Gdje smo griješile dok smo tražile posao

PRIČA DVIJE SESTRE: GDJE SMO GRIJEŠILE DOK SMO TRAŽILE POSAO

✓   Završila fakultet? check!

✓   Posjek 9+? check!

✓   Napisala CV? check!

Kada sam, pred kraj studija, posle godina privatnih časova konkurisala u škole jezika interesovale su me samo satnica i prijava. Nekoliko godina i nekoliko škola kasnije shvatila sam da je ovo osnova koju ti kažu i kad ne pitaš. 

S druge strane, zadovoljstvo poslom zavisi od brojnih drugih detalja koji nam ne padnu odmah na pamet.

Da smo na početku bile uložile više vremena i truda u obrazovanje i informisanje kako se traži posao, vjerovatno bi ga brže i lakše pronašle!

1. Ko čeka taj NE dočeka!

KATARINA: 

Ćao! Ja sam Katarina, starija sestra, po struci profesor engleskog jezika.

Kada sam završila fakultet i pripravnički u školi, došlo je vrijeme za pravo traženje posla.

To je izgledalo nekako ovako:

Pošaljem CV jednoj školi ili firmi, i onda čekam da mi odgovore…

Moj mozak: A što ako pošaljem CV u dvije škole istovremeno, pa mi u obije zakažu satanak, što ću onda da radim? 

Ili: Pošto nisam uspjela sama, neka tata malo pomogne!  

(Oooo, sramoto!)

On je poslao poruku ili mejl onome koga zna, a ja sam i dalje čekala što će da odgovore.

I, šta mislite šta se zbilo?

Pa naravno, ništa!

Niti je ko zvao, niti su mi igdje zakazali sastanak – a ja sam vrijeme gubila i gubila…

Radila sam iključivo na dužim ili kraćim zamjenama/trudničkim u školama po potrebi – kada bi me zvali iz neke od škola.

Šta sam čekala da se desi?

Ni meni samoj to sada nije jasno.

Danijela
Read More
U ovoj fazi traženja posla, Kaća se ponašala kao zec iz Alise u zemlji čuda koji stalno negdje kasni a nikako da krene. A ja sam bila Alisa koja je podržavala u tome, bez imalo iskustva u pohodu na posao.

2. Ko NE pita skita!

DANIJELA:

Zdravo! Ja sam Danijela, mlađa sestra, po zanimanju isto profesor engleskog jezika!

Dok je Katarina radila na zamjenama, ja sam se prijavila za pripravnički u srednjoj školi. To mi nije bilo prvo radno iskustvo, jer sam već umjesto sestre ponekad radila na zamjenama.

U namjeri da se pokažem kao sposoban i valjan profesor, na pitanje moje mentorke “Da li treba da ti pokažem kako da upisuješ časove, odsutne i ocjene?” – ja sam se napravila mudrica i rekla “Ne treba, hvala. Već sam kroz to prošla!”

Mentorka se oduševila time, ali kada je došlo vrijeme da ispunjavam dnevnik samostalno…

…shvatila sam da baš i nisam toliki stručnjak…

Bilo me je sramota da pitam ponovo, i da se pravdam da ipak ne razumijem kako se to ispravno radi, pa sam ostala u neznanju!

Baš pametno, zar ne?

Katarina:
Read More
U želji da se što prije pokaže kao kvalitetan profesor, Danijela je prenaglila u tome. Mentorka je stekla utisak da joj nije potrebno mnogo instrukcije – pa je tako sebi učinila da je bilo sramota da je pita kako se rade neke običnije stvari koje, u suštini, nije ni bila dužna da zna.

3. Bolje NIŠTA nego išta!

KATARINA:

 U pokušaju da promijenim situaciju, po savjetu drugarice, odlučujem se da odem u Prag i polažem TEFL ispit (prilično skup kurs čija ti licenca omogućava da predaješ engleski bilo gdje u svijetu).

Ja nisam baš htjela da radim van zemlje, ali sam namjeravala da s tim sertifikatom držim online časove engleskog. Rečeno mi je da ko ima TEFL sertifikat može zaraditi dobro na takvim časovima.

Tako je i bilo.

Dobila sam sertifikat, vratila se kući, i puna nade i elana sam potrošila tadašnju poslednju ušteđevinu na super laptop, kameru, slušalice, nastavne materijale, kao i dobra tri mjeseca za pripremu.

Rezultat:

Upala sam u jednu školu, počela da radim, i shvatila da mi to NIKAKO NE LEŽI i da NE ŽELIM to da radim.

Uz to, nestajanje struje svaki čas u Sutomoru nije pomoglo mom rejtingu kao profesoru.

Danijela:
Read More
Katarina je tada doživjela veliko razočarenje. Polagala je velike nade u taj posao, fokusirala se isključivo na njega, uložila veliki novac i vrijeme – i na kraju od toga nije bilo ničega. Teško mi je bilo da je gledam takvu.

4. Ko SAM SEBI jamu kopa, SAM u nju pada!

DANIJELA:

Da bih mudro izbjegla Katarininu sudbinu, poučena njenim greškama, ja sam pokušala da požurim sa svime što više mogu.

Ali, nisam mogla ni da naslutim šta će mi se dogoditi.

Kako bi što prije završila fakultet, pripravnički, i našla posao – ja sam odlučila da radim sve to ISTOVREMENO!

Pisala sam master rad, radila kao pripravnik u školi, i išla sam na obuku u jednoj privatnoj školi za koju sam namjeravala da počnem da radim po isteku pripravničkog.

Zvuči previše? Čekajte, nisam vam sve rekla…

Zaboravila sam da napomenem lokaciju: fakultet mi se nalazi u Novom Sadu, pripravnički sam odrađivala u Baru, na obuku sam išla u Podgoricu – a živim u Sutomoru!

Katarina mi je zaista pomagala u svemu, ali ni to nije bilo dovoljno. Na kraju sam dovela sebe u situaciju da sam završila u bolnici i da nisam mogla da mrdnem iz kreveta!

Katarina:
Read More
Ni jedna ni druga nismo htjele da Danijela iskusi bespotrebno čekanje kao i ja. Pomagala sam joj u svemu kako bi uspjela da sve to uspješno odradi, ali i sa svom mojom pomoći nije završilo kako treba. Sada ne mogu sebi da oprostim kako sam to dozvolila.

5. S magarca na konja!

KATARINA:

Ne znajući više šta da radim, odštampala sam biografiju i portfolio u sijaset primjeraka, pronašla na internetu sve moguće privatne škole u Podgorici, i odlučila sam da kucam redom i okušam sreću.

Danijela se razmišljala da li da pođe samnom, ali je ipak odlučila da mi bude moralna podrška i da mi pomogne da nosim one silne portfolije!

Poslije niza bezuspješnog traganja i pregršta Javićemo vam se ako zatreba, Sigurno ćemo proslijediti direktoru vaš portfolio –  bez brige, i sličnih fraza, odlučila sam da zakucam na vrata još jedne škole koja mi je bila rezerva na spisku.

Nisam se nadala da bih tu ikako mogla upasti bez veze. Ali, rekoh: Hajde da probam još ovo, pa doma polako!

Na moje iznenađenje, odlučili su da obave sa mnom intervju još odmah. Svidjela sam im se!

Eh, moje sreće! (od obrazovanja TEFL je presudio – ipak sam ga uspjela iskoristiti – YES!)

Takođe, primijetili su da je još jedna djevojka bila sa mnom. Pitali su ko je djevojka koja me je čekala ispred, i pozvali je da uđe, da ne čeka sama na ulici.

DANIJELA:

Kada su saznali da sam i ja profesor jezika, obavili su još jedan intervju samnom, i voila: dobile smo posao obije!

Ko bi rekao?!

Ni mi nismo znale što nas je snašlo!

Da zaključimo: Što (ne) posiješ to (ne) požanješ!

Posao ne pada s neba.

Takođe, sušte kvalifikacije, diplome i vještine same po sebi ne znače mnogo u samoj potrazi za njim.

Čekanje, prenagljivanje, isticanje iskustva koje nemaš, ulaganje svog vremena i nade u jedno rješenje nisu baš najpametnije opcije i obično ne rezultiraju ničemu dobrom.

Već, ako si prepušten sam sebi (iliti tražiš posao bez veze), pronalaženje posla treba sebi da postaviš kao prioritet – i vremenski i kvalitativno.

Obrazovati se o tome kako se traži posao može da te poštedi mnogo muka, izgubljenog vremena ili čak zdravlja!

Zato, zapitaj sebe gdje ti griješiš? Šta ti to radiš a ne dovodi te do adekvatnog posla?

Razmisli, obavi pošten razgovor sam sa sobom – ili prosto pitaj Bojanu – ona bolje zna nego ti i nas dvije zajedno!

Za blog
KAFA SA KANDIDATOM

&

Profesorice engleskog jezika

Neka BAŠ TVOJA PRIČA bude tema narednog bloga #kafasakandidatom

 

Piši nam na office@minutadoposla.com sa naznakom “Kafa sa kandidatom” i učestvuj u odabiru teme za naredni mjesec!

 

0 replies

Leave a Reply

Want to join the discussion?
Feel free to contribute!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *