Od ideje do biznisa

 

Ništa me ne može obradovati kao pravi mejl u pravo vrijeme! I dobra, jaka kafa, ona me uvijek obraduje…

Nekoliko dana prije praznika sam razmišljala o temi kojom ću u novoj godini otvoriti blog „Kafa sa regruterom“. A onda mi je jedna Snežana baš prije praznika poslala mejl…

 

 „Draga Bojana, pratim već neko vreme tvoj rad, sve pohvale zaista! Zanima me, kako si se odlučila da pokreneš svoj biznis? Već dugo imam jednu ideju koju bih volela da realizujem, ali sama pomisao da nemam nikog da me „pogura“ me plaši. Da li možeš da mi kažeš kada je pravi momenat za to, odnosno šta sve moram uraditi pre otvaranja firme i kako da se pripremim za sve? Kako si istraživala tržište? Koliko vremena i novca ti je bilo potrebno? Ako misliš da bi ova tema mogla biti interesantna za tvoj blog, budi slobodna da mi odgovoriš nekog tamo ponedeljka… 🙂 Imam strpljenja. Pozdrav.“

 

Snežana, postavila si prava pitanja u pravo vrijeme!

Odgovor na tvoja pitanja biće odličan uvod za ono što planiram za 2019-tu godinu. Naime, kafu ćemo počevši od ovog mjeseca piti samo jednom mjesečno, i to će uvijek biti drugi ponedjeljak u mjesecu, a evo i zašto. Praznike sam provela istražujući simpatične biznise i povezujući se sa njihovim osnivačima. Kako mi je cilj da u ovoj godini inspirišem što više mladih ljudi da počnu da razmišljaju o preduzetništvu kao karijernom putu, da se pokrenu i da pokušaju da svoju biznis ideju sprovedu u djelo, odlučila sam da jedan ponedjeljak u mjesecu posvetim odgovarajući na interesantna pitanja mojih čitaoca kroz blog „Kafa sa regruterom“, i da jednom mjesečno u rubrici „Ideje zlata vrijedne“ intervjuišem zanimljive, uspješne ljude koji su krenuli za svojim snovima i upustili se u preduzetništvo!

Mislim da je pred nama jedna uzbudljiva godina! 🙂

Prije svega, draga Snežana, želim da znaš da je potpuno normalno da se, kad pokušaš da se usudiš da sanjaš svoj san, javi neki zločesti unutrašnji glas koji govori da nijesi dovoljno jaka, istrajna, pametna, uspješna ili vrijedna uspjeha koji treba da postigneš.

To je strah od neuspjeha, i uglavnom je tu da te spriječi da uradiš ono što si naumila.

Neuspjeh je nezaobilazan dio svakodnevnice, i znaj da kad god pokušavaš da uradiš nešto novo i da izađeš iz svoje zone komfora, rizikuješ da ne uspiješ. Sigurna sam da i ti, baš kao i svako od nas, svakog dana doživiš makar nekoliko malih neuspjeha ali ih ne identifikuješ kao takve jer ti nijesu relevantni za opstanak, pa ih ignorišeš i nastaviš dalje kao da se nijesu ni desili. Možda si presolila ručak, ili nijesi završila sve obaveze koje si imala za taj dan, ili je nešto treće u pitanju. I znaš šta – ništa se nije desilo, planeta se i dalje okreće oko Sunca, vrijeme ide, život se nastavlja!

 

Ups…

 

Isto je i sa biznisom. S tim što ovdje ne rizikuješ da se fizički povrijediš, već postoji rizik od materijalnog gubitka, koji prati pad motivacije, raspoloženja, samopouzdanja i generalno slabo i ranjivo psihološko stanje. Ali moraš da znaš da ako ne uspiješ u nečemu ne znači da je sve izgubljeno. Kad god misliš da rješenje ne postoji, sjeti se da postoje najmanje 2 načina da dođeš do njega, samo što u tim momentima sve ti djeluje toliko crno, da si koncentrisana samo na to da što prije ugledaš svjetlost na kraju tunela, umjesto da zažmuriš i pokušaš da osluškuješ mrak! Stvari ti jednostavno U OVOM MOMENTU ne idu od ruke, ali moraš da otvoriš svoj um, udahneš duboko i preispitaš svoj pristup kako bi se vratila nazad „u mašinu“.

Kako sam odlučila da pokrenem svoj biznis?

Jednostavno – probudila sam se jednog jutra i donijela odluku da želim da realizujem svoju biznis ideju.

Šalim se, nijesam bila baš toliko hrabra. Evo kako je nastala (ili bolje, nastajala) Minuta do posla.

 

Moj sin je imao nepuna 3 mjeseca kada sam shvatila da želim da provodim više vremena sa njim. Kao jedina opcija u tom momentu činila mi se ideja da počnem da radim od kuće, jer bi povratak na posao koji sam tada radila u drugom gradu od mene zahtijevao mnoga odricanja, a svakodnevno putovanje autobusom osim što bi bilo iscrpljujuće bi mi oduzelo dragocjeno vrijeme koje sam mogla da provedem sa svojim sinom. Odmah sam se registrovala na Upwork i počela da istražujem šta bih ja to mogla raditi od kuće. Kako sam prethodno radila u oblasti ljudskih resursa, regrutacija mi je bila nekako najbliža, ali sam uzimala i poslove virtuelnog asistenta, obrade podataka u SPSS softveru, izrade studentskih radova, kreativnog pisanja oglasa za posao itd. Tu su počeli da se šire moji vidici, i ja sam počela da shvatam da mogu mnogo više od onog što sam mislila da mogu i da je sve stvar  dobre organizacije. Kako ni moj suprug u to vrijeme nije imao posao, izazov je izgledao još veći i strašniji. Međutim, nijesam dozvolila crnim mislima da me preplave, vjerovala sam da ja to mogu, i samo sam gurala dalje. Uskoro sam došla na ideju da bi bilo dobro da osnujem preduzeće, jer kao freelancer nijesam mogla da uzmem ozbiljnije projekte koji su djelovali primamljivo.

U međuvremenu, kockice su počele da se slažu.

 

 

Moja majka, moja sestra i ja radile smo ketering za jedan događaj u Inovaciono-preduzetničkom centru Tehnopolis u Nikšiću. Čim sam ušla u tu ustanovu, osjetila sam da je to – to! Idealno mjesto za rad! 🙂

Ispostavilo se da je taj događaj zapravo bio info-dan o projektu „Ekonomsko osnaživanje žena u Nikšiću“, pa sam odmah prišla organizatorima, i moje ime se uskoro našlo na spisku žena koje će pohađati radionice o pisanju biznis plana. Tako sam narednih par mjeseci s vremena na vrijeme pohađala ove obuke, i uskoro imala gotov biznis plan!

Onda sam jednog dana, sada već daleko motivisanija, slučajno na Fejsu nabasala na poziv Unije poslodavaca Crne Gore namijenjen mladim nezaposlenim ljudima, za dvomjesečnu obuku u okviru projekta „Mladi su budućnost Crne Gore“. Od ponuđenih obuka u domenu preduzetništva i marketinga, izabrala sam ovo prvo, jer je marketing oblast koja me jako zanima i koju svakodnevno istražujem. Prvo sam prošla kroz osnove neuro-lingvističkog planiranja kroz obuku koju je organizovala mreža NLP Network, a zatim kroz radionice o preduzetništvu. Na većinu svojih pitanja dobila sam odgovor, ali kako sam po prirodi jako radoznala osoba, konstantno sam bilježila pitanja koja su mi se javljala i sama pokušavala da nađem odgovor na njih (na primjer, kako registrovati firmu da li kao d.o.o. ili se registrovati kao preduzetnik, šta mi je sve potrebno, gdje iznajmiti kancelariju itd.). Tako sam i nabasala na javni poziv za dodjelu podrške Inovaciono-preduzetničkog centra Tehnopolis, kojim se pozivaju inovativna lica da prijave svoje biznis ideje i apliciraju za neki od modela podrške. Prijavila sam svoju ideju, i nakon par mjeseci moja ideja je dobila infrastrukturnu podršku ove ustanove u fazi predinkubacije. Mojoj sreći nije bilo kraja, jer je to značilo da prva 3 mjeseca ne moram plaćati kancelariju! Uz to, našla sam odličnu agenciju za knjigovodstvene usluge, koja mi je prva 3 mjeseca besplatno ponudila svoje usluge.

Imala sam 90 dana „lufta“ da pronađem način da počnem da zarađujem za kancelariju i knjigovođu, svoju platu, poreze i doprinose, marketinške izdatke itd. I tako sam sa svega 80€ u džepu i potpuno sama obavila registraciju svog preduzeća. Željela sam da budem upućena u sve, od toga gdje se ovjeravaju obrasci, kako se registruje firma, kako se prijavljuje radnik i tako dalje.

 

Možda nisi znala, ali Minuta je osnovana sa idejom da se bavi posredovanjem pri zapošljavanju. Dakle, da si me prije godinu dana pitala čime se bavim, rekla bih ti isključivo regrutacijom! Tek nakon par mjeseci shvatila sam da moj core business zapravo uopšte nije regrutacija, već karijerni konsalting, budući da sam se, baveći se regrutacijom, susrela sa velikim brojem ljudi koji ne znaju šta žele, kako da dođu do posla, sa kim da se povežu… Tu sam prepoznala prostor za rad i priliku koju nijesam smjela propustiti! Tako je Minuta dobila sasvim novi oblik, i počela da liči na ono o čemu sam maštala..

 

Moram priznati da sam se u početku odrekla svoje zarade, jer sam odlučila da svaki svoj dinar reinvestiram! Odrekla sam se super cool cipela, nove jakne, počela da štedim tako što sam kupovala samo ono što mi je bilo potrebno, ali nijednog momenta nijesam zažalila! Vidiš, nijesam imala nikog da me „pogura“ ali ipak sam odlučila da probam sama sebe da „poguram“ tako što ću dovesti sebe u situaciju da MORAM da pronađem način da zaradim.

Tada je počela prava zabava! 🙂

Upoznala sam sjajne ljude koji su mi svakodnevno davali korisne savjete, učlanila sam se u Uniju mladih preduzetnika Crne Gore kako bih bila u toku sa najnovijim dešavanjima na ovu temu, prisustvovala velikom broju radionica i seminara iako je to nekad značilo da svoje radne obaveze moram da pomjerim, umrežila se sa ljudima koji su mi kasnije postali pravi prijatelji, pronašla saradnike i klijente, ma – fantastična godina, mogu ti reći!

Ali ono što je najvažnije, pripremala sam se skoro godinu ipo za sve to!

 

 

Čitala sam, pratila druge uspješne ljude na društvenim mrežama, istraživala konkurenciju, pretraživala razne sajtove za traženje posla, počela da istražujem ponašanje mojih budućih potrošača, pokušala da ispitam šta ih motiviše, koje društvene mreže koriste, pa sam tako otkrila da MORAM da koristim Instagram koji nijesam voljela, a danas naprosto obožavam (zaprati nas, ako već nijesi :D). Ukratko provodila sam i dane i noći za računarom. To je zahtijevalo mnoga odricanja, tim prije što nijesmo imali fiksnih prihoda a moj sin je rastao a samim tim i njegove potrebe, pa se dešavalo da propustim porodična okupljanja, da propustim mnoga druženja, koncerte, festivale…

Tebi će možda trebati manje vremena i rada, zavisno od vrste tvoje biznis ideje. Uz to, danas postoje mnogi konsultanti poput mene, koji se bave karijerom i koji ti na vrijeme mogu da ti ukažu na glavne barijere sa kojima se možeš suočiti, da ti otkriju kako da ih preskočiš ili zaobiđeš, i da ti daju nove ideje jer na tvoju biznis ideju gledaju drugim očima – očima tvog potencijalnog kupca!

Ono što te molim jeste da ne slušaš druge kada ti kažu da ne pričaš nikome o svojoj ideji da ti je neko ne bi ukrao. I meni su to govorili!

„Pa šta“, rekla bih, „kao da sam ja jedina koja je došla na ideju da se bavi ovim poslom! Istu ideju sigurno imaju mnogi, ali nemaju istu strast, ista znanja, iste ideje kako da je sprovedu u djelo!“  I zaista je tako!

PRIČAJ o svojoj ideji što više, svima a ne samo svojoj porodici, jer ćeš tako testirati tržište i čuti mišljenje drugih! Tu negdje leži recept uspjeha, samo treba da ga prepoznaš i naučiš da ga čitaš 🙂

Vidiš, ne može se uspjeti preko noći, ali bitno je da razumiješ da se MOŽE uspjeti, samo treba vremena, strpljenja, puno rada i truda, mnogo energije, neprespavanih noći (posebno ako si majka!), i iznad svega – čvrsta volja da uspiješ. Godina je veoma kratak period, vjeruj mi. Posebno kad je provedeš radeći na nečemu na čemu ćeš sjutra biti zahvalna sama sebi 😉

 

Ako i ti imaš pitanja vezano za tvoju karijeru ili bavljenje sopstvenim biznisom, kontaktiraj me – neka tvoje pitanje bude tema za neki od narednih blogova!

Do sledećeg čitanja,

 

 

Bojana Perović  

 

Priključi se i našoj Facebook grupi, i podijeli tvoje iskustvo sa preko 1500 članova!

Zaprati nas i na Instagramu, možda dobiješ neke nove ideje za svoj biznis 🙂

Napiši savršeno motivaciono pismo!

Kako da napišeš savršeno motivaciono pismo || 

Siv, tmuran, kišni ponedjeljak u Nikšiću.

Pravi dan za izležavanje, ljenčarenje i ispijanje čaja uz jutarnji program.

Mislila sam da me teško šta može razbuditi, a onda mi je stigao mejl od jedne djevojke koja je bila korisnica našeg Career Plus koučing paketa, i koji mi je popravio dan i podigao me na noge!

 

“Draga Bojana, htjela sam da Vas obavijestim da sam u petak imala razgovor sa kompanijom XXX i da su mi ponudili radno mjesto. Intervju je prošao super, puno mi je pomogao koučing a još su mi rekli i da ih je zainteresovalo moje motivaciono pismo i da sam zato bila odabrana za uži krug (…) Presrećna sam, hvala na svemu!”

 

Danima već planiram da pišem o motivacionom pismu, tako da je njen mejl došao kao poručen!

 

U eri digitalne regrutacije, da li je još uvijek važno da znamo kako se piše motivaciono pismo? Kratko: DA!

Iako će se neki iznenaditi, motivaciono ili propratno pismo danas je važnije nego ikad prije! Motivaciono pismo služi da se predstaviš kompaniji, i šansa je da ostaviš dobar prvi utisak na potencijalnog poslodavca, zato nemoj da ga zanemaruješ, jer je velika mogućnost da ćeš upravo zahvaljujući njemu dobiti šansu za razgovor za posao.

Ali, motivaciono pismo treba znati napisati!

 

“Nikakav problem, na netu ima milion i jedan template za motivaciono pismo!”, reći ćeš.

“Itekako”, odgovoriću ti, “ali u tom moru kandidata ima hiljadu i jedan takav kao ti!”

 

(Bez uvrede – za nas regrutere svi kandidati su isti i dobijaju isti tretman.

Osim onih koji su drugačiji 🙂 )

 

Hoćeš da znaš kako da dobiješ posao tvojih snova? Jednostavno – samo pokaži poslodavcu da si ti:

  1. Itekako sposoban da obavljaš taj posao,
  2. Veoma zanimljiva osoba,
  3. Neko ko će se uklopiti u tim, i sa kim svi vole da rade.

A kako to da uradiš?

 

Kroz motivaciono pismo !!!!

Iako na internetu postoji pregršt informacija o tome kako da se istakneš dok tražiš posao, ništa ne može da pobijedi kvalitetno odrađen CV i personalizovano motivaciono pismo! Ako su pravilno napisani, ova dva dokumenta mogu da prikažu tvoju ličnost, vještine i kompetencije istovremeno naglašavajući šta sve možeš da ponudiš poslodavcu.

Danas ću da ti pišem o tome kako da napišeš neodoljivo motivaciono pismo i dođeš do razgovora za posao uz pomoć njega (neću da te gnjavim formom koju moraš da ispoštuješ, već sadržinom motivacionog pisma jer je to ono što je najvažnije, ali ako imaš pitanja u vezi sa formom, piši mi i rado ću ti dati par savjeta oko toga!)

Pravilo br. 1: NE PONAVLJAJ SVOJ CV!

Potrebno je mnogo više od onih istih rečenica koje ističu detalje iz CV-a. Moraš da se potrudiš da skreneš pažnju na svoje ključne vještine i iskustvo koje te čini idealnim kandidatom za taj posao, i motivaciono pismo je pravo mjesto da istakneš one kompetencije koje u CV-u nijesi pomenuo. Objasni poslodavcu zbog čega bi ti značilo da baš ti dobiješ taj posao, i iznad svega na koji način se taj posao uklapa u tvoj karijerni plan. Pored toga, objasni na koji način možeš da doprineseš i kompaniji.

Pravilo br.2: ISPRIČAJ PRIČU.

Ako želiš da se pohvališ svojim postignućima i impresioniraš poslodavca svojim iskustvom, onda iskoristi ove redove tako što ćeš ispričati priču o sebi. Ljudi vole priče, i treba to da iskoristiš. U suprotnom, u čemu je svrha slanja dva dokumenta koji su sličnog sadržaja? Zapamti da kompanije ne zapošljavaju samo na osnovu kvalifikacija, već donose odluke i na osnovu toga da li se i u kojoj mjeri uklapaš u organizaciju i da li imaš potencijal da doprineseš poslovanju kompanije. Sve ovo možeš da lijepo prikažeš u priči koja obiluje specifičnim detaljima o tome kako tvoja iskustva mogu biti korisna.

Pravilo br. 3: IAKO NEMAŠ TRAŽENO ISKUSTVO, NIJE SVE IZGUBLJENO!

Motivaciono pismo je idealna prilika da objasniš “praznine” u tvom radnom iskustvu, ukoliko postoje, ili da navedeš razloge zbog kojih apliciraš za neku poziciju iako nemaš iskustvo koje traže. Na primjer, recimo da apliciraš za poziciju Marketing asistenta a ti nemaš korporativnog radnog iskustva, evo savjeta kako to može da izgleda:

 

“Iako u mojoj biografiji nećete vidjeti da sam radio na poziciji Marketing asistenta, moram da pomenem da sam zadnje 3 godine posvetio izučavanju digitalnog marketinga, pri čemu sam kao freelancer vodio stranice na društvenim mrežama za moje klijente, radio SEO optimizaciju, održavao web sajt, pratio analitiku i pisao blogove sa optimizovanim sadržajem za web sajt. Ujedno sam se bavio i praćenjem tržišta, kreirao online i offline marketing kampanje, i nadgledao dizajn i štampu promo materijala”

 

Kako ti se čini?

Pravilo br. 4: PAŽLJIVO ČITAJ OGLAS ZA POSAO.

Možda ti se čini očiglednim da je neophodno da se istaknu ključne vještine potrebne za specifičan posao, ali bi se iznenadio koliko mnogo ljudi upada u zamku i obraća se kompaniji. Ne treba da pišeš kako misliš da je ta kompanija super (znaju oni to, inače ne bi bili tu gdje jesu), već je bolje da pokažeš entuzijazam koji imaš za tu određenu poziciju. Ako se vodiš oglasom za posao, pokazuješ da posjeduješ jednu od ključnih vještina koje se danas traže a to je pažnja na detalje. Dakle, pitch-uj za oglas za posao, ne za kompaniju. I koristi se ključnim riječima iz oglasa, naravno.

Pravilo br.5: PROČITAJ MOTIVACIONO PISMO PRIJE SLANJA.

I ovo ti možda djeluje smiješno, ali iznenadićeš se koliko gramatičkih i slovnih grešaka može da ti promakne, da ne pričam o rečenicama koje nemaju smisao. Ne želiš da odaješ utisak traljave osobe koja je u žurbi progutala par slova, ili ni sama ne zna šta želi da kaže. Pročitaj ga, ne budi lijen. Na kraju krajeva, to je svega jedna stranica.

 

Evo primjera jednog motivacionog pisma koje sam pisala za mog klijenta iz Australije, koji nije imao radnog iskustva na poziciji regrutera, a koje je bilo od presudnog značaja. Istražila sam kompaniju, otkrila kakva klima vlada u njoj, dodala neke od donosioca odluka na LinkedIn-u kako bih se približila njihovim stavovima i ukapirala šta je ono što kod njih prolazi, i bacila se na pisanje.

 

 

Ne moraš da pogađaš šta se desilo, ispričaću ti. Motivaciono pismo je “prodalo” njegove vještine i dobio je priliku za intervju. Na tom razgovoru ustanovili su da bi se mnogo bolje snašao na drugom radnom mjestu, i dobio je posao! Vidiš, sve je moguće!

 

A poslednje, najvažnije pravilo, ostavila sam za kraj: BUDI ONO ŠTO JESI!

Budi iskren, jer iskrenost se osjeća čak i kroz papir, i uvijek prednjači u odnosu na “sažvakane” fraze po unaprijed utvrđenim pravilima koje pronalaziš u starim priručnicima i zastarjelim online člancima.

Pravila se mogu nekada i prekršiti, a vrijeme u kojem živimo je pravo vrijeme za disrupciju. Zapravo, postoje brojna istraživanja koja pokazuju da disrupcija u traženju posla gotovo uvijek daje rezultate, pa ako si probao milion i jedan način da dođeš do zaposlenja, nije na odmet da pokušaš da budeš drugačiji i istakneš se. Imaš moju punu podršku!

Do sledećeg kuckanja, želim ti lijep nastavak dana 🙂

 

Bojana Perović  

 

Priključi se i našoj Facebook grupi, i podijeli tvoje iskustvo sa preko 2500 članova!

A ko je maznuo TVOJ sir?

Ljude dijelim na one koji su pročitali knjigu „Ko je maznuo moj sir?“ od Spensera Džonsona, i na one koji nijesu.

Ovi prvi mogu satima da pričaju o ovoj basni za odrasle, dok će ih ovi drugi posmatrati sa čuđenjem, možda i podsmijehom.

Za sve one koji je nijesu pročitali – ovo je knjiga o liderstvu. O stavovima. O promjenama. O Siru, odnosno svemu onome čemu težimo u svom životu. Tako jednostavno napisana, a tako korisna!

Ovi koji su pročitali knjigu neprestano tragaju za novim Sirom, dok ovi drugi uglavnom vjeruje da im je Sir Bogom dat i uživaju u njemu, a kada tog sira nestane zahtijevaju da im se on vrati, tražeći načine da ga se opet nekako domognu.

I dok oni tako čekaju da im se vrati taj njihov Sir, u ovoj knjizi leži jasno ispisana velika životna istina:

 

CIJELI ŽIVOT JE PROMJENA.

 

„Hvala ti, ali ne treba mi tamo neka knjiga da bih otkrio da je život sav satkan od promjene“, reći ćeš mi.

„Možda, ali ovo nije „tamo neka knjiga“ o promjenama. Ovo je knjiga o tvojim stavovima!“

 

Ova „tamo neka knjiga“ je prodata u više od 27 miliona primjeraka i prevedena je na čak 37 svjetskih jezika, i jedan je od najtraženijih bestseller-a dvadeset prvog vijeka. A da stvar bude još bolja – čita se za sat vremena!

Ova „tamo neka knjiga“ opisuje život 4 lika u lavirintu, od kojih su dva miša (Njuško i Brzoje) i dva čovječuljka (Tucko i Mucko). Njih četvoro jednog dana pronalaze ogromne količine sira u Skladištu sira A. Nijesu znali otkud taj sir tu i ko ga je tu donio, ali su pretpostavljali da je njihov i da će dovijeka biti tu. Međutim, kada se situacija preokrene i gomila sira za koju su vjerovali da će im uvijek biti dostupna nestane, svaki od njih biva iznenađen. Ali, svaki od njih ovu promjenu doživljava na svoj način, i drugačije reaguje na novonastalu situaciju.

 

 

 

Nabrojaću par lekcija koje sam ja iz ove knjige naučila i usvojila, u nadi da ćeš razumjeti poentu.

 

1. Uradi ono čega te je strah!

Kada sam kao mlada majka dvomjesečne bebe pomišljala na pokretanje sopstvenog biznisa, obuzimao me je strah od nepoznatog. O preduzetništvu nijesam imala previše znanja, ne dolazim iz preduzetničke porodice, a sa svih strana ljudi su me savjetovali da, sada kao majka, moram da tražim siguran posao u ozbiljnoj kompaniji. Već tada sam počela da shvatam da ne želim takav posao koji guši moju kreativnost, ali nasuprot tome kao jedna od opcija bila je pokretanje sopstvenog biznisa, i strah od nepoznatog me je preplavljivao. Polako sam postajala njegov zarobljenik…

A onda sam naišla na knjigu „Ko je maznuo moj sir“. Počela sam da razmišljam o tome da možda stvarno treba da uradim to od čega me je najviše strah. Kada sam konačno skupila hrabrosti i poslušala svoj instinkt, shvatila sam da je ovo jedna od najvećih životnih lekcija koju sam mogla da naučim! Nema potrebe da se plašiš nepoznatog samo zato što ne znaš šta da očekuješ. Nepoznato može biti bolje od bilo čega što si ikad mogao da zamisliš!

 

2. Kada prevaziđeš strah, osjetićeš da si slobodan!

A onda je došao na red i taj predivni osjećaj.

Sloboda!

Put u nepoznato me je sasvim oslobodio. „Kako je moguće da ovo nijesam otkrila ranije? Zašto sam ovoliko dugo čekala?“, pitala sam se. Nijesam ni sanjala da može biti ovoliko zabavno svakodnevno se boriti za novi Sir! Naučila sam da strah neće nestati ako budem samo sjedjela i čekala da nestane, već da će samo postajati veći. Strah ograničava. Strah paralizuje. Strah nas vraće na događaje iz prošlosti i budi istu zabrinutost za ishode! Shvatila sam da moram da naučim da se fokusiram na ono što može da pođe po dobru a ne da mislim o tome šta može poći po zlu, kako bih mogla da dam 100% sebe u svemu što radim.

 

3. Provjeravaj često rok trajanja tvog Sira.

Kada si zaljubljen u put koji si odabrao i vjeruješ previše u svoje ideje, zaboraviš da s vremena na vrijeme onjušiš svoj Sir. To ti se ne smije dogoditi, jer će se sir pokvariti i ti ćeš ostati – gladan!

Minuta se rodila iz moje ideje da osnujem agenciju koja će se baviti zapošljavanjem mladih ljudi u Kini i Njemačkoj kroz Au Pair program, i u početku sam se time i bavila. Međutim, u jednom momentu sam shvatila da su Au Pair programi super, ali da moja klijentela nije više zainteresovana za te programe kao nekada. Moj sir se počeo kvariti… Srećom po mene, bila sam oprezna i „njušila“ sam svoj Sir s vremena na vrijeme. To moraš da radiš i ti, ako ne želiš da te promjene iznenade.  Ako njušiš sir znaćeš kad će početi da se kvari. Vjeruj, mnogo je lakše nego što zvuči 🙂

 

4. Zamisli sebe da jedeš novi Sir.

Ništa strašno i ako se stari Sir pokvari, postoji mnogo novog svježeg Sira koji moraš da pronađeš.

Kako sam ja povremeno „njušila“ svoj Sir, shvatila sam da mu polako ističe rok trajanja. Počela sam da istražujem druga tržišta, nove usluge, spoznala da mi treba dodatna edukacija i zatim dobro zagrijala stolicu. Počela sam da radim na sebi, jer je novi Sir bio nešto što dosad nisam okusila, i trebalo je da razvijem „čulo ukusa“ za nove vrste sira. Zamišljala sam sebe kako radim taj posao odnosno jedem novi Sir, i to zamišljanje me je dovelo tu gdje danas jesam.

Doslovno rečeno – ako neka tvoja ideja ne uspije, traži novu! Ali nije dovoljno samo da je tražiš, moraš da zamisliš sebe kako pronalaziš i jedeš taj novi Sir, tu novu sreću! Slika novog Sira koju imaš u glavi sigurno će te dovesti do njega.

 

5. Budi spreman da će ti neko uvijek sklanjati Sir.

Knjiga „Ko je maznuo moj sir“ odgovara na mnoga pitanja, ali ne i na pitanja otkud Sir u skladištu A na samom početku priče, i ko je taj sir stvarno „maznuo“. Nećemo se time ni baviti sada, jer bi to sve pokvarilo. Ako smatraš beskorisnim okrutni svijet koji nam svakodnevno daje i uzima Sir, onda Sir vjerovatno i nećeš dobijati. Ne radi se o tome gdje je nestao stari Sir, već kuda se kreće novi Sir. Kakva surova istina za sve one koji pošto-poto hoće da iskoče iz lavirinta kako bi shvatili ko se to usudio da im mazne Sir! Budimo otvoreni – to su ljudi kao Tucko koji imaju probleme sa svojim stavovima, i koji nikad neće razumjeti da je novi Sir mnooogo ukusniji od starog.

Ali za nas koji smo kao Mucko na vrijeme shvatili promjene, novi Sir je sigurno tu negdje na ćošku. Samo treba njušiti…

 

Ako sam probudila u tebi interesovanje  za ovu knjigu, piši mi i rado ću ti poslati na mejl elektronsku verziju ove „tamo neke knjige“ koja će ti promijeniti život na bolje 🙂 Kada počneš da je čitaš, vidjećeš koliko je ona „pitka“ i zahvaljujući Džonsonovom jedinstvenom stilu pisanja ova knjiga će ti se zauvijek urezati u pamćenje. Univerzalna primjena, duboka pouka skrivena u jednostavnosti, fraze dizajnirane za beskonačno ponavljanje čine ovu knjigu različitom od svih drugih popularnih knjiga za samopomoć.

 

Bojana Perović  

 

Priključi se i našoj Facebook grupi, i podijeli tvoje iskustvo sa preko 2500 članova!

SMART ciljevi – tvoji najveći prijatelji

Puno se ovih dana priča o tome da treba da živimo u sadašnjosti, ali niko nas ne može okriviti za ono što želimo da postanemo sjutra, zar ne?

Kad pričam o ciljevima sa svojim klijentima, oni me ponekad pitaju da li postoje određeni ciljevi koje mogu sebi da postave u skladu sa njihovim godinama.

Odgovor je – i da, i ne. Mnogo je važnije otkriti da li su ti ciljevi SMART!

Ciljevi koje sam sebi postavljala u svojim ranim adolescentskim i 20-tim godinama drastično se razlikuju od onih koje sada imam, u svojim 30-tim, i svakako su daleko od onog gdje se danas nalazim. Ali da nisam postavila sebi takve ciljeve tada, danas ne bih bila tu gdje jesam.

Biću iskrena – nijesam znala tada ni da li su postavljeni na pravi način, ni gdje me ti ciljevi mogu dovesti. Znala sam da želim da imam svoju konsalting agenciju za pomoć pri zapošljavanju, ali nisam znala kojim putem to mogu postići. Kod mene se sve odvijalo neplanski, i zbog toga mi je i trebalo duplo više vremena da stignem do željene tačke. Ipak, uspjela sam, nesvjesno birajući duži put.

Karijera je nešto što se planira, sada znam, ali nijesam to oduvijek znala!

Zato želim da TI ZNAŠ da svoju karijeru ne smiješ prepustiti slučaju, zbog čega moraš da imaš dobro napravljen karijerni plan, bez obzira na tvoje godine. U svom karijernom planu moraš imati jasno definisanu viziju i SMART ciljeve.

 

Ako ne znaš odakle da počneš, i ako si nekim slučajem u Podgorici 15. decembra, onda ne smiješ da propustiš dobrotvornu radionicu koju organizuje fantastična Jelena Marković u sklopu svoje mreže za lični razvoj SmartChange, i više detalja o ovoj radionici možeš pronaći na ovom linku

 

U nastavku ću ti pružiti 3 jasna savjeta kako da uspješno upravljaš svojom karijerom.

||Posao u inostranstvu ||

1. Odluči šta želiš da postigneš u svojoj karijeri.

Budi odlučan u onome što želiš, i bori se za to. U mlađim godinama, imaš luksuz da svoje greške plaćaš manje, pa možeš da odabereš nekoliko karijernih pravaca, i na kraju odlučiš na koji treba da se fokusiraš. Ako već imaš posao, onda zamisli sebe za 10 godina: gdje vidiš sebe, gdje radiš, na kojoj poziciji? 

Na tom putu ništa ti neće biti prepreka, ako je to zaista tvoj cilj.

Definiši svoj veliki cilj koristeći se SMART metodom postavljanja ciljeva. SMART (eng. pametan) je akronim od engleskih riječi Specific (specifičan), Measurable (mjerljiv), Achievable (dostižan), Relevant (relevantan) i Time constrained (vremenski definisan).

 

 

Postoji još jedna mala caka, prvi korak koji ljudi preskaču kad postavljaju sebi ciljeve – NAMJERA!

Nekada nijesmo u mogućnosti da ispunimo svoje ciljeve jer su oni previše precizni, i kažemo sebi “Ovo je baš to što moram da uradim. Ako to ne uradim, neću biti uspješna!” Zapravo – ciljevi dolaze iz tvoje glave i oni diktiraju šta ti misliš da ti treba da radiš. Sa druge strane, namjere su mnogo fleksibilnije i ostavljaju više prostora u odnosu na detaljno zacrtane ciljeve. Postavljanje namjere da nešto uradimo može da proširi definiciju uspjeha koju imamo u glavi. Osim toga, jasno definisane namjere pomažu nam da iskoristimo svoje potencijale što nam otvara mnoge mogućnosti. Ako ciljeve uokvirimo kao namjere, one nas mogu voditi do samootkrića i ličnog zadovoljstva nezavisno od naših godina starosti.

 

2. Rastavi svoj veliki cilj na manje ciljeve.

Uvijek budno posmatraj svoju metu, i nauči kako da upravljaš vremenom i resursima koje imaš. Zatim, kada već imaš jasan uvid u resurse koji su ti na raspolaganju, pokušaj da napraviš listu koraka koji te vode ka tom cilju.

Na primjer, studiraš marketing menadžment i tvoj cilj je da radiš kao marketing menadžer u nekoj od internacionalnih kompanija. Sagledaj situaciju u kojoj se nalaziš iz više uglova i razmisli šta ti sve treba da dođeš do te pozicije. I u ovom slučaju koristi SMART metodu, pa svoje ciljeve možeš postaviti na sledeći način:

  1. Da diplomiram na Fakultetu XXX na odsjeku za Marketing menadžment do kraja 2019-te godine.
  2. Da prisustvujem na što većem broju radionica na temu digitalnog marketinga u ovoj godini.
  3. Do kraja sedmice pronaći mentora odnosno osobu iz iste branše od koje mogu da učim.
  4. Graditi iskustvo, korak po korak, u manjim, lokalnim ili regionalnim organizacijama., itd.

 

3. Razvij plan ostvarenja manjih ciljeva

Sledeći korak jeste razvijanje plana za dolaženje do tih manjih ciljeva, korak po korak. Sada već imaš jasniju sliku odakle moraš da kreneš. Nekada postoji više puteva kojim možeš da ideš, pa vodi računa da popišeš sve moguće alternative.

Na primjer, u prethodnom slučaju, koraci ka dobijanju diplome su polaganje svih preostalih ispita, pronalaženje profesora-mentora, odabir teme za diplomski rad, prikupljanje relevantne literature, sprovođenje empirijskog istraživanja, pisanje diplomskog rada, odbrana.

Za prisustvo na radionicama: istražiti pojam digitalnog marketinga i shvatiti šta sve on uključuje, pretražiti koje sve institucije u tvom okruženju obezbjeđuju ovakvu vrstu neformalnog obrazovanja i popisati ih, analizirati koje sve teme se obrađuju na radionicama, ko su predavači, kada su radionice planirane, otkriti da li postoje webinari koji ti mogu obezbijediti korisne informacije, čitati blogove…i još mnogo, mnogo toga…

 

Vidiš sada da nije tako lako stići do onog finalnog, velikog cilja, posebno ako nemaš razrađene i ove najprostije korake. Trebaš, dakle, da kreneš od samog kraja, od one tačke gdje vidiš sebe u budućnosti.

Za početak, tvoja NAMJERA treba da bude da razjasniš sa samim sobom šta je ono što želiš za sebe da stvoriš. Da li je to bolje radno mjesto ili promocija, ili pronalaženje idealnog stana, ili bolja primanja, sasvim je nevažno. Bitno je da se upoznaš sa glavnim stvarima koje želiš da kreiraš u životu, i onda da budeš svjestan koraka koje vode ka ostvarenju te namjere. Moraš da shvatiš da možeš da dođeš do svog cilja, ali možda ne odmah i sada. Odvoji malo vremena za sebe, tako što ćeš odrediti dan i vrijeme kada ćeš se posvetiti brizi o sebi: neka to bude neko tiho mjesto, ali to možeš raditi i tokom kupanja, šetnje, ispijanja svoje omiljene kafe ponedjeljkom u pet sa tvojim omiljenim regruterom (he, he!). U ovakvim tihim momentima obično shvatimo koje su naše želje i snovi na koje treba da usmjerimo naše buduće namjere. 

 

Bojana Perović  

 

Priključi se i našoj Facebook grupi, i podijeli tvoje iskustvo sa preko 2500 članova!

Obrazovanje ili iskustvo – pitanje je sad!

Bili jednom Marko i Janko.

Marko i Janko se nijesu poznavali, ali su aplicirali za isti posao. Na razgovoru sa poslodavcem obojica su dali sve od sebe i pokazali se kao izvrsni kandidati.

Marko je pojedinac koji u kompaniju može donijeti svojih 15 godina iskustva ali ne posjeduje traženu diplomu.

Janko je vrijedno učio i stekao diplomu fakulteta koja je u oglasu za ovaj posao navedena kao jedan od uslova, ali od silnog učenja nije mogao da radi zbog čega nema iskustva u svojoj struci.

Pitanje: KO JE DOBIO POSAO?

Odgovor: Onaj koga je poslodavac odabrao! 🙂

 

Dobro, možda mi pričanje viceva slabo ide (posebno ovih koje sama izmislim), ali sigurna sam da sam te navela da nastaviš da čitaš.

Ne postoji univerzalni odgovor na pitanje “Šta poslodavci žele?”. Jer, ne samo da je svaka organizacija različita, već je i svaki regruter drugačiji na svoj način.

Elem, krajem prošle sedmice dobila sam sledeću poruku:

 

“Najveći izazov sa kojim se susrećem jeste neposjedovanje diplome, i pored radnog iskustva koje imam u više oblasti. Na koji način mogu da se izborim sa ovim problemom? Jer, siguran sam da bih na razgovoru za posao mogao da pokažem kako brzo učim, i da sam spreman da dam sve od sebe. Nažalost, nikad nijesam došao do faze intervjua…”

 

Postoji više faktora koje poslodavci razmatraju kada zapošljavaju, a koji su presudni.

U nekim oblastima prednost se daje iskustvu, dok je u drugim poljima najvažnija obrazovna podloga. Na primjer, u prodaji je mnogo važnije da možeš da pružiš uvid u svoja postignuća, odnosno da im, narodski rečeno, objasniš koliko novca vrijediš. S druge strane, ako si Data Scientist ili DevOps inžinjer, svakako da će vrednovati tvoju diplomu i projekte na kojima si radio tokom školovanja. Dakle, oblast tvog interesovanja diktira način na koji se tvoja obrazovna podloga i iskustvo takmiče.

Bila sam vrijedna, i napravila sam kratak infografik, koji ti može pomoći da shvatiš da put do posla tvojih snova ne vodi uvijek kroz školsku klupu.

 

 

Jasno ti je, prednost je gotovo uvijek na iskustvu koje stekneš. Zašto je to tako?

1. Kada neko dobije diplomu određenog fakulteta, to znači da je razumio koncept. Ipak, kada stekne radno iskustvo u toj oblasti, onda je ta primjena konceptualnog znanja ono što se smatra korisnim!

2. Iskustva pomažu ljudima da razmišljaju i odlučuju o svojim interesovanjima, i čine ih samosvjesnijim. Pomažu im da upoznaju svoje prednosti i mane, i otkriju u kojim poljima im treba usavršavanje.

3. Iskustvo pomaže razvoju vještina kao što su vještine komunikacije, kritičko razmišljanje, socijalne vještine, vještine procjene, upravljanja i rješavanja problema, kojima se u školama i fakultetima posvećuje vrlo malo pažnje.

 

Primijetićeš, sigurna sam, da su u većini slučajeva VJEŠTINE koje posjeduješ mnogo važnije i od obrazovanja i od tvog radnog iskustva.

Evo primjer: da sam ja poslodavac koji traži regrutera, koji parametri bi bili važni?

 

 

Posjedovanje diplome poslovnog psihologa ili menadžera ljudskih resursa?

Hm, važno ali ne presudno. Kako sam i sama psiholog, primjenjujem svoja znanja iz psihologije u poslu koji radim, ali, izuzev prilikom procjene ličnosti kandidata, to moje zvanje ne smatram pretjerano relevantnim za posao regrutera.

Posjedovanje radnog iskustva u regrutaciji?

Takođe može biti važno, ali ni ovo mi ne bi bilo presudno. Svaka agencija za posredovanje pri zapošljavanju koristi različite tehnike, mjerne instrumente, pristup… Ono što si možda naučio kod moje konkurencije, ja radim sasvim drugačije i koristim druge alate za pronalaženje talenta.

Pitaš se – šta bi onda bilo presudno?

VJEŠTINE!!!

Vještine pregovaranja, komunikacije i prezentacije, odlične organizacione sposobnosti, vještine multi-taskinga, poznavanje stranih jezika…

Sve navedeno bi me definitivno ubijedilo da pogledam tvoj CV i dam ti priliku za intervju!

Ipak, od tebe zavisi da li ćeš i kako te svoje vještine istaći u svom CV-u!

(Ako ti treba pomoć pri izradi CV-a, mogu da ti pomognem! Ovdje možeš naći više informacija o mojim uslugama.)

Šta bi mene ubijedilo da ti dam priliku?

Ovakav profil:

Samosvjestan student fakulteta XYZ, sa odličnim pregovaračkim vještinama i analitičkim sposobnostima. Posjedujem veoma dobre vještine komunikacije i prezentacije, stečene kroz studentsku praksu u sklopu ABC projekta. Veoma brzo učim, a kako je oblast regrutacije trenutno u centru mojih interesovanja, koristim svoje slobodno vrijeme da istražim najnovije trendove kad je tržište rada i zapošljavanje u pitanju. Vjerujem da su pažljivo praćenje tržišta, analiza konkurencije i dobro koncipirana poslovna strategija ključ uspjeha u svakom poslu. Posjedujem ogromnu želju da upoznam nove ljude, i svakodnevno se umrežavam kako online tako i u stvarnom svijetu.

 

Kako ti se čini? Da li si dobio neku ideju na koji način bi mogao da istakneš svoje ključne vještine?

Piši mi, rado ću ti dati svoje savjete.

Osim toga, ukoliko se prijaviš na našu mejling listu, imaćeš mogućnost da prvi saznaš za promo pakete koje pripremamo za naredni mjesec! 🙂

Radujem se sledećoj kafi…

 

Bojana Perović  

Priključi se i našoj Facebook grupi, čiji članovi razmjenjuju iskustva i savjete u vezi sa karijerom.

 

Hajde da se upoznamo!

Kad god pomislim na djetinjstvo, pomislim na djecu iz jedne sive zgrade u Nikšiću u kojoj je živio moj deda.

Moja sestra i ja smo gotovo svaki vikend, ljetnji i zimski raspust provodile kod dede, iako je naš stan bio samo par ulica dalje. Nekako smo posebno bile vezane za tu djecu. Bilo nas je puno, i uvijek smo pronalazili nove igre kad nam dosadi žmurka, školica, lastiš…

Dešavalo se često da našu igru prekine nečija mama, govoreći da je vrijeme za ručak. Ali, vrijeme za nas nije postojalo! Činilo se da imamo svo vrijeme ovog svijeta da se igramo, maštamo, družimo…

Dešavalo se da smo, eto ponekad, razgovarali i o školi. U pamćenje mi se urezala slika kada smo onako izmoreni od silnog skakutanja sjeli na stepenište drugog ulaza, i priča je krenula:

Dijete A: „Mi smo danas učili da Zemlja ima 6 milijardi stanovnika!“

Dijete B: „Koliko je to milijarda? Je li to više od milion?“

Dijete C: „Ha-ha, nego šta! To ti je kao… kao hiljadu miliona!“

Dijete B: „Ihaaa, to je baš puno! Zamislite koliko je to ljudi koje ne poznajemo!“

Dijete A: „I nikad nećemo ni upoznati…“

Zamislili smo se na kratko, a onda nasmijali i nastavili sa igrom.

 

Danas mi je sasvim slučajno kroz glavu prošla ova scena iz djetinjstva, praćena jednom mišlju koja me je trgnula: većinu svojih klijenata, poslovnih partnera i kandidata nikada nijesam lično upoznala, i vjerovatno nikada neću!

Aktivno sarađujemo ili smo sarađivali, a ne poznajemo se.

Dizajn logotipa Minute do posla je radio čovjek iz Brazila.

Sa mnom u timu su radili ili rade freelanceri iz Srbije, Bosne, Makedonije, Dubaija, Italije.

Partneri sa kojima radimo nalaze se u Južnoj Africi, Emiratima, Malti, Italiji, Makedoniji, na Tajlandu…

Većina mojih kandidata dolazi iz Srbije, Bosne ili Crne Gore, ali imam kandidate iz Italije, Njemačke, Velike Britanije, Mađarske, Holandije…

Nijesmo se vidjeli. Nijesmo se rukovali. Nikad nijesmo kafu popili zajedno.

Ali sa nekima, i pored toga što se nijesmo upoznali, postoji neka čvrsta veza.

Čujemo se, pozdravimo, čestitamo praznike, i zajedno slavimo uspjehe! Oni na jednoj, ja na drugoj strani planete.

Na mnoge od njih sam ponosna, jer su uspjeli da postignu uspjeh koji su priželjkivali, koračajući sigurnim korakom stazom koju smo zajedno definisali kao najbolju i jedinu prihvatljivu za razvoj njihove karijere.

 

Možda njih nijesam upoznala, ali tebe mogu da upoznam! 🙂

Iskoristi priliku da me posjetiš na drugom Sajmu mladih preduzetnika Crne Gore koji se održava 16-tog novembra u Delta City-u u Podgorici, a koji organizuje fantastična Unija mladih preduzetnika Crne Gore!

Biću za malim štandom sa natpisom „Minuta do posla“ od 11 do 22h, i strpljivo ću čekati.

Ako se pojaviš, dobićeš malu slatku čokoladicu sa logom Minute i 20% popusta na usluge profesionalne izrade CV-a!

Takođe, na Sajmu ćemo predstaviti i naš novi program studentske prakse na Tajlandu, Vijetnamu i Maldivima, kao i uslugu job scouting koja će se od sledećeg mjeseca naći u našoj ponudi. Da da, to znači da možemo da tražimo posao za tebe, umjesto tebe!

A šta bi više? 🙂

 

Čekam te, i radujem se susretu!

 

 

Bojana Perović  

 

Ako i ti imaš pitanja na koja želiš da odgovorim, ili situaciju da podijeliš sa mnom i čitaocima, pusti mi mejl na office@minutadoposla.com sa naznakom „Kafa sa regruterom“ i postaćeš dio ekipe ljubitelja kafe koji svoju karijeru shvataju ozbiljno! 

Priključi se i našoj Facebook grupi, čiji članovi razmjenjuju iskustva i savjete u vezi sa karijerom.

A koja je tvoja priča?

Kada mi je, dok sam bila mala, deda pričao priče za laku noć, nisam ni slutila da te priče imaju tajni zadatak.

Zadatak da nas još dublje i črvšće povežu.

I da će nas vezivati zauvijek.

Pa čak i sada kada njega više nema, ja pamtim gotovo svaku ispričanu priču. I pričam ih svom sinu, sa istim žarom kao i on. I volim da ih pričam, zato što opet prolazim kroz iste doživljaje koje sam imala dok sam slušala njegov tihi glas. Zato što pamtim kako sam se osjećala sigurnom dok sam lagano tonula u san, vjerujući da ću uvijek imati nekoga ko će mi pričati iste takve priče, sa istim žarom i sa istim porukama.

Deda je znao, sigurna sam, priče se zato i pričaju. Da nas spoje nekom nevidljivom niti sa onim ko nas sluša. I da nas taj neko nikad ne zaboravi!

 

Ljudi naprosto vole priče.

Od momenta kad smo naučili da obuzdamo vatru, naučili smo kako da koristimo moć pripovijedanja. Bilo da je riječ o zastrašujućoj priči, romanu Hari Poter ili nekom holivudskom blokbasteru, ubjedljiva priča će nas naprosto uvući u sebe i bićemo žedni slušanja.

“Ispričaću ti jednu priču” je fraza koju mnogi uspješni govornici koriste na samom početku svoje prezentacije. Ova fraza ima jaku moć, zbog toga što drži pažnju publike i ohrabruje ih da slušaju. Pričanje priča je najmoćniji alat koji ljudski rod posjeduje, jer pored zabave koju nudi, čini da se ljudi povežu sa glavnim likom, koji ima slične probleme ili se nalazi u sličnoj situaciji kao oni.

Sigurna sam da si i ti osjetio da smo se nakon moje uvodne priče malo čvršće povezali. Ostao si da čitaš, iako si bio siguran da nastavak neće imati veze ni sa dedom, ni sa mojim djetinjstvom, jer već znaš da se teme o kojima pišem uglavnom tiču karijere. Ali si ostao.

Ostao si jer želiš da saznaš koja priča se krije iza ove priče.

Pa, ispričaću ti jednu priču…

Kada sam aplicirala za posao na Disney Cruise Line kompaniji, izgovorila sam zabranjenu rečenicu: “Ja imam tetovažu!” Naravno, nisam znala da je to bio jedan od zabranjenih odgovora, jer Disney kompanija ne voli tetovaže iako nisu vidljive.

Ali ja sam uspjela da se ispravim na vrijeme, i – dobila sam posao!

Kako?

Ispričala sam jednu priču. SVOJU priču.

Pričala sam kako sam se sa 18 godina zaputila u Italiju, da studiram i radim. Hrabro, za nekoga ko nije govorio italijanski jezik. Za nekoga koga roditelji ne mogu da finansiraju, možda i previše rizično. Ali sam odlučila da probam. Pričala sam regruteru kako je izgledao moj prvi dan u Rimu, kada sam sa mapom u ruci išla da pronađem fakultet, kako sam uvijek nosila rečnik u torbi, čak i kad idem da izbacim smeće. Pričala sam kako sam do svoje 18-te godine živjela sa porodicom u 27 kvadrata, zbog čega mi neće biti problem da živim u brodskoj kabini. Pričala sam… a regruterka me je pomno slušala.

Dobila sam posao, sa napomenom da ne smijem da otkrivam svoju tetovažu! 🙂

Ranije sam mislila da je to stvar sreće, danas znam da je to moć storytelling-a. A rad na kompaniji Disney mi je samo obogatio iskustvo i dodatno obojao moju priču.

STORYTELLING I TRAŽENJE POSLA

Ispostavilo se da je storytelling mnogo moćniji alat nego što sam ja mislila: predviđa se da će storytelling odnosno umjetnost pričanja priča biti na top listi poslovnih vještina u narednih 5 godina (ovdje pročitaj više o tome). Možda zato što slušanje priča aktivira naš mozak na više načina, što je od neprocjenljive vrijednosti u biznisu.

Postoje neki elementi storytelling-a koje možeš da primjenjuješ u bilo kojoj situaciji, pa čak i kada je intervju za posao u pitanju. Ali, to je nešto što moraš da vježbaš, inače rizikuješ da se zapetljaš i da zvučiš smiješno.

1. UVEDI SLUŠAOCA U PRIČU

Kada dobiješ jedno od onih bihevioralnih pitanja, tipa: “Ispričajte nam kako ste reagovali u situaciji kada ste imali nervoznog gosta”, počni svoju priču. Počni od uvoda, tako što ćeš u svojoj glavi postaviti scenu, a slušaocu staviti do znanja da je ono o čemu ćeš govoriti veoma važno. Na mom primjeru, to bi izgledalo ovako:

“Bio je to jedan od onih dana za koji misliš da se nikad neće završiti. Radila sam već 3 mjeseca na kruzeru kompanije Disney, i to je bio seaday – dan na moru, kad brod plovi i ne zaustavlja se u lukama. To je za nas u gift shop-u značilo da radimo 13 sati, od jutra do mraka. Osim toga, samo što smo završili popis robe prethodnog dana i bili smo svi iscrpljeni.”

2. NAGOVIJESTI INCIDENT

Nakon uvoda, kada zaintrigiraš slušaoca, kreni u razradu tako što ćeš nagovijestiti incident:

“U jednom momentu, baš kada se u bioskopu završilo prikazivanje popularnog crtaća i kada je prodavnica kao i uvijek bila puna kupaca, u radnju je ušao gost na čijem se licu vidjelo da je zbog nečega ljut. Prišao mi je, sav ushićen i tražio da ga povedem do sektora gdje stoje leptir mašne, jer je svoju zaboravio kod kuće. Pošto je tog dana bila organizovana formalna večera, kojoj je prisustvovao i kapetan broda, ovaj gost je kao i mnogi drugi bio svečano obučen i čekao je svoju leptir mašnu da kompletira outfit. Ukočila sam se, jer sam znala da mi leptir mašne – nemamo, i nikad nismo ni prodavali. Odlučila sam da mu to saopštim, na što bezbolniji način. On je na trenutak zastao, izbečio oči i rekao da on želi pod hitno svoju leptir mašnu! “

3. PODIGNI ULOG

Sada, kada je gotovo očigledno da će doći do incidenta, imaš priliku da svoj scenario učiniš interesantnijim i da tvoja priča bude zapamćena:

“Znala sam da u tom trenutku, sve i da hoću da izađem i da kupim leptir mašnu u obližnjoj prodavnici, to nije bilo moguće jer je brod bio u sred Mediterana. Pokušala sam da mu kažem da i kravata može lijepo da mu stoji, ali on je bio odlučan: “Na sajtu kompanije piše da je sve što nam treba dostupno u radnjama na brodu, zato molim Vas pronađite način da do večeras moja leptir mašna bude u mojim rukama!”, odgovorio mi je. U tom trenutku, sinula mi je sjajna ideja. 

4. ISPRIČAJ GLAVNI DOGAĐAJ

Aha, sada i ti jedva čekaš da čuješ šta se dogodilo:

“Da li želite da Vam dostavimo leptir mašnu u Vašu kabinu, ili želite da dođete sami po nju?”, upitala sam ga. On je bio zatečen, ali u momentu se pribrao: “Dostavite je u moju kabinu. Da vidim kako ćete to izvesti, ha!” uzviknuo je, okrenuo se i otišao! Ja sam se zadovoljno osmijehnula, jer sam se u momentu sjetila jedine opcije koja mi preostaje. Znate, na brodu postoji tim glumaca, plesača i pjevača koji su u tom trenutku bili moja dobra vila i jedina šansa da gost dobije ono što želi. Pozvala sam Entertainment team i zamolila da mi poklone jednu leptirku koja im ne treba, ukoliko je imaju. “Naravno, mi ovdje imamo toga na tone!”, začula sam sa druge strane. Mojoj sreći nije bilo kraja!

5. RASPLETI !!!

Sada imaš mogućnost da naglasiš ono po čemu želiš da tvoja priča bude unikatna. S obzirom da sam sad opisala jedan izazov u kom sam se našla, pravi je momenat da razmisliš o tome šta si naučio:

“Leptir mašna je kroz 10 minuta bila u mojim rukama! Odmah sam je upakovala u sjajni papir i napisala poruku: “Od dobre vile, za gospodina X”, i dostavila paketić u njegovu kabinu. Bilo je ovo jedno sjajno iskustvo, jer gost ne samo da je bio iznenađen, već sam mu uljepšala dan jer sam ostala pri tvrdnji da je dobra vila mislila na njega i iz ničega stvorila njegovu leptir mašnu! Gost je kasnije ostavio lijep komentar za mene, a svi koji su radili na kruzeru znaju da su komentari gostiju jednako važni kao i bonus! Tada sam shvatila da nekada nije sve nemoguće, iako se na prvi pogled čini da jeste. Nekada je dovoljno malo mašte…”

 

 

Ovo je istinita priča, i zaista mi se dogodila. I bez obzira na to koliko puta sam je ispričala, ljudi uvijek vole da je čuju, a regruteri sa kojima sam je podinelila je pamte kao najoriginalniji i najkompletniji, a ujedno i najzanimljiviji odgovor na ovo pitanje, u moru suvoparnih odgovora kojih su se naslušali.

Prvo, uspjela je zato što je istinita. Drugo, jer sam uvijek znala kako da je ispričam.

A sada mi kaži, koja je tvoja priča? 🙂

 

Bojana Perović  

 

Ako i ti imaš pitanja na koja želiš da odgovorim, ili situaciju da podijeliš sa mnom i čitaocima, pusti mi mejl na office@minutadoposla.com sa naznakom „Kafa sa regruterom“ i postaćeš dio ekipe ljubitelja kafe koji svoju karijeru shvataju ozbiljno! 

Priključi se i našoj Facebook grupi, čiji članovi razmjenjuju iskustva i savjete u vezi sa karijerom.