!

 

 

Čitala sam, pratila druge uspješne ljude na društvenim mrežama, istraživala konkurenciju, pretraživala razne sajtove za traženje posla, počela da istražujem ponašanje mojih budućih potrošača, pokušala da ispitam šta ih motiviše, koje društvene mreže koriste, pa sam tako otkrila da MORAM da koristim Instagram koji nijesam voljela, a danas naprosto obožavam (zaprati nas, ako već nijesi :D). Ukratko provodila sam i dane i noći za računarom. To je zahtijevalo mnoga odricanja, tim prije što nijesmo imali fiksnih prihoda a moj sin je rastao a samim tim i njegove potrebe, pa se dešavalo da propustim porodična okupljanja, da propustim mnoga druženja, koncerte, festivale…

Tebi će možda trebati manje vremena i rada, zavisno od vrste tvoje biznis ideje. Uz to, danas postoje mnogi konsultanti poput mene, koji se bave karijerom i koji ti na vrijeme mogu da ti ukažu na glavne barijere sa kojima se možeš suočiti, da ti otkriju kako da ih preskočiš ili zaobiđeš, i da ti daju nove ideje jer na tvoju biznis ideju gledaju drugim očima – očima tvog potencijalnog kupca!

Ono što te molim jeste da ne slušaš druge kada ti kažu da ne pričaš nikome o svojoj ideji da ti je neko ne bi ukrao. I meni su to govorili!

„Pa šta“, rekla bih, „kao da sam ja jedina koja je došla na ideju da se bavi ovim poslom! Istu ideju sigurno imaju mnogi, ali nemaju istu strast, ista znanja, iste ideje kako da je sprovedu u djelo!“  I zaista je tako!

PRIČAJ o svojoj ideji što više, svima a ne samo svojoj porodici, jer ćeš tako testirati tržište i čuti mišljenje drugih! Tu negdje leži recept uspjeha, samo treba da ga prepoznaš i naučiš da ga čitaš 🙂

Vidiš, ne može se uspjeti preko noći, ali bitno je da razumiješ da se MOŽE uspjeti, samo treba vremena, strpljenja, puno rada i truda, mnogo energije, neprespavanih noći (posebno ako si majka!), i iznad svega – čvrsta volja da uspiješ. Godina je veoma kratak period, vjeruj mi. Posebno kad je provedeš radeći na nečemu na čemu ćeš sjutra biti zahvalna sama sebi 😉

 

Ako i ti imaš pitanja vezano za tvoju karijeru ili bavljenje sopstvenim biznisom, kontaktiraj me – neka tvoje pitanje bude tema za neki od narednih blogova!

Do sledećeg čitanja,

 

 

Bojana Perović  

 

Priključi se i našoj Facebook grupi, i podijeli tvoje iskustvo sa preko 1500 članova!

Zaprati nas i na Instagramu, možda dobiješ neke nove ideje za svoj biznis 🙂