Posts

Karijera otporna na krizu

karijera_otporna_na_krizu_kafa_sa_regruterom_minuta_do_posla

KARIJERA OTPORNA NA KRIZU

Novi koronavirus nas je sve poljuljao, a karijere mnogih ljudi su zauvijek zaustavljene ili u potpunosti promijenjene.

Industrije koje su nekad smatrane “siguricom” kao što je ugostiteljstvo, turizam, avio industrija i slične sada su u najvećoj krizi.

Mnoge kompanije su zatvorene ili su na rubu zatvaranja, zbog čega je pred njima bio težak momenat: smanjenje troškova radne snage.

U momentima kao što je ovaj, radnici koji su najviše doprinijeli kompaniji su ujedno i najbezbijedniji.

Ko su ti ljudi???

To su ljudi koji su uvijek pratili dešavanja na tržištu, pokazali samoinicijativu, generisali najviše prihoda, uspostavili novi sistem, ili na bilo koji drugi način ostavili svoj pečat za sva vremena.

Kako da budeš jedan od njih i učiniš da i tvoja karijera postane otporna na recesiju?

Osim što predlažem da aktivno štediš za ovakve situacije, i konstantno radiš na izgradnji i jačanju svoje profesionalne mreže, imam još 4 važna savjeta za tebe:

Hajde da vidimo šta svaki od ovih savjeta znači:

Ja sam psiholog. Ivana je kriminolog. Jasmina student filozofije. Ti si možda bankarski službenik, kozmetičarka, fudbaler, model.

So, what?

Ljudi često vezuju sebe za svoje zvanje, i onda momente kao što je ovaj dožive tragično: „Ja sam konobar, restorani ne rade, šta ću sad?“

Posao konobara je tvoj posao, a karijera je nešto sasvim drugo.

Težak je momenat za ovakve stvari, znam, ali je isto tako i pravi momenat!

Hajde na trenutak zaboravi na sve svoje titule i etikete, i probaj da napišeš na listu papira kakvu vrijednost donosiš poslodavcu!

Olakšaću ti sa primjerom:

„Sposoban sam da uslužim do 200 gostiju dnevno. Posjedujem dobar smisao za humor zbog kojeg me gosti obožavaju, a uz to dobro poznajem ljudsku psihologiju, zbog čega mi prodaja ide odlično. Volim da fotografišem hranu, inspirisan idejama sa društvenih mreža svjetskih fine-dining restorana, što je mom poslodavcu uštedjelo novac potreban za profesionalnog fotografa…“

…nastavi dalje.

Ne možeš da donosiš vrijednost i doprinosiš, ako pojma nemaš šta se dešava izvan tvog radnog mjesta.

Zapravo, nije ni fora u tome da budeš informisan samo o tvojoj industriji i učiš vještine potrebne za konkretno radno mjesto na kom radiš.

Kako se to radi?

Ja preferiram da podesim društvene mreže tako da mi daju najbolje rezultate. To radim na više načina, evo tri:

Praćenjem hashtagova na Instagramu i Linkedinu koje smatram važnima. U mom slučaju su to neki opšti kao što su #posao, #karijera, #jobsearch, #recruitment, #career ali i neki specifičniji poput #posaounjemackoj i ostali koje smatram relevantnim: #marketing,  #psychology #business itd.

Učlanjivanjem u relevantne Facebook grupe – na ovaj način moj feed je preplavljen stvarima koje JA ŽELIM DA VIDIM a ne koje mi Facebook sugeriše. Neke od grupa u koje sam učlanjena su Preduzetnici Balkan, Marketing zajednica, Business Improvement Organization of Montenegro (BIOM) i slično

Uređivanjem Linkedin feeda: jednom sedmično skrolujem po Linkedin feed-u i selektujem postove koji nisu vrijedni moje pažnje (tipa nasumični motivacioni citat, slika sa plaže bez ikakvog značajnog teksta, tema koja me ne zanima, post koji sam vidjela već 10 puta na drugim profilima, i slično), a zatim iste sakrijem klikom na „I don’t want to see this“.

Tako Linkedin algoritam počinje da uči o mojim interesovanjima, i plasira mi sadržaj za koji smatra da će mi biti interesantan.

Ako pratiš naš Instagram profil, znaš da svake nedjelje na Insta story-u objavljujem po jedan post sa Linkedina na koji sam naišla tokom skrolovanja, i smatram ga korisnim ili jednostavno zabavnim 

(highlights #linkedinrandom Sunday

Baci pogled, možda pronađeš nešto interesantno 🙂 

3. Konstantno se nadograđuj!

Nekada je jedini način da se pripremimo za novu karijeru bio formalno školovanje, zbog čega su ljudi ponekad završavali i dva fakulteta jer su vjerovali da će tako imati duplo više poslovnih mogućnosti.

Danas imamo taj luksuz da učimo iz svoje fotelje, pa ipak nije rijetkost da čujem da je neko „u nedostatku posla u struci završio još jedan fakultet“ dok je neki njegov konkurent radio na sticanju praktičnih vještina kroz upskilling, volonterski rad, stručnu praksu, sezonske poslove…

Zato je jako važno da prethodni korak shvatiš ozbiljno i da pratiš trendove na tržištu, jer ćeš tako znati u kom smjeru trebaš da se usavršavaš, i na koji način.

Evo nekoliko platformi sa kojih možeš da učiš:

Ako se pitaš da li te sertifikate možeš da uneseš u CV – možeš svakako.

Ali, nije suština uvijek u tome da dobiješ sertifikat.

Ni najskuplji kurs, ni zvučno ime institucije koja ga izdaje, neće biti validni ako ne znaš da naučeno primijeniš u praksi.

Posjeti gore navedene platforme, pronađi besplatne ili zaista jeftine kurseve na temu koja te interesuje, odslušaj ih a zatim probaj da to primijeniš.

Osim što je važno da se naoružaš tehničkim vještinama, ne zaboravi koliko je bitno da s vremena na vrijeme ažuriraš i svoje meke vještine kao i svoj mindset.

4. Poradi na svom online brendu!

Ljudi se generalno plaše termina lično brendiranje: to im zvuči narcisoidno, nekako izvan zone komfora i čini da se osjećaju nelagodno.

Zapravo, riječ je o tvojoj online reputaciji.

Zašto je to bitno?

Poslovi dolaze i odlaze, ali je tvoja reputacija ono što ostaje tokom tvoje karijere. Kako živimo u digitalnom svijetu, potpuno je normalno da ona zavisi od toga kako se ponašamo na mrežama. Ukucaj svoje ime na Google-u s vremena na vrijeme, i vidi šta ćeš tamo pronaći.

Ukoliko ti se ne dopadne šta tamo piše, vrijeme je da svoj Linkedin profil shvatiš kao značajan alat za postizanje online reputacije. Zapamti da regruteri ne čitaju samo ono što piše u tvom sažetku, već prate tvoje Linkedin aktivnosti, pokušavajući da te bolje upoznaju.

Zato – pazi šta pišeš, lajkuješ i komentarišeš 🙂

DA ZAKLJUČIMO:

Karijeru obično posmatramo kroz filter pozicije na kojoj se trenutno nalazimo.

Ali, postoji izreka koja kaže “Dress for the job you want, not for the one you have”, i njeno objašnjenje ne leži samo u bukvalnom prevodu na naš jezik: “Obuci se za posao koji želiš, ne za onaj koji imaš”, već i u tome da bi trebalo da karijeru posmatraš kroz prizmu pozicije na kojoj želiš da se nađeš u budućnosti. 

Zato je važno da uvijek imaš u vidu tvoje snage i vrijednost koju donosiš, jer je to što ostane kada titule padnu u vodu 🙂

PIŠE

Bojana Perović

Ljubitelj kafe | Vaga | Na tajnoj misiji da naučim što više ljudi kako se traži posao u digitalnom svijetu kroz blog #kafasaregruterom | Profesionalno se bavim tuđom karijerom, proučavam marketing i generišem biznis ideje u najluđim momentima 😊 

Neka BAŠ TVOJE PITANJE bude tema narednog bloga #kafasaregruterom

Pozivam te da mi šalješ svoja pitanja, nedoumice ili situacije koje želiš da podijeliš sa drugima na office@minutadoposla.com sa naznakom “Kafa sa regruterom” i učestvuj u odabiru teme za naredni blog!

 

regruteri, 5, stvari, koje, ne, znaš, o, regruterima

5 stvari koje ne znaš o regruterima

crna, lista, kandidata, jesi, li, na, njoj

Crna lista kandidata – jesi li na njoj?

Šta ćeš uraditi kada, recimo, u restoranu dobiješ hranu koja nije svježa, ili se ne osjećaš najprijatnije zbog loše usluge osoblja?

Normalno je da ćeš poželjeti da se takvo iskustvo više nikad ne ponovi, i više nećeš dolaziti u taj restoran. Drugim riječima, prekrižićeš ga, odnosno staviti na “crnu listu”.

Nešto slično se dešava i prilikom zapošljavanja. Regruteri su često svjedoci neprijatnim iskustvima sa kandidatima, i ta iskustva žele da izbjegnu u budućnosti iz više razloga.

Danas pričamo o čuvenoj crnoj listi kandidata, tajnom spisku kojeg regruteri kriju kao zmija noge.

Šta je crna lista?

Postoji mnoštvo načina da sam sebi potpetljaš nogu prilikom traženja posla, a jedan od najgorih jeste da se nađeš na crnoj listi HR-a i/ili agencija za zapošljavanje. Možda ti termin “crna lista” još uvijek ne zvuči strašno, ali ako ti kažem da postoje načini da se i druge kompanije upozore na nepouzdane kandidate, šta ćeš onda misliti?

Lično sam imala priliku da slušam o Telegram grupi u kojoj regruteri iz cijelog svijeta dijele informacije o kandidatima koji su „blacklisted“. Kako je grupa tajna, moguće se priključiti samo na poziv nekoga iz grupe!

Razmjena podataka ove vrste je ilegalna (jer se dijele ime, prezime, kontakt podaci i nacionalnost kandidata, što je povjerljiva stvar), ali ja se neću dublje baviti ovom tematikom, jer mi nije cilj da ispravljam krive Drine, nego da tebi stavim do znanja da možeš da upadneš u ozbiljne probleme zahvaljujući samo jednom nesmotrenom potezu.

Dva su glavna razloga zbog kojih kandidati završavaju na ovakvim listama:

  1. Čine da regruter ispadne smiješan pred klijentom (ili svojim nadređenim, ako radi za kompaniju), jer nije dobro procijenio kandidata, ni rizike. Znaš, mi stojimo ispred svakog kandidata kojeg proslijedimo svojim klijentima, i odgovaramo za njega svojom reputacijom!
  2. Troše tuđe vrijeme bespotrebno, i bez imalo sažaljenja. A vrijeme nam je svima danas skupo.

Kako najlakše da završiš na crnoj listi kandidata?

1. Zakasni na razgovor za posao, ili još bolje – nemoj se uopšte pojaviti!

 

HR menadžeri i regruteri su vječito u frci sa vremenom (a ko danas nije?). Zbog toga je za njih smak svijeta ako kandidat kasni na intervju za posao duže od 5 minuta, jer ne samo što ih ostavlja na čekanju (što niko ne voli, pa ni ti), već i prijeti da upadne u termin drugom kandidatu kojeg treba da intervjuišu nakon njega. Osim toga, kašnjenje govori o tome da kandidat ne upravlja dobro svojim vremenom, zaposlenje mu nije prioritet, ne cijeni tuđe vrijeme, nije dovoljno zreo i nije profesionalan.

Jednom mi se čak desilo da je kandidat kasnio na razgovor za posao (inače zakazan u 11h!) i došao gotovo u pidžami, neispavan i vidno umoran, pod izgovorom da je imao burnu noć u gradu…

Ako vidiš da ćeš zakasniti na razgovor za posao, odmah pozovi regrutera i javi mu da nažalost nećeš moći da stigneš na vrijeme i daj opravdan razlog. Zapamti, imaš samo jednu šansu i dobro razmisli šta ćeš da kažeš („umrla mi baba“ i te fore ni slučajno ne koristi, jer ako počneš da radiš, kad-tad ćeš pomenuti babu, pa ćeš popiti otkaz jer si lažov!)

2. Malo „uljepšaj“ svoj CV

O laganju u CV-u sam pisala u jednom od mojih prvih blog postova.

Ako napišeš da si radio u nekoj firmi, a ispostavi se da nisi, odmah ideš na crnu listu. Bilo kakva sitna, naizgled bezopasna laž i svako pretjerivanje u CV-u prijete da ti unište reputaciju. Poslodavac će to prije ili kasnije saznati (kao i ono za babu), pa ćeš biti u neprilici.

Nemaš pojma koliko puta se desilo da kandidat izlista određene vještine a da se na razgovoru za posao ispostavi ne samo da su one na početnom nivou, već da ih uopšte i ne posjeduje!

Ima kandidata koji misle da će naučiti njemački jezik kada se zaposle u Njemačkoj, i naznače da poznaju jezik na A1 nivou (ne lažem, majke mi!). Kada dođe do provjere znanja, počnu da se znoje, izvlače se da nisu obnavljali, i sami sebe dovode u neprijatnu situaciju.

Ne znam šta misli da će postići sa tim, ali tebi predlažem da to nikad ne radiš, pa čak ni ako ti gori pod nogama za poslom! Reputacija je u pitanju, i danas je vrlo lako saznati sve o svakome.

Ne igraj se.

3. Apliciraj za isti posao preko dvije ili više agencija.

Ako dosad nisi znao kako regruteri zarađuju, onda evo prilike da saznaš: regruter dobija svoju proviziju od klijenta samo onda kada uspješno posreduje pri zapošljavanju jednog kandidata, i kada taj kandidat prođe kroz određeni probni period (tokom kojeg regruter garantuje za njega, pa se zove i garantni period).

Pokušaj da se staviš u kožu regrutera.

On svo svoje vrijeme i resurse usmjeri na tebe i tvoje zapošljavanje, da bi kasnije saznao da si, prije nego što si došao kod njega, aplicirao preko nekog drugog regrutera. Mi u Crnoj Gori kažemo „Ko prvi đevojci, njegova đevojka“, pa tako i provizija ide onome ko prvi uspije da zaposli kandidata. Znači da je ovaj nesrećni regruter ne samo izgubio svoje vrijeme nego i novac za koji je radio. Zašto bi opet želio da sarađuje sa tobom?

Znam da sada razmišljaš da imaš puno pravo da tražiš posao na više mjesta, i to jeste skroz OK, pod uslovom da si upozorio svog regrutera da si već pokušao preko neke druge agencije ili direktno kod poslodavca.

4. Ne javljaj se na telefon i ne odgovaraj na mejlove.

To što nisi dostupan za razgovor, već se „kriješ“ iza poruka, može da signalizira da nešto nije u redu. Znam da ima ljudi koji ne vole telefonske razgovore (skroz se prepoznajem!), ali porukom ne možeš sve da riješiš.

Takođe, ako ti regruter pošalje mejl sa nekom ponudom, potrudi se da odgovoriš u razumnom roku, pa i ako ti se ponuda ne dopada. Jedan kratak email u kom ćeš se zahvaliti na izdvojenom vremenu, interesovanju i pruženoj prilici, i najljubaznije odbiti ponudu ne košta ništa! Zapravo košta – 2 minuta tvog vremena. Šta je to u poređenju sa lošom reputacijom?

Napominjem da su regruteri veoma fleksibilni kada rade sa kandidatima za koje se pokaže da zavređuju njihovu pažnju i vrijeme, i uz to su i sami fleksibilni, jer na kraju krajeva – iz tog procesa svi moramo da izađemo kao pobjednici: poslodavac sa vrijednim radnikom, ti sa poslom koji ti je potreban, a regruter sa njegovom naknadom za dobro obavljen posao. Win-win za svakoga!

5. Potpiši ponudu za posao, pa onda nestani!

Ovo je nešto što mi se desilo sa nekim kandidatima par puta na samom početku, i što je uticalo na to da izgubim vrijedne partnere i klijente!

Ako prođeš intervju i dobiješ ponudu koju nisi siguran da želiš da prihvatiš, jednostavno je. Ne prihvataj je! Zahvali se, kao što smo već rekli, i pristojno odbij ponudu!

Zašto? Jer je kompanija za koju je trebalo da radiš sada opet na samom početku, izgubila je dosta vremena, povjerenje u tebe, kao i povjerenje u sposobnosti regrutera. Sa druge strane, reputacija regrutera je dovedena u pitanje, takođe je izgubio dosta vremena, a ujedno i novac. Kandidat koji ne može da održi datu riječ i da ispuni svoje obaveze je neko ko je neodlučan i na kraju dana – osoba sa kojom ni regruter ni poslodavac ne žele više da rade. Blacklisted!!!

Postoje još neke situacije koje te mogu dovesti do ove tajne liste:

  • Aplicirao si za posao preko agencije za zapošljavanje, ali i direktno kod klijenta. Osim što regruteri ovo ne vole, nisu ni poslodavci preoduševljeni, jer to znači da nemaš povjerenja u svog regrutera i da želiš da ga zaobiđeš, a to odaje utisak nepovjerljivosti.
  • Prihvatio si ponuđene uslove, ali kad je trebalo da potpišeš tražio si veću platu jer si se preračunao (neoprezan i nesiguran!), ili si shvatio da je posao predaleko od tvoje kuće (lijen i nezainteresovan!), ili ti roditelj ne dozvoljava (?!?!?!?!)
  • Nisi se pojavio prvog dana na poslu (ne smijte se, događa se!)
  • Krivično si osuđivan
  • Otvoreno koristiš opojna sredstva
  • Zoveš svakog Božijeg dana da provjeriš svoj status, pišeš regruteru mimo radnog vremena i u kasnim večernjim satima (bolje rečeno – ranim jutarnjim!) i ako ne odgovori u kratkom roku, bombarduješ ga na svim društvenim mrežama

 

Vrlo je vjerovatno da, ako si nekada uradio nešto od pomenutog, tvoje ime već blista na jednom od ovih spiskova.

Priznajem, nekada nije do tebe!

Nekad postoje stvari na koje ne možeš da utičeš, ali se makar osiguraj da ćeš uraditi sve što je do tebe da ne upadneš u jamu koju sam sebi kopaš.

 

Za kraj, evo nekih stvari na kojima možeš da poradiš odmah:

  • Online prisustvo: sredi svoje profile na društvenim mrežama (akcenat je na LinkedIn-u, pa se potrudi da popuniš profil relevantnim iskustvima, traži endorsement od poznanika, traži preporuke od prethodnih saradnika…)
  • Uvijek budi spreman za intervju: bez obzira što ti je materija poznata, svaki intervju je različit na svoj način. Istraži kompaniju što pažljivije i naoružaj se podacima.
  • Poveži se sa regruterima online. Tako ćeš ih bolje razumjeti jer ćeš moći da pratiš njihova interesovanja i da se na to „zakačiš“ ako ti nekim slučajem na razgovoru nestane „materijala“ za priču. Pokaži da ti je stalo!
  • Zapamti – svaki razgovor sa regruterom je jedna vrsta intervjua, pa budi oprezan i pokaži od starta da si profesionalan kandidat koji zavređuje pažnju.

 

A šta ako si već na crnoj listi?

Možeš da pokušaš da ispraviš situaciju. Objasni da ti je žao, zamoli za još jednu priliku i pokaži da si pouzdan i profesionalan kandidat. Zatraži iskreni feedback o tome kako da sledeći put ne upadneš u istu zamku, i pokažeš se kao bolji kandidat na svakom sledećem intervjuu.

 

 

Bojana Perović  

 

Priključi se našoj Facebook grupi i od septembra te čeka mnoštvo korisnih savjeta, besplatnog materijala i mnogo interesantnih podataka koje ne smiješ propustiti! 🙂

 

RODITELJI: Ne tražite posao vašoj djeci!

Sve češće se dešava da na moja vrata dolaze zabrinute mame. Očevi rjeđe, ali ima i njih.

Većinom je preko puta mene tolerantna, uviđavna osoba puna ljubavi, koja se dala u potragu za poslom za svoje čedo (koje najčešće ima između 18 i 30 godina!) i koja vjeruje da zna šta je dobro za njega.

Sve to, naravno, da bi poštedjela svoje dijete nerviranja i stresa.

Naizgled, veoma altruistično, brižno i za svaku pohvalu.

U stvarnosti, nepromišljeno.

I skroz pogrešno!

 

Uz dozvolu moje sagovornice, jedne veoma brižne majke, prenosim naš skorašnji razgovor blago prilagođen za ovaj blog.

„Ne znam šta više da radim. Sve sam probala, ali ne mogu da mu nađem ama baš nikakav posao!“, govori zabrinuta majka gotovo kroz suze.

„Znam, gospođo, da Vam je teško. Ali zašto mu Vi tražite posao? Gdje je on sada?“

„Valjda je kući, spava, ne znam. On i ne zna da sam ja ovdje… Možda je i izašao, znate današnju omladinu. Obavezna jutarnja kafa u centru, to se ne propušta“, usne joj se razvukoše u stidljiv osmijeh.

„Da, naravno, sve znam… A koliko Vaš sin ima godina?“

„28 napunio sad u junu. Vjerujte mi, ne znam više šta da radim, godine idu, treba da se ženi, ako Bog da i porodicu da stvara! A mlađa kćer mi radi u Budvi, svaku sezonu od svoje 17-te, fino zarađuje. I njoj sam rekla da mu nađe neki posao, da pomogne bratu, ali neće pa neće. Kaže – neka traži sam! Lako je njoj, snašla se, zarađuje, a ovaj jadnik 2 fakulteta ima i eto…“

„Dva fakulteta, kažete?!“, prekidoh je. „Kako to?“

„Pa eto, upisao Pravni, završio sve u roku. Tražio posao jedno godinu dana… i više od godinu! A posla nigdje.. Pa da ne bi gubio vrijeme, upisao Menadžment. I sad je eto, na birou…“

„Kažite mi molim Vas, šta on ZNA da radi?“

PAUZA. Gledamo se. Meni pomalo neprijatno, ona se uzvrpoljila, znoji se…

„Paaaa.. kako – šta? … Pa sve to što je učio… Valjda zna kako se radi… Rimsko pravo je iz prve položio! Engleski dobro govori, pomalo ruski… Visi stalno za računarom, mislim da se pomalo i u kompjutere razumije. A vrijedan je, stvarno! Sve ‘oće da uradi, svakome da pomogne…“

„Pa iako je toliko vrijedan, on danas nije ovdje nego Vi!“

Opet pauza, ovog puta kraća.

„Ma, on ne zna da sam ja ovdje. Nisam htjela da ga „ubijam u pojam“, da ga stresiram dodatno. Skroz mu je samopouzdanje opalo jer ne može da nađe posao, a planira da se ženi… Pa makar da mu malo pomognem…“

– – –

– – –

Svi mi želimo najbolje za svoju djecu.

Ali nekada, od tolike želje da im pomognemo i izvedemo ih na pravi put, načinimo im više štete nego koristi. Ako pokušavate da spasite Vaše odraslo dijete svaki put kad se nađe u nekom problemu, možda dugoročno gledano pogoršavate situaciju?!

Molim vas, dragi roditelji, ne tražite posao vašoj djeci!

To moraju sami.

Moraju da spoznaju i na svojoj koži osjete surovost tržišta rada i veličinu svakog zarađenog eura.

Da se suoče sa neuspjehom.

Da upoznaju autoritet.

Da otkriju pravu konkurenciju!

PRUŽITE VAŠOJ DJECI PODRŠKU DOK TRAŽE POSAO, UMJESTO DA TO RADITE ZA NJIH.

Treba da mislite na to da su savjeti koje im dajete možda staromodni i potpuno neprimjenljivi u današnjem poslovnom svijetu, pa umjesto da ih savjetujete onako kako Vi mislite da je ispravno, možda bi trebalo da uradite sledeće:

1. OPUSTITE SE.

Prihvatite, prije svega, da živimo u digitalnom dobu.

Prihvatite, dragi roditelji, da je vrijeme u kom oni odrastaju drugačije od vremena u kom ste vi odrastali. Možda vam se to ne dopada, ali je tako. Umjesto da svaki put nezadovoljno vrtite glavom kada to konstatujete, bolje razmislite šta možete da uradite kako biste im pružili adekvatnu podršku dok oni sami traže posao.

Da, znam da postoje prevare preko interneta, ali isto tako postoji veliki broj ljudi koji su napravili ozbiljnu karijeru zahvaljujući poslu koji su pronašli online. Umjesto da kritikujete, podržite inicijativu vaše djece da traže posao preko interneta, i edukujte se o tom procesu kako biste im mogli priskočiti u pomoć ako negdje zapnu.

2. PRIČAJTE SA NJIMA!

Odvojite sat vremena sedmično i pričajte sa vašom djecom.

Pričajte o vašim usponima i padovima u poslu, o njihovim idejama, strastima i planovima za budućnost.

Pitajte ih gdje vide sebe za 5 godina.

Otkrijte šta ih motiviše. Pričajte o novcu, o međuljudskim odnosima, o ličnom razvoju koji prati profesionalni, o pravilnom postavljanju ciljeva.

Razgovarajte sa njima o očekivanjima i postavljanju granica.

Okruženje je veoma surovo, i neprekidno nam govori o tome ko treba da budemo i koliko novca trebamo da zarađujemo. Ako im vi ne pomognete da imaju jasna i realistična očekivanja, onda neka budu spremna na jak i bolan udarac realnosti. Kada ih ohrabrujete da traže samo menadžerske poslove jer su završili taj fakultet, zahtijevaju 2 slobodna dana nedeljno i ne pristaju na platu od 500+ eura, vi im činite zlo!

Na zapadu djeca tokom srednje škole rade slabo plaćene poslove kao što su babysitting, dostava pizze, čuvanje kućnih ljubimaca, pranje posuđa, konobarisanje, točenje goriva i slične, kako bi mogli sebi da priušte izlaske sa vršnjacima, vozačku dozvolu, gorivo, mobilni telefon i mjesečnu pretplatu, i steknu radno iskustvo, disciplinu, nauče kako funkcionišu timovi i izgrade značajne vještine. Ako ste sada u sebi pomislili da je ovo surovo, bolje je da ne čitate dalje.

3. DAJTE IM DOMAĆE ZADATKE.

Prije nego što počnu da traže posao uz vašu pomoć, dajte im da odrade analizu tržišta i konkurencije. Kupite im svesku u koju će bilježiti svoja zapažanja. Takođe, to će biti sveska u kojoj će pratiti proces apliciranja.

Analizirajte najtraženije poslove današnjice. Uporedite vještine vaše djece sa traženim kompetencijama iz nekog oglasa za posao. Zajedno donesite zaključke o tome koje vještine vašoj djeci nedostaju. Zatim im pomozite u odabiru načina da steknu tražene vještine (razne vrste obuka, priručnika, knjiga, e-bookova, online kurseva, ali i volonterskog iskustva, sezonskog rada ili studentske prakse!).

Zajedno kreirajte strategiju!

NAPOMENA: NE PADAJTE U ZAMKU! Identifikujte zajedno sa djetetom njegove kompetencije, a ne karijerni pravac. Ako ste primijetili da Vaše dijete ima „sposobnost da dobro organizuje misli prije nego što počne da priča“, ne znači da je za njega posao pravnika kao stvoren! Može biti i dobar novinar, političar, ali i psiholog, kouč i motivacioni govornik!

4. PRIPREMITE SVOJU DJECU.

Ako baš hoćete da se dijete osjeti samouvjerenim, onda kod kuće simulirajte razgovor za posao. Pronađite najčešće postavljana pitanja (može Vam koristiti moj priručnik za razgovor za posao, koji možete preuzeti ovdje), pružite mu priliku da samostalno odgovori, a onda mu dajte povratnu informaciju šta je bilo dobro a šta loše. Nikako ne sastavljajte scenario umjesto Vašeg djeteta.

Pokažite mu kako se piše CV i motivaciono pismo. Ako ne znate kako se piše, Google Vam je majka za to! (A i ja se trudim da budem korisna :)). Odolite iskušenju da Vi to odradite za njega. Kada to sam odradi, pomozite mu tako što ćete CV i motivaciono pismo pročitati i provjeriti da li su rečenice smislene i gramatički ispravne. A onda neka sam počne da šalje svoj CV.

Više puta se desilo da mame pošalju CV svoga sina umjesto njega. Uvijek im ljubazno napomenem da bi dijete samo to trebalo da uradi. Ako je on u tom momentu zaista spriječen, onda je to OK, ali to, dragi roditelji, ne bi trebalo da vam bude praksa. Vaša djeca to MORAJU da rade sama.

5. OSTANITE KOD KUĆE.

Molim vas, dragi roditelji, ne idite sa djecom na njihov prvi veliki intervju (niti bilo koji posle njega!).

U redu je da ih odvezete ili otpratite do tamo, ali kad stignete na mjesto intervjua najbolje je da se što prije izgubite. Popijte negdje kafu, iskulirajte u obližnjem parku.

U suprotnom, poslodavac može steći pogrešan utisak o Vašem djetetu, i etiketirati ga kao lijenu, neodgovornu, plašljivu i nesigurnu osobu.

6. PODRŽITE IH DA RADE SEZONSKI POSAO.

Pa šta ako Vaša kćerka radi kao sobarica u hotelu za 300€ i živi sa još 3 djevojke u istom stanu? Pa šta ako hrana nije neka? I šta ako je smršala 2kg za mjesec dana?

Ja ne bih brinula. Brinula bih kad bi moja kćer sa 25 godina čekala neko bolje vrijeme. Posebno ako sam joj ga lično ja obećala!

Ja sam sa dvadeset dvije godine i već 4 godine radnog iskustva živjela u brodskoj kabini veličine dva sa dva, ispod mora i bez prozora, sa osobom koju ne poznajem, jela totalno nezačinjenu hranu i radovala se kada se u brodskoj menzi služi pizza, hot dog ili hamburger, radila po 13h dnevno, ustajala u 5 ujutru, vukla prljave kutije i kolica kroz hladni magacin, i evo me danas – živa i zdrava.

A tek šta sam sve naučilaaaa…

7. PODRŽITE VOLONTERSKO ISKUSTVO.

Ne obeshrabrujte djecu da stiču volontersko iskustvo, jer ono može biti odlučujući faktor. Volontersko iskustvo govori u prilog tome da je Vaše dijete odgovorna osoba, koja je spremna na rad pod pritiskom (i to uglavnom bez zarađenog dinara, jer je ne motiviše isključivo novac), na razna odricanja i na konstantno učenje i usavršavanje.

Da li biste voljeli da Vaše dijete neko ovako opiše?

Onda, podržite volontiranje!

 

Dragi roditelji, danas ne postoji stalan posao.

Statistika pokazuje da se mlađa generacija u prosjeku zadrži 30 mjeseci na jednom poslu. To znači da su rani poslovi dio procesa učenja i pravi momenat da Vaše dijete stekne osobine i vještine koje će se tražiti u skoroj budućnosti.

Traženje posla uglavnom nije zabavno.

I sam posao je nekad pravi smor.

Ali pustite vašu djecu da to sama otkriju.

Bićete mi posle zahvalni 🙂

 

 Bojana Perović  

 

život, poslije, otkaza

Život poslije otkaza

Karijerno planiranje: kako da dizajniraš svoju karijernu mapu

“Sprdaš se – pa ja ne mogu da pronađem BILO KAKAV posao, a ti mi pričaš o karijernom planiranju?”

Žao mi je što veliki broj ljudi misli da je karijerno planiranje nešto što se radi samo na Zapadu i da mi sa ovog balkanskog podneblja nemamo prostora da planiramo svoju karijeru, jer ne možemo ni da nađemo valjan posao.

Ali, ne ljutim se što me ne razumiju, jer ja njih u potpunosti mogu da shvatim.

Za naše roditelje, kreiranje karijerne mape je uključivalo brigu o tome da ne budu otpušteni ili proglašeni tehnološkim viškom, mogućnost pronalaženja novih zaduženja unutar iste kompanije, ili eventualno napredovanje unutar preduzeća. Zato su naši roditelji gotovo sav svoj radni vijek provodili u istoj kompaniji.

Ja sam, sa druge strane, kao što je i za očekivati od generacije millennialsa, provodila najduže 2 godine radeći za istu firmu. U ovih 15 godina moj najduži angažman je u sopstvenom preduzeću. Moj karijerni put se gradio sam od sebe i doveo me do preduzetništva!

Kada sam imala 18 godina, nisam imala pojma da postoji nešto što se zove “Karijerna mapa” ili karijerno planiranje. Znala sam samo da želim jednog dana da imam svoj biznis, da svakog jutra nasmijana ulazim u kancelariju, da imam zaposlene itd. 🙂 Vrh!

Trebalo mi je nekih 15 godina veoma raznolikog iskustva da bih uspjela da to realizujem.

Kako je izgledao moj karijerni put?

Zasigurno nije bio linearan.

Na slici ispod sam dala pregled nekih poslova za koje smatram da su na neki način obilježili moju karijeru, ali osim ovih poslova radila sam i kao sobarica, dijelila flajere, radila u call centru, i kao nastavnik engleskog jezka…

Moj karijerni put

 

Vidiš da su neki poslovi koji su naizgled bili privlačniji donosili manje zarade, ali je naprosto bilo neophodno da prođem sva ta iskustva kako bih došla do znanja i vještina koje koristim u današnjem poslu: koristim engleski jezik svakodnevno, stekla sam značajne organizacione vještine, kreativnost, otpornost na rad pod pritiskom, stvorila značajne konekcije, unaprijedila svoje prodajne vještine i konačno shvatila da je regrutacija vrsta prodaji i da sve to mogu da primijenim!

Danas znam da je preduzetništvo moj poziv.

Danas znam da se sve desilo baš tako kako je trebalo da se desi, i ne postoji apsolutno ništa što bih promijenila.

Ali, kada bih mogla da se vratim kroz vrijeme, sebi bih šapnula sledeće:

 

1. Upoznaj sebe!

Možda jeste teško kada krojiš za sebe karijeru za kakvu tržište nije još uvijek spremno. Ali sjeti se da ne postoje pravila jer sama dizajniraš svoj karijerni put, po svojim pravilima i svojim idejama! Zato otkrij šta je to što ti najbolje leži, u čemu si uspješna, i što bi mogla da radiš do kraja svog života, bez i jednog dinara ako treba ali bi činilo da se osjećaš ispunjenom.

Zaviri u svoje hobije i interesovanja – da li bi nešto od toga mogla da unovčiš?

Mnogi od vas ne znaju, ali kada imam vremena pravim figurice i nakit od polimerne gline, žice, perlica… Taj hobi je samo jedna od alternativa u mom životu – pa i ako moj biznis propane, mogu da razmišljam o prodaji svog ručno rađenog nakita!

Recimo, ako si kao mala skupljala salvete (ja jesam!), možda bi mogla da naučiš da radiš decoupage i prodaješ svoje radove?

Baj d vej, kreirala sam jednu simpatičnu radnu svesku pod nazivom „Upoznaj sebe“, i možeš je preuzeti ovdje.

Kada jednom upoznaš sebe, onda se usudi da…

2. Slušaš svoj instinkt

Kreiranje sopstvenog idealnog posla može biti zastrašujuće, posebno kada postoji zasićenost na tržištu. „Osjećam da bi mi pisanje bloga išlo dobro, ali danas svi pišu blog…“.

OK, ali tvoj instinkt ti kaže da bi ti pisanje išlo dobro. Pa šta ako svi pišu blog? Ne čitamo svi iste stvari, ne dopada nam se svima isti stil pisanja… Neko piše o hrani, neko o modi, neko evo i o karijeri – svaki blog je drugačiji, i na tebi je da pronađeš svoju nišu!

Trebaš da vjeruješ svom instinktu! Gotovo je nepogrešiv!

Moj instinkt mi je govorio da treba da pokrenem svoje preduzeće, pa čak i kad su svi govorili da nema šanse da to uspije u Nikšiću, čak i sa malom bebom i bez ušteđevine – samo sa (nestabilnim) primanjima moga supruga. I njemu je instinkt govorio isto pa je mjesec dana posle mene u svom tom haosu i on pokrenuo svoju firmu. Danas smo oboje preduzetnici, i presrećni smo što jesmo!

Znaš, usudili smo se da poslušamo instinkt… što me vodi do sledećeg savjeta:

3. Radiš što većina neće!

To znači ako 99% ljudi ne bi radilo kod tog poslodavca, a ti probaj. Zbog iskustva!

To što mnogi ne bi pristali da putuju sat vremena svakog jutra do posla, a ti pristani. Zbog iskustva.

Ako drugi nisu spremni da ustanu u 5 sati da idu na posao, a ti budi spremna! Zbog – iskustva! Jer, na kraju je iskustvo jedino što će zaista biti bitno. Ne drugima, već tebi.

Ako ćemo iskreno: you have to work your ass off ako hoćeš da ti se trud zaista isplati.

A većina ljudi to neće uraditi…

4. Uvijek imaj alternative!

Alternative nastaju iz – iskustva!

Danas volim svoju svestranost i ne želim da se moje interesovanje ikad ograniči na samo jednu oblast. Zahvaljujući tome, nije me strah ako ostanem bez posla ili biznis propane – znam da ću uvijek imati alternative – plan B, plan C, možda i plan D.

I dok je uvijek super imati alternativu, odnosno plan B, postoji jedna stvar kod planova B nije dobra, a to je rasipanje energije na planiranje alternative, umjesto da se ta energija troši na Plan A i učini sve da on uspije!

Zato je mnogo važno da posjeduješ dobro razrađen plan A!

Ja nisam imala taj luksuz da biram, niti sam imala mentora koji bi me vodio i rekao mi sve ovo što danas i sama znam.

Ali, kako ti ne bi lutala, dizajnirala sam radnu svesku pod nazivom „Osmisli svoj karijerni put“, i želim da ti je poklonim.

KLIKNI OVDJE da radna sveska stigne direktno u tvoj inbox 🙂

Jedva čekam da čujem tvoje utiske!

 

Do naredne kafe sa regruterom, mašem ti iz Nikšića! 🙂

 

Bojana

 

Goga Balaban – Buđenje Boginje u tebi

Stoljećima unazad žene su povezivane sa slabošću, požrtvovanošću, bespomoćnošću, međuzavisnošću i pretjeranom senzitivnošću. Biti žena zapravo je jedna stvar, ali prihvatiti i koristiti svoj puni potencijal kao žena je nešto sasvim drugo.

Bez obzira na to da li živimo u muškom ili ženskom tijelu, mi posjedujemo obje energije – mušku i žensku, Yin i Yang, Shiva i Shakti, kako hoćeš. Božanstvena muška energija manifestuje se unutar nas kao davanje, djelanje, konkretno znanje i saznavanje, individualnost, logika, ambicioznost, dominacija. Ženska energija sa druge strane je sva u primanju, kreativnosti, ljubavi, intuiciji, harmoniji, spremnosti da oprostimo, umiranju i rađanju, iscjeljivanju i cjelovitosti.

U svijetu u kom živimo  ženska energija ne samo da se ne slavi već se i potiskuje. Od nas žena se traži da posjedujemo i pokazujemo više muške energije koja nas čini sposobnima da komandujemo, vodimo svoje biznise, borimo se kroz život i uopšteno budemo prihvaćene. Drugim riječima – mi živimo u muškom svijetu!

Ta muška energija se ogleda u kvalitetima kao što su snaga volje, nezavisnost, kompetitivnost, samouvjerenost i mnoge druge koje su neophodne da bismo uspjele u savremenom svijetu. Naravno, sve ove crte su nam i dozvolile da budemo žene preduzetnice, žene lideri, žene-majke-kraljice. Ipak, one su nas dovele do toga da počnemo da gubimo dodir sa našom pravom moći – magijom koja čuči unutar svake od nas – ženskom energijom.

Kako nam je neophodna i muška energija da bismo u današnjem svijetu opstale, moramo znati da je ključ uspjeha balans, odnosno postizanje harmonije između ove dvije energije. Ako do danas nisi bila svjesna ove magične energije u sebi, pozivam te da nastaviš da čitaš dalje jer danas pijem virtuelnu kafu sa Gogom Balaban – ženom u čijoj knjizi „buđenje Boginje“ uživam poslednjih dana!

 

Sjećaš se Milice Kljajić koja živi od iznenađenja? E pa, upravo od nje sam dobila ovu knjigu na poklon, u momentu kada mi je stvarno bilo potrebno neko osvježenje ovog tipa. Dokaz da je žena ženi prijatelj, da se ženske energije prepoznaju i jedna drugu podržavaju.

 

Goga je osnivačica Curriculum Vitae Centra u Novom Sadu, i podijeliće sa nama kako je izgledao njen početak i kako je uspjela da realizuje svoju ideju da osnuje mjesto u kom bi žene bile „srećne, kreativne, lijepe i zdrave“.

 

Kako si došla na ideju da osnuješ Curriculum Vitae Centar i zašto baš to ime?

Radila sam kao HR menadžer nekoliko godina u jednoj novosadskoj kompaniji gde sam stalno čitala CV-eve koje su ljudi slali. U tim njihovim tokovima života, oni su samo navodili gde su se rodili, šta su završili, gde su radili i to mi je bilo tužno. Tako sam počela da pišem tokove života svih onih bića na koja sam nailazila – CV jednog gospodina, Cv kopača po kontejnerima, CV ostavljene žene, Cv zaljubljene žene itd.

Shvatajući da nisam osoba koja je stvorena za kompanijske strukture i pravila, jer sam npr. najproduktivnija u osam uveče, a ne od devet do pet, odlučila sam da napustim tu priču i počnem da pišem sopstenu. Tok života ili Curriculum Vitae Centar bio je više nego jasan izbor.

Da li si, kada si pokretala svoju priču, imala neki plan, viziju, nazovi to kako hoćeš – o tome u kom smjeru bi se tvoja djelatnost mogla proširiti?

Sa prijateljicama i kumom sam pre 20 godina maštala da bi mogao da postoji jedan centar u koji bi dolazile žene, osnaživale se, mesto gde bismo bile srećne, kreativne, lepe i zdrave. Međutim, kada sam osnovala centar, nisam imala ideju da ću u njemu držati predavanja i imati sve one sadržaje koji danas postoje. Ideja je bila da se u njemu sa svojom prijateljicom Cecom koja je psiholog bavim tokovima života, na razne načine. Vremenom su ideje pristizale, radionice se umnožavale, širila se ta naša energija i danas se u centru zbiva mnogo toga.

Kada si osnivala svoj biznis, čega si se najviše plašila? Da li si imala potrebnu podršku (kako moralnu, tako i finansijsku), koliko sredstava ti je bilo potrebno, da li si sve radila planski ili po osjećaju…?

Imala sam podršku supruga koji sa sobom nosi jaku mušku energiju i koji je na sebe preuzeo brigu o porodici. Bila sam oslobođena egzistencijalnih strahova, a nisam imala ni strahove druge prirode – znala sam da je to ono što treba da uradim i uradila sam.

Strah je jedna od najstrašnijh stvari koje nam život, auriteti, okolina, škola nametnu. Razne su vrste i uzroci strahova – da li smo dovoljno dobri, pametni, lepi, obrazovani, dopadljivi. U suštini treba da budemo svesni da ne moramo biti ništa od toga, da bismo bili vredni ljubavi. A kada ima ljubavi, one istinske, prema samom sebi i prema iskri božanskog u sebi, onda nema ni mesta za strah.

Žena sam intuicije i ona me vodi nepogrešivo u životu, pa i u Curriculum Vitae Centaru. Ako bih imala samo jednu jedinu poruku koju treba da prenesem ženama koje ulaze u svoj posao, to je da slušaju svoju intuiciju. Ona nikada ne laže i uvek radi za naše najveće dobro. Samo je pitanje da li mi to umemo da vidimo ili mislimo kako naš um zna najbolje šta je to što je dobro za nas (u ovom trenutku).

A onda si jednog dana „probudila“ Boginje u sebi 🙂 Pričaj nam o tom momentu – kako si se osjećala, šta je sve nestalo a šta je došlo u tvoj život?

Moje nelogično interesovanje za Boginje, izučavanje arhetipova u grčkoj mitologiji mi je donelo nešto što sam kasnije saznala da se zove trenutno buđenje svesti. Čula sam poruke Boginja i znala sam da odmah moram da ih zapišem. Posle toga više ništa nije bilo isto. Verujem da sam u tom trenutku bila spremna za to i dobila sam predivan poklon.

Taj osećaj ne može da se poredi ni sa čim drugim u životu. Možda bi mogao da bude sličan osećaju koji imaju ljudi koji su rođeni slepi, a onda tokom života lečenjem dobiju mogućnost da vide boje i oblike i tako spoznaju jedan novi nivo realnosti.

 

Kao logičan nastavak uslijedilo je buđenje tih Boginja i u drugim ženama kroz tvoj program „Buđenje Boginje“. Da li si se plašila da druge žene neće shvatiti o čemu im govoriš?

Neke žene nisu shvatale o čemu govorim. Neke ne shvataju i dalje, a neke nikada neće shvatati. I to je sasvim u redu. To me ni malo ne plaši. Znam da svaka od nas ima svoj put i da na njemu prolazi ono što je potrebno. Ja znam da je moj put da sa drugim ženama delim poruke Boginja i da im pomažem da u sebi probude tu iskonsku žensku energiju.

Rasterećena  strahova, žena može da kaže životu: „Pa, šta?“, na sve što se dogodi.

Prelepo je raditi sa ženama koje su odlučile da se oslobode predrasuda, da se otvore duhovnosti, kreativnosti, senzualnosti i svim onim prelepim energijama koje su nama kao bićima date.

Kako izgleda taj program – kroz koje faze žene prolaze tokom njegovog trajanja?

Program koji je spoj psihologije, intuicije i iskustva, ima četiri modula. Učimo žene kako da dođu do sebe, do svoje suštine. Mi ih tokom programa podsećamo ko su, prateći ih na tom putu buđenja i osvetljavajući im put.

Na prva dva modula koristimo najviše psihološke i projektivne tehnike, a na druga dva im pridružujemo i razne spiritualne tehnike poput tehnike ljubičastog plamena. Na prvom modulu se žene čiste od strahova, prateći energiju mačke. Kada se reše toga, žene se podsećaju svoje prave prirode, ali nemaju često još uvek hrabrosti da je pokrenu. Sistem se budi i želi da ženu zadrži u starom stanju. Na drugom koraku se zato žene osnažuju da mogu da pokažu ono što je njihova autentična stvarnost – da se okrenu svojoj kreativnosti i intuiciji. Za to je ključno povezivanje sa ženskim centrom i spuštanje svesti u karlicu, umesto njenog zadržavanja u glavi gde je centar muške energije. I na kraju – žene se uče da se međusobno povežu, da se prihvataju i podržavaju, jer za sve nas na ovom svetu ima mesta.

U tvojoj istoimenoj knjizi, koja je prije dvije sedmice ugledala svijetlo dana, pišeš o tome da i muškarci mogu da probude žensku energiju. Pošto među mojim čitaocima ima i muškog roda, kaži nam kako je to moguće i kako im to može pomoći?

Tako je, knjiga se i zove „Buđenje Boginje – aktivacija ženske energije u ženama i muškarcima“. Svaka osoba, bilo žena, bilo muškarac ima u sebi i mušku i žensku energiju. U svakome od nas postoji androgina, i mi po uzoru na to i tragamo za spajanjem sa drugim polaritetom u životu. Dakle, u ženi postoji muška energija, kao što i u muškarcu postoji ženska. Važno je da osvestimo i jedno i drugo i da ih koristimo na pravi način, te da negujemo one energije koje su dobre za nas. Muškarac se oslanja na žensku energiju kada sluša svoju intuiciju ili kada se bavi potomstvom, žena aktivira svoju mušku energiju kada se bavi nekim racionalnim poslovima. U zavisnosti od uloga koje nam život donosi i situacija u kojima se nalazimo, potrebno nam je da u sebi aktiviramo neki od arhetipova, bilo da smo muškarac ili žena. Uskoro ću pisati više i o buđenju Bogova…

Ko ti je bio inspiracija, i odakle si crpila svu potrebnu energiju?

Jednom kada se povežete se univerzumom, to je nepresušan izvor energije. Onda shvatite da više nikada ne morate da se plašite davanja, u smislu da za vas nečega neće biti dovoljno, jer kroz davanje i deljenje sa drugima, vi u stvari dobijate.

Inspiraciju vidim svuda oko sebe, u telefonskom pozivu koji dobijem, u sceni koju vidim na ulici, u rečenici koju pročitam, meditaciji u koju uđem. Najveća inspiracija su mi moje troje dece i to kako oni gledaju na svet, koliko su različiti i posebni. Kada pogledam njihove živote, znam da sve ovo ima smisla i da zaista živim ono što pišem u knjizi.

Da li uspješno uspostavljaš balans između porodičnog i poslovnog života? Ako imaš neki trik za nas kojima to nekad ide malo teže – jedva čekamo da ga čujemo! 🙂

Poznati biznismen Džek Velč je rekao: „Ne postoji razvnoteža između posla i privatnog života. Postoje samo izbori između posla i privatnog života, o njima morate da odlučite i svaki ima posledice“. Žena ne sme da se bori, jer kada uđe u „mode“ borbe, ona je u domenu muške energije i time narušava svoju prirodu. Ona treba da nađe načina da dobije podršku. Kreativnost, koja je svojstvena ženi može joj biti od velike pomoći da osmisli način kako da dođe do toga.

Takođe, svaka žena treba da kaže sebi da nije potrebno da bude savršena po nečijim tuđim standardima, da je savršena baš takva kakva jeste – i kad nije stigla da skuva ili opegla i kada je propustila jedan sastanak, sve je to u redu.

Podijeli sa čitateljkama tvoj recept za uspjeh – kako da mi postanemo uzor i motivacija drugima?

Budite ono što jeste. Naša suštinska priroda nije opterećena egom i strahovima. Najbolje da živite, govorite i mislite slobodno, bez opterećivanja. Drugi će prepoznati vašu energiju.

Osim svoje knjige „Buđenje Boginje“ (koju upravo čitam i za sada je ispuštam iz ruku samo kad baš moram 🙂 ), da li postoji neka literatura preporučila mladim ženama koje planiraju da pokrenu svoj biznis?

Mladim ženama koje se spremaju da uđu u biznis ne bih preporučila da se zatrpaju knjigama o biznisu. Preporučila bih im da poslušaju svoju intuiciju. Neka uđu u knjižaru ili biblioteku i neka poslušaju unutarnji glas koji će ih već odvesti do nekog rafa. Ili neka pitaju bibliotekarku/prodavačicu šta bi im preporučila. Prava knjiga će naći put u njihov život.

Ili neka poput tebe, objave da su spremne da pomognu nekome, a da bi volele da za uzvrat dobiju knjigu. Verujem da je za ženski biznis mnogo važnije pročitati knjigu o duhovnosti ili kreativnosti, ili bilo čemu što vas raduje, nego knjigu iz ekonomije.

 

Inače, Goginu knjigu “Buđenje Boginje” možeš poručiti online na ovom linku. Ja naprosto uživam u svakom napisanom redu, znam da ćeš i ti 🙂

 

—————

Srećna sam da sam okružena ženama koje puno daju i dobijaju zauzvrat mnogo više. Prošlog mjeseca smo od Jelene Marković naučili da je za uspješan biznis veoma važno da budemo autentični, posebno ako je riječ o biznisu koji se bavi prodajom usluga. Kompletan intervju sa Jelenom pronađi ovdje.

LEKCIJA #5:

Goga nam poručuje da je prihvatanje sebe onakve kakva jesmo i ljubav prema sebi takvoj ključ svega! Ne moramo biti savršene, ali moramo biti takve kakve jesmo – slobodne, pune ljubavi, autentične, kreativne i iznad svega svjesne da to zaista i jesmo! Ovakvo stanje nam je prirodno skoro kao i disanje, ali smo ga zaboravile žureći da se dopadnemo drugima oko sebe, da budemo jake, uspješne, čvrste i moćne! Žena ženi može biti najbolji prijatelj, oslonac i podrška. Dijelite svoju energiju nesebično, i ona će vam se kao bumerang vratiti. Ali još jača, čvršća, slobodna i nezaustavljiva!

————–

Sa namjerom da te motivišem da počneš da razmišljaš o karijeri preduzetnice, svakog mjeseca objavljujem svoj razgovor sa uspješnim preduzetnicama i onima koji su na početku svoje preduzetničke karijere, a koje će sa tobom podijeliti svoja znanja, možda ti dati neke nove ideje, i sasvim sigurno te inspirisati da pokreneš već jednom tu svoju biznis ideju! Preduzetništvo jeste neka vrsta karijernog puta, ali je iznad svega stil života u kojem hrabri ljudi pronalaze konstantnu inspiraciju. Da li si i ti jedna od njih?

 

Ako imaš pitanja za mene ili moje sagovornike preduzetnike, slobodno me kontaktiraj putem mejla office@minutadoposla.com i potrudiću se da tvoje pitanje stigne na pravu adresu 🙂

 

Kako da postaneš freelancer i zaradiš preko interneta?

Freelancing je već duže vremena aktuelan oblik rada u zapadnim zemljama, a od skoro prepoznat je kao interesantan i na našim prostorima. Preduzetnici koji unajmljuju freelancere pomažu brojnim talentovanim pojedincima da postanu gospodari svoje sudbine, usavrše svoje talente i vještine, i izgrade unosnu i zadovoljavajuću karijeru.

Juče sam na Instagram profilu Minute objavila Story vezan za online radnu snagu u zemljama Zapadnog Balkana, i prikazala rezultate istraživanja koje su sprovela dva Data Scientist-a čijem sam izlaganju prisustvovala na Western Balkans Digital Summit-u u Beogradu.

Ubrzo nakon toga kontaktiralo me je nekoliko djevojaka koje su me pitale šta je freelancing, kako se to radi i ko to može da radi.

 

Oni koji me prate znaju da imam trogodišnjaka u kući. Nakon porođaja, jedini brz način da dođem do svog ličnog novca bio je taj da radim od kuće i iskoristim svoje postojeće vještine i talente, dok se istovremeno edukujem i usavršavam u oblasti koja me interesuje, a to je razvoj karijere. I prije nego što sam postala majka, kao freelancer pomagala sam studentima u izradi diplomskih i magistarskih radova, bavila se statističkom obradom i interpretacijom rezultata istraživanja, prevodila razne tekstove, pisala članke kao ghostwriter itd. Moj prvi samostalni posao kao regruter dobila sam preko platforme Upwork, kada sam htjela da se povežem sa klijentima iz inostranstva. Tu se rodila i prva ideja da osnujem svoj samostalni biznis u ovoj oblasti.

 

Sigurna sam da i ti imaš vještine koje možeš da ponudiš online, a ja ću ti danas pokazati šta je sve važno da posjeduješ i da znaš u početku, a šta tek moraš da naučiš kako bi i ti zarađivala na ovaj način.

KO JE FREELANCER?

Freelancer je osoba koja nudi određene usluge u zamjenu za dogovorenu svotu novca – honorarno, i kao takvo predstavlja jednu vrstu samozaposlenja. Za razliku od klasičnog zaposlenja na puno radno vrijeme od 8-16h, freelancer radi po ugovoru o djelu i najčešće radi za više kompanija istovremeno. Freelancer uglavnom sam određuje svoje radno vrijeme, radi iz udobnosti svog doma, sa plaže, iz hotela itd., i svjestan je rizika posla koji radi. Naime, niko mu ne garantuje da će raditi svakog mjeseca određeni broj sati, nema fiksnu zaradu, niti plaćeno zdravstveno i penzijsko osiguranje. Ipak, freelancer je neko ko upravlja svojim vremenom i resursima, konstantno motivišući sebe da pronađe onoliko posla koliko mu je potrebno da zaradi dovoljno novca.

ZAŠTO GA ANGAŽOVATI?

Uzmimo primjer kompanije koja traži radnika, i u čijoj organizaciji ne postoji HR sektor. Ona može da unajmi freelance regrutera za te potrebe i da prođe mnogo jeftinije u poređenju sa cijenom koju bi joj naplatila agencija za posredovanje pri zapošljavanje.Takođe, angažovati freelancera koji će raditi po satu je mnogo isplativije nego davati radnicima platu i plaćati osiguranje (posebno na Zapadu, gdje na poreze i osiguranje radne snage odlazi značajna suma novca). Osim toga, ta osoba ne troši njenu struju već svoju, ne zauzima kancelariju, itd., pa su troškovi zapošljavanja ovakve radne snage svedeni na minimum.

Možda ne znaš, ali logotip Minute je radio freelancer iz Brazila! Došla sam na ideju da ga angažujem, jer sam htjela da vidim kako sav taj proces izgleda iz ugla poslodavca. I nijesam se pokajala 🙂

 

ZAŠTO DA SE BAVIM FREELANCINGOM?

Freelancing je jedan od najizvodljivijih i najdostupnijih, a ujedno realističnih načina da počneš da radiš dodatni posao ukoliko si zaposlen ili da zaradiš dok ne pronađeš (ili kreiraš!) novi posao. Ja sam freelancing doživljavala kao neophodan korak ka ostvarenju mog krajnjeg cilja, a to je osnivanje sopstvene agencije za karijerni razvoj i regrutaciju. Ti, prije svega, moraš sebi da postaviš pitanje koji je tvoj cilj – da li bi ti freelance posao služio kao jedna vrsta dodatnog posla? Ili želiš da budeš „sam svoj gazda“? Ili imaš neke sasvim druge ciljeve, i freelance posao može da ti pomogne u tome?

ŠTA SVE KAO FREELANCER MOGU DA RADIM?

Ovo je već nešto na šta sama sebi trebaš da daš odgovor, koji mora da bude u skladu sa tvojim finalnim ciljem. Ja ti savjetujem da napraviš spisak svojih poslovnih vještina, i razmisliš u čemu od svega toga što sada radiš bi zaista uživala čak i bez novčane naknade. Izdvoji 2-3 vještine koje bi mogla da dodatno razvijaš, i istraži kako bi mogla da ih unovčiš. Kada pronađeš profitabilnu nišu, onda traži načine da se što više edukuješ u toj oblasti.

Na primjer, ako posao koji sada radiš uključuje i vođenje naloga na društvenim mrežama, i u tome naprosto uživaš, onda razmisli o tome da se usavršiš u polju Social Media management-a. Na netu ima ogroman broj kurseva, od kojih su neki besplatni ili vrlo povoljni. Poveži se sa Social Media Managerima na Linkedin-u, zaprati stranice marketing agencija na Facebooku i Instagramu kao i influencere iz ove branše, prečešljaj Udemy i slične platforme, itd.

Primjeri popularnih freelance poslova su grafički dizajn, programiranje, fotografija, kreativno pisanje i regrutacija, ali postoji još mnogo drugih poslova (prevođenje, časovi jezika, statistička obrada, unos podataka itd.).

ŠTA MI JE POTREBNO ZA RAD?

Uglavnom ti je potreban laptop ili desktop računar (za neke poslove kao što je chat support, transkripcija, itd. dovoljan je i dobar telefon!), poznavanje rada na računaru, znanje engleskog jezika, dobra internet konekcija i naravno – poznavanje oblasti u kojoj želiš da radiš, dakle – iskustvo! Osim toga, u zavisnosti od posla koji ćeš raditi, biće ti potrebni i neki dodatni instrumenti. Na primjer, ako se baviš Social media management-om onda će ti sigurno trebati i dobar fotoaparat ili telefon sa dobrom kamerom, poneka aplikacija ili program, planeri, rokovnici, i tako dalje.

KAKO DA PRONAĐEM PRVE KLIJENTE?

Prva stvar: moraš da znaš ko su tvoji idealni klijenti. Možda nećeš moći odmah da dođeš do njih, ali sa jasnom slikom o tome koga targetiraš, mnogo lakše ćeš donositi odluke i fokusirati se na prave stvari.

Za početak možeš da se registruješ na Upwork i napraviš svoj profil na ovoj platformi, u kom ćeš istaći usluge koje nudiš i cijenu. Taj profil je neka vrsta tvog portfolia, a poslodavci sa kojima budeš radila imaće opciju da ocijene tvoj rad odnosno da daju feedback o saradnji sa tobom. Još jedan razlog da staviš kvalitet ispred cijene, jer će taj feedback biti vidljiv svim budućim klijentima! Biće potrebno da posjeduješ i PayPal nalog na koji će ti biti isplaćen novac, a za freelancere iz Crne Gore za sada najbolja opcija je Payoneer.

Nakon što se registruješ na Upwork, počni da pretražuješ poslove u polju za pretragu.

Ja sam tražila po ključnim riječima “CV writing” i “Resume writing”, i evo kako izgleda jedan oglas koji sam pronašla:

 

freelancer_kvalifikacije

 

Ovaj klijent je unaprijed definisao budžet za izradu CV-a i on iznosi 250$ (da, da, profesionalna izrada CV-a može koštati i više – znači da mi nijesmo toliko skupi 😀 ) Definisao je i neke uslove koje treba da ispunjavam da bih dobila ovaj posao. Takođe na ovoj stranici mogu da vidim koji su aktuelni poslovi kod ovoga poslodavca i koliko novca on okvirno troši na freelancere, a to mi može dosta reći o ozbiljnosti i budžetu ovog klijenta. Ocjena ovog klijenta je 5.00, a do sada je u prosjeku plaćao freelancere 25.00$ po satu.

To mi zvuči skroz OK i pokušaću da apliciram.

Kada kliknem na submit proposal dugme u gornjem desnom uglu, otvara se prozor u kojem unosim svoju ponudu i rok izrade CV-a za ovog klijenta:

 

Zatim imam prostor da napišem kratko motivaciono pismo, a zatim i prikačim neki fajl – u ovom slučaju biće to moj CV i neki od mojih prethodnih radova.

Kako neke od uslova ne ispunjavam, pojaviće se upozorenje poput ovoga:

freelancer_upozorenje

Imam manje od 100 sati na Upworku jer sam uglavnom uzimala poslove koji isplaćuju po završenom projektu, a ne po satu.  Ne nalazim se u Americi, ali engleski jezik govorim odlično. I pored toga što ne zadovoljavam ove kriterijume, ja mogu da pošaljem svoju ponudu, jer se ne radi o obaveznim uslovima, već o poželjnim kvalifikacijama. Igram na kartu dobrog motivacionog pisma koje će me makar dovesti u fazu intervjua za ovaj posao, a to je korak do zaposlenja! Ovaj klijent takođe traži da mu pošaljem nekoliko primjera koje sam dosad radila, pa ako mu se moj rad dopadne mogu da dobijem ovaj posao! 🙂 Ne bi bilo prvi put.

KAKO DA ODREDIM CIJENU USLUGE?

Ukoliko je cijena definisana budžetom kao u ovom slučaju, onda je lako. Ali ako nije, ti možeš da ponudiš svoju cijenu. Najvažnije od svega je da shvatiš da se na freelance platformama ne takmičiš cijenom svojih usluga, već kvalitetom istih! To znači da sve što radiš u ovom poslu, posebno ako je freelancing tvoj side hustle, mora da ukazuje na to da posao koji radiš daje fantastične rezultate, što klijente toliko oduševljava da postaju tvoja prodajna snaga preporučujući te drugima!

Prilikom određivanja cijena svojih usluga moraš da razmišljaš o tome kakvo je tržište, ko su tvoji klijenti i koliko su voljni da plate za tvoje usluge. Gdje se oni nalaze? Da li su to velike kompanije ili mala preduzeća? Svakako moraš imati u vidu da na ovakvim globalnim platformama kao što su Upwork ili Fiverr rade freelanceri iz cijelog svijeta. Veliki je broj freelancera iz Indije, gdje su troškovi života niži, zbog čega freelanceri iz ovih zemalja snižavaju cijene svojih usluga. Ipak, ti treba da se vodiš kvalitetom usluge i ostaneš pri svojim cijenama. Ne dozvoli da ti neko drugi diktira uslove prema kojima definišeš svoju vrijednost. Freelancing se na tome ne zasniva.

 

Kakvo je moje iskustvo?

Moram da priznam da sam ja u početku prihvatala sve poslove koji mi se učine interesantnim, od unosa podataka preko virtualnog asistenta do prevodioca, da bih kasnije naučila da je bolje da biram ozbiljne klijente iz branše u kojoj želim da se usavršim, i koji očekuju da će investicija u moje usluge da im donese mnogo veći profit. Takođe, naučila sam lekciju da kada naplatiš više, klijent se uglavnom manje žali i zadovoljniji je uslugom (nije pravilo, ali obično je tako!).

Naravno, pošto si početnik, savjetujem ti da u startu uzimaš po jedan projekat.

Kada počneš da radiš imaćeš jasniju sliku o tome koliko vremena ti neka vrsta projekta oduzima i da li se isplati, a vremenom ćeš postati brža i spretnija i moći ćeš da radiš za više klijenata istovremeno. Kako tvoj portfolio bude rastao, moći ćeš da povećaš i cijenu usluge. Ne bi bilo loše i da pronađeš mentora, koji će ti dati par savjeta o tome odakle da počneš, kako da prodaš svoje usluge i za koji iznos, i kako da napraviš prepoznatljiv lični brend. Ovo poslednje treba da ti bude na vrhu liste prioriteta, jer ćeš kasnije biti u mogućnosti da izgradiš ozbiljan biznis oko svog ličnog brenda. Inače, kao freelancer ti predstavljaš svoj biznis zvani JA d.o.o. i dužnost ti je da prodaš sebe na najbolji način, kako bi prodala svoje usluge (o tome, nadam se, u nekom drugom blogu).

 

Ako si i ti kao i moje čitateljke početnik u freelance poslovima, želim da znam da li ti je ovaj tekst bio koristan – piši mi kad god me vidiš online. 🙂

A ako si neko ko se uveliko bavi freelancingom, voljela bih da čujem tvoja iskustva. Možeš takođe da podijeliš sa mnom i neke savjete za nove i buduće freelancere, koje ću objaviti na našoj Instagram stranici, a vrlo rado i u nekom od narednih blogova.

Do sledećeg čitanja,

 

Bojana Perović  

 

Priključi se i našoj Facebook grupi, i podijeli tvoja iskustva sa preko 1500 članova!

Zaprati nas i na Instagramu !

Oli Cookies – Oliverin šećerni svijet

Otkriće da želim da budem “sam svoj gazda” za mene uopšte nije bilo iznenadno, jer na tu ideju nijesam došla “preko noći”. Oduvijek sam maštala da imam neko svoje preduzeće (“kad porastem biću glavna!” 😀 ), da imam slobodu da radim koliko želim i sa kim želim, i da budem od koristi drugima. Ali kako sam odrastala, sve je bilo teže da shvatim u kom pravcu želim da idem!

Oduvijek sam imala mnogo interesovanja, i zapravo ne mogu da zamislim kako bi moj život izgledao da sam bila manje radoznala. Sa 5 godina sam čitala (i ćirilicu i latinicu) zbog čega sam rano zavoljela knjige, pa sam maštala da postanem pisac jednog dana! Onda sam kao kao osmogodišnja djevojčica od svoje bake naučila da pletem, vezem i šijem, pa sam sebe zamišljala kao poznatog dizajnera listajući bakine “Burda” časopise (sačuvala sam svaku njenu kolekciju još iz 50-tih, 60-tih, 70-tih i 80-tih godina prošlog vijeka!). Onda sam htjela da budem doktorica, pa glumica, pa prevodilac… Onda sam nekako naglo odrasla, i nijesam više znala šta želim!

 

 

(Ovdje pročitaj moj zadnji blog post u rubrici “Kafa sa regruterom” u kojem sam pisala o izazovima sa kojima se susreću ljudi koji imaju mnoga interesovanja ili šarenoliko radno iskustvo!)

 

Kako nijesam znala šta da tražim, odlučila sam da se prepustim i da učim da radim sve što mi se na putu ukaže, pa ću se, valjda, negdje i pronaći! Tako sam stekla brojna iskustva, koja ne samo da nijesu u vezi sa mojim trenutnim zanimanjem već su neka i dijametralno suprotna. U jednom momentu kockice su konačno počele da se sklapaju, pa kada se osvrnem unazad jasno mi je:

  • Da nijesam otišla u Italiju da studiram (na meni tada gotovo nepoznatom jeziku!), ne bih naučila italijanski jezik, koji je bio ključni za moju današnju saradnju sa jednom kompanijom u Italiji;
  • Da nijesam odlučila da tokom studija radim kao sobarica, ne bih znala kako izgleda jedan radni dan sobarice i šta sve treba da tražim u kandidatima koje regrutujem za tu poziciju, da nijesam radila kao prodavac ne bih znala tok prodajnog procesa i osobine i vještine koje poslodavci traže od prodavca, ne bih iz ličnog iskustva poznavala opis zaduženja šankera, ne bih ušla u svijet PR-a i marketinga, itd.;
  • Da nijesam upoznala Oliveru, nikad ne bih upoznala ni agenta zahvaljujući kojem sam otišla na kruzer, i koji me je inspirisao da radim posao koji sada radim!

Danas pričamo o Oliveri i o njenim kolačićima poznatijim kao Oli Cookies, koji nekako (ne znam kako) zamirišu sa njenih fotografija čak iz Zagreba!

 

Ali, ovaj blog post je nešto drugačiji od prethodna dva iz rubrike “Sam svoj gazda”. Po čemu?

Olivera i ja nijesmo imale previše vremena da pripremamo intervju jer je ona bila pred porođajem sa svojim drugim djetetom. Zbog toga ovaj post smo osmislile da bude manje u formi intervjua, a više kao neka vrsta savjeta i smjernica za one koji tek počinju.

Mali David je stigao prije par dana na ovaj svijet, i želimo mu dobrodošlicu 🙂

Kao drugo, Oli Cookies je, u smislu biznisa, još uvijek na samom početku iako se ideja rodila još davno. To znači da je pravi momenat da zavirimo u njen svijet i ispratimo sve ono što je dosad uradila kao i ono što je tek čeka, što vama koje razmišljate o tome da pokrenete svoju liniju domaćih proizvoda može biti itekako korisno i zanimljivo.

“Svaki početak je težak”, kaže Olivera. “U samom startu tokom učenja i savladavanja smjese dosta toga sam morala baciti jer nisam bila zadovoljna kako to izgleda. Crtanje i modeliranje mi nije bio problem,  jer sam imala talenat za to, ali sam više usavršavala Kraljevsku glazuru i njenu gustoću, postupak nalivanja kolača, dobijanje 3D efekta, pravljenje cvjetića i ostale dekoracije kao i za torte. Zatim sam počela da usavršavam svoje slikanje jer je sasvim drugačije raditi sa šećerom i glazurama. Svakog puta finalni proizvod je izgledao sve bolje, a i tijesto je bilo sve kvalitetnije. Tražila sam recepte, isprobavala, usavršavala i tako došla do 6 vidova mekanih, ukusnih keksića od putera ili medenjaka”.

 

Olivera je oduvijek bila dobra u slikanju i modeliranju, a sada je te svoje vještine iskoristila da od toga napravi posao. Osim vještina slikanja i kuvanja, bilo joj je potrebno još ponešto da pokrene svoju priču. Zato ću danas kroz Oliverin primjer dati osvrt na sve ono što će trebati bilo kome ko počinje da se bavi ovim ili sličnim biznisom, a kako su mnogi od ovih koraka jednaki za bilo koju vrstu biznisa, mislim da će tekst biti koristan i ostalima.

Dakle, svako ko želi da jednog dana pokrene svoj biznis trebalo bi da razmišlja o sledećim koracima:

1. RAĐANJE IDEJE

Razmisli šta je ono što te ispunjava, dopušta ti da budeš kreativna, ispunjava te i čini te srećnom. Ukratko – kojem poslu bi se radovala i kad bi morala da ga radiš bez pare i dinara cijele sedmice (jer te to na početku – a i kasnije u nekom momentu – sigurno čeka!). Ako ćeš već da budeš sama svoj gazda, onda bolje da to bude posao koji voliš da radiš, radije nego posao koji će donijeti dovoljno novca ali te smara i ne radiš ga sa strašću. Strast mora da bude prisutna u tvojoj priči od početka do kraja, posebno ako imaš velike planove!

Prilikom generisanja ideje je jako važno da širom otvoriš oči. Na primjer, to što voliš cvijeće i rad oko njega, ne znači da možeš samo da otvoriš cvjećaru, već možda i da se baviš dekoracijom vjenčanja i rođendana!

Kako se kod Olivere rodila ova ideja da peče i oslikava svoje medenjake?

“Crtam još otkako sam bila djete, a takođe sam modelirala svašta od gline. Jednostavno obožavam umjetnost, a tek sve te boje.. To je nesto u čemu bas uživam i što jako volim. Prva interesovanja za ovu kombinaciju umjetnosti i kuhinje rodila su se zahvaljujući mojoj mami, koja je stalno pravila torte za nas, koje je čak i ukrašavala. Tako se rodila ideja da možda ja mogu da joj pomažem, da modeliram razne figure i ukrašavam. Modeliranje bilo gline ili čokolade za mene je prava umjetnost. Mama me je učila, pokazivala mi kako se šta miješa, kako se prave torte i kolači, i tako malo po malo, korak po korak, ja sam dobila prve ideje i savladala gradivo, a tu ljubav prema modeliranju prenijela na torte i kekse.”

 

Nevjerovatne kreacije!

2. OTKRIJ SVOJU NIŠU

OK, recimo da imaš ideju da počneš da se baviš proizvodnjom neke vrste hrane. Ali, od starta znaš da tu ideju nemaš samo TI, i da je vrlo vjerovatno svaka domaćica kojoj kuvanje ide od ruke makar jednom poželjela da unovči svoj rad. Razmisli kako ćeš ti da se izdvojiš? Kako ćeš uspjeti da se istakneš na tržištu gdje postoje brojne poslastičarnice i pekare koje su odavno prisutne i već prepoznatljive? Ko je tvoja ciljna publika i kako da dođeš do nje? Kao i u bilo kom drugom biznisu, i u ovakvoj vrsti posla potrebno je da imaš svoj USP – unique selling point, odnosno nišu!

Na primjer, poslastičarnica kao biznis ideja je interesantna, ali kao što rekoh – poslastičarnica ima puno, a neke od njih su postale i prepoznatljive (odnosno imaju BREND). Ipak, ako imaš ideju da otvoriš poslastičarnicu, i odabereš usku nišu, na primjer – radionica medenjaka, ili krofni, ili knedli od šljiva, ili palačinki, mnogo lakše ćeš se profilisati i ljudima će biti jasnije šta kod tebe mogu da kupe.

Olivera je u početku pravila torte, a kasnije se oprobala i u pravljenju medenjaka. Kada je usavršila recept, bacila se na usavršavanje tehnike oslikavanja i modeliranja od čokoladne smjese:

“Nisam isla na obuke, i nisam imala nekog mentora. Kraljevsku glazuru i ostale tehnike sam savladala sama, čitajuci, isprobavajući razne metode. Bilo je dosta neuspjeha, ali svaki put sam naučila sve više i više, i bila korak bliže svom finalnom cilju. Jedini kurs koji sam pohađala bio je kurs za modeliranje maske od čokolade u Beogradu, koji je vodila predivna i talentovana Isabela Tramago. Modeliranje maske lica od čokolade sam htjela duže vremena savladati, i mogu reći da sam zadovoljna jer sam mnogo naučila, a u skoroj budućnosti planiram da napravim i skulpturu od čokolade!”

Ljudi, ova maska se jede!

 

Sjeti se da ćeš u početku sama morati da praviš, pakuješ i prodaješ svoje proizvode sama, osim ako nemaš pomoć sa strane. Ako imaš mnogo različitih proizvoda – kolača, torti, medenjaka – to može biti prezahtjevno i vrlo stresno. Zato, radi na otkrivanju svoje niše, kako bi sebi olakšala posao. Vjeruj, kao neko ko od starta nije definisao svoju nišu, znam kroz šta prolaze svi oni koji naknadno rade na tome. Sve je moguće ispraviti na vrijeme, ali zašto ispravljati ako je već moguće postaviti zdrave i jake temelje?

3. ISPITAJ ZAKONSKI OKVIR I PROCEDURU REGISTRACIJE

Sada kad imaš jasnu ideju šta želiš da radiš, moraš da otkriješ i KAKO to možeš da radiš. Jedna od važnijih odluka koje tokom ovog koraka moraš da doneseš jeste i vid organizovanja djelatnosti koju ćeš obavljati. Oblik koji izabereš može zavisiti od tvoje lične situacije, budućih planova, kao i faktora poput vlasništva, odgovornosti i troškova.

Na našim prostorima većina žena koje se bave ovim biznisom u početku to rade kod kuće, ali u zapadnim državama to jednostavno, što bi se reklo, nema da može! Možda će ti u nekom momentu izgledati kao da je nemoguće da pokreneš svoj biznis, pored svih tih procedura i zakonskih ograničenja, ali nijesi jedina koja se sa tim bori, pa ipak mnoge druge žene ne samo da opstaju na tržištu nego i postaju prepoznatljive!

U Crnoj Gori većina preduzetnika iz ove i srodnih branši posluju kao samostalni preduzetnici. Preduzetnik je, sa pravne tačke gledišta, fizička osoba koja se registrovala za obavljanje određene djelatnosti radi sticanja prihoda. Kod nas je zakonom predviđena mogućnost da se preduzetniku koji ostvaruje do 18.000 € godišnjeg prihoda, može, na lični zahtjev odobriti forma paušalnog oporezivanja. Ukoliko se preduzetnik odluči za poslovanje na ovaj način, poreska stopa iznosi 9% na oporezivi iznos prihoda.

Vrlo je moguće da i u tvojoj državi postoje neke olakšice. Raspitaj se da li tvoj grad nudi neku vrstu podrške mladim preduzetnicima ili ženama u biznisu, da li postoje ili su u planu neki projekti čija su ciljna grupa žene u biznisu, postoje li klasteri domaćih radinosti u tvojoj okolini, itd. Ukoliko nešto od pomenutog postoji, treba da dođeš do tog JOŠ DANAS! Programi podrške preduzetnicima često uključuju i besplatnu konsultantsku podršku, koju bi trebalo da iskoristiš!

4. DAJ SVOM BIZNISU IME

Prelazak iz hobija pečenja i bojenja kolačića u pravi slastičarski biznis je uzbudljiv proces! Zamisli samo koliko ćeš života zasladiti svojim preukusnim kolačima, lijepim pakovanjima ili dizajnom! Zato, tvoja biznis ideja treba da dobije i privlačno ime.

Tu postoje neka nepisana pravila:

  1. Iz imena treba da bude jasno o čemu se radi. Očigledno, zar ne? Ali vjeruj da se to često zanemari prilikom davanja imena biznisu. Ako mu daš konkretno ime, ljudi će te lakše naći. Na primjer, “Oli Creations” bi bilo previše široko i sveobuhvatno, i teško da će ljudi koji traže prodavnicu kolača preko interneta naići  na njen profil. Ali “Oli Cookies” jasno govori šta kod Olivere možeš da kupiš, a to su ovi lijepi kolačići.
  2. Daj sebi prostora za rast. Kada biraš ime za svoj biznis ne želiš da se limitiraš. Na primjer, ako planiraš da praviš Cake Pops, možeš da nazoveš svoj biznis na primjer “Marta’s Cake Pops” i to zvuči lijepo. Ali šta kad nakon 3 godine odlučiš da počneš da praviš torte, kolače, palačinke.. “Marta’s cake Pops, Pancakes and Cookies” je predugačko i teško se pamti, zar ne?
  3. Odaberi unikatan naziv. Ako je naziv koji si smislila već zauzet pa i ako je u drugom gradu daleko od tebe, odaberi drugi. Zbog čega? Vrati se na stavku broj 2 – nemoj da limitiraš sebe! Možda ćeš proširiti svoj biznis na druge gradove, i onda si u problemu jer će ljudi biti zbunjeni.

Kada sam Oliveru pitala zašto baš Oli Cookies i da li je imala neke druge ideje, rekla je da jeste ali da se odlučila na ovu varijantu zato što će tako ljudi upamtiti i nju kroz njene kreacije!

Game of Thrones S8 – brojimo sitno…

Sjajno! Ona već razmišlja o svom ličnom brendu, i želi da je vezuju za medenjake!

Pa, kad smo već kod brendiranja…

5. OSMISLI LOGO

Naravno da ne moraš sama da ga kreiraš (i ne treba), ali ako želiš na internetu ima veliki broj sajtova za besplatnu izradu logotipa. Kao neko ko je probao i tu vrstu gotovog rješenja, i na kraju se odlučila da angažujem grafičkog dizajnera iz Brazila, mišljenja sam da ne treba da gubiš vrijeme na gotova rješenja, a evo i zašto. Koliko god da se radilo o gotovom rješenju, nije baš da nećeš morati ništa da radiš – moraćeš da odabereš boje, oblike, fontove… a kako  to zna biti zanimljivo, jer liči na igru, zadržaćeš se na tome duže nego što planiraš. Uz to, nećeš dobiti ono što želiš jer većina tih sajtova nudi logo u .png ili .jpg formatu, a tebi treba pravi, vektorski logo. Ukoliko nijesi u situaciji da priuštiš sebi skupog dizajnera, i tu postoji rješenje – na sajtu Upwork možeš da pronađeš freelancere koji će taj posao da ti odrade za manje para.

Olivera se za sada odlučila za jednostavan natpis Oli Cookies koji prekriva njene fotografije, a sve u cilju da zaštiti svoje radove od “pozajmljivanja”. Jednostavno, a radi posao!

6. NAPRAVI MARKETING STRATEGIJU I BIZNIS PLAN

“O tome ću misliti kasnije, za sad treba samo da počnem!” je ono što većina početnika kaže kada im se pomenu marketinška strategija i biznis plan! A ovo bi trebalo da bude OBAVEZAN korak.

Zašto?

Bez marketinga ljudi ne mogu da čuju za tvoj biznis, a samim tim nemaju ni šansu da kupe od tebe. Bez klijenata odnosno kupaca – nemaš biznis! Jednostavno!

Marketing plan treba da istakne strategije koje ćeš koristiti za pronalaženje i stupanje u kontakt sa tvojim korisnicima, odnosno klijentima. Tu treba da istražiš iz koje društvene mreže možeš najviše da izvučeš (za ovu vrstu biznisa definitivno Instagram!), na koji način ćeš to uraditi, koliko često (npr.post na Instagramu 2 puta dnevno + 1 story), koji su online a koji offline kanali promocije tvog proizvoda, itd.

Treba ti i dobar biznis plan. Tokom izrade biznis plana analiziraćeš svoje tržište, a kvalitetna analiza tržišta je ključna stvar na kojoj se zasniva svaki uspješan poslovni plan. Svaki preduzetnik na početku svoga poslovanja bi trebalo da odgovori na nekoliko važnih pitanja, a jedno od njih je svakako i da li postoji potreba na tržištu upravo za tim proizvodom. Kroz biznis plan ćeš otkriti šta zapravo prodaješ – da li je to npr. samo medenjak, ili to u budućnosti može prerasti i u neki kurs za početnike u pravljenju medenjaka, ili možda obuke o crtanju šećerom ili o kraljevskoj glazuri, ili o modelovanju čokolade…

 

Vidiš, možeš da prodaješ MNOGO VIŠE od samog medenjaka! Ja sam ti za 2 minuta dala 3 dodatne ideje u kom smjeru se tvoj biznis može razviti, ali bi trebalo SAMA da dođeš do njih kad počneš da istražuješ tržište.

 

Biznis plan će ti takođe pomoći da shvatiš šta bi mogla da radiš drugačije u odnosu na konkurenciju, i kako bi trebalo da upravljaš svojim biznisom. Pažljivom finansijskom analizom moći ćeš da procijeniš koliko novca i sredstava ti je potrebno za start. Iznenadićeš se koliko si možda griješila u svojim procjenama!

 

Ja sam recimo mislila da mi za pokretanje mog biznisa treba otprilike 5.000€, pa sam se čak raspitivala o kreditima za žene u biznisu i slično. Kada sam počela da radim biznis plan, počela sam i da shvatam koliko malo sredstava mi je neophodno za početak! Umjesto 5.000€, za pokretanje svog biznisa bilo mi je potrebno 100€, lap top i knjigovođa od povjerenja, od koje sam na poklon kao podršku dobila 3 mjeseca besplatnog računovodstva. Dakle, imala sam 3 mjeseca da stvorim sebi uslove za održivost, makar za neki početak.

 

Olivera je takođe radila analizu tržišta i troškova, još dok je bila na kruzeru! Mislim da je bila u zavidnoj situaciji jer, kao prvo – imala je fiksni posao i nije morala da brine o finansijama, kao drugo – imala je dovoljno novca za kupovinu svog tog materijala za rad, a kao treće – mogla je da istraži kako to rade u drugim svjetskim državama i dobije neke ideje za njen biznis.

“Ja sam na kruzeru provela dobrih 10 godina, i imala sjajno iskustvo. Napredovala sam od pozicije Konobara do pozicije Senior Bartender, gdje sam naučila da radim i brojne koktele. Dok sam tamo radila, javila su se moja prva interesovanja za kolačiće, pa sam kupovala dosta materijala za sve te kekse, pa čak i knjige iz kojih sam se edukovala. Na brodu sam upoznala svog muža (sa kojim imam sada već evo dvoje djece), ali povremeno mi nedostaje posjećivanje istorijskih gradova i plaža. Materijala nikad dosta, treba puno toga od kistova, boja, čipke, izomalta, modlica i ostalih stvarčica za modeliranje, smjese….To kad se zbroji puno je, a u šećernom svijetu noviteti izlaze svakodnevno! 🙂 “, kaže Olivera.

 

 

A, ti si mislila da ti kistovi neće biti potrebni?

7. FORMIRAJ CIJENU

Formiranje cijene je nekako najteži dio za početnike, jer smo svi upoznati sa činjenicom da broj proizvoda koje možemo prodati u velikom dijelu zavisi od prodajne cijene. Ona treba da se formira u direktnoj korelaciji sa uslovima na tržištu, ali i sa kupcem, pa je potrebno da otkriješ koliko krajnji potrošač zaista želi i može da plati za tvoj proizvod. Ne želiš da budeš prejeftina naravno, a ni da precijeniš svoj rad. Faktori koje moraš uzeti u obzir su mnogi, ali neki od najvažnijih su stanje troškova, potražnja i konkurencija, državni propisi i javno mnjenje.

Formiranje cijena je neraskidiva stavka sa izradom biznis plana, jer ćeš se tokom njegove pripreme informisati o cijenama konkurencije i sličnih proizvoda, a uz to istražićeš koliko koštaju sve te namirnice neophodne za tijesto, gdje ih je najpovoljnije kupiti, koliki je rok trajanja, kolika je cijena namirnica kada ih kupuješ na veliko, zatim ćeš pratiti koliko vremena ulažeš u pečenje kolačica, a koliko u njihovo dekorisanje pa ćeš i to uzeti u obzir kada budeš formirala svoje cijene. “Prvo izračunaj koliko te svaki pojedinačni kolačić košta, zatim dodaj i približan profit koji želiš da ostvariš na svakom kolačiću. Ne zaboravi da uzmeš u obzir i struju, opremu koja ti je neophodna za njihovu izradu, ali i troškove koji mogu nastati ako ti neki kolači zagore ili ne uspiju iz nekog drugog razloga. Takođe, cijena bi trebalo da varira i u skladu sa ukusom, veličinom i težinom kolača”, savjetuje Olivera.

8. RAZMISLI O PAKOVANJU

Za onoga ko proizvodi kolačiće, kreirati nešto toliko posebno kao što su ovi kolači sa kraljevskom glazurom je jednostavniji dio, ali je njihovo pakovanje nešto oko čega se najviše dvoumi.

A pakovanje je skoro podjednako važno kao i izgled i kvalitet proizvoda, jer ono mora da bude u skladu sa pričom koju proizvodi “pričaju”. Da li će to biti kutijica sa tvojim logom ili potpisom, ili obična providna kesica sa mašnom, ili možda nešto još modernije i naprednije (ali i skuplje!) – na tebi je da odlučiš. Riznica ideja za ove stvari je definitivno Pinterest, aplikacija koja naprosto jede moju bateriju jer ne mogu da prestanem da pretražujem. Ljudi, pa tamo nema šta nema! 🙂

Olivera za sada ima nekoliko vrsta pakovanja, od prozirnih folija do personalizovanih kutijica, i koristi ih u zavisnosti od događaja za koji pravi kolačiće – da li je to vjenčanje, rođendan, Dan Zaljubljenih ili 8. Mart, na primjer!

9. KREIRAJ MARKETING MATERIJAL

U prevodu – ispeci prvi set svojih kolača i daj sve od sebe da oni izgledaju što bolje. Ne brini za ukus, on je ovog puta najmanje važan, jer će tvoji prvi uspješni kolači služiti isključivo za fotkanje! 🙂

Pripremi prostoriju u kojoj želiš da ih fotografišeš (neka to bude prozračna prostorija, sa što više dnevne svjetlosti), tanjire, šoljice, vazne, jastučiće, itd. Možda ti takozvani flatlay način fotografisanja za ove potrebe najviše odgovara (to je ono kad fotografišeš odozgo, pod uglom od 90 stepeni, a na ovom sajtu možeš pronaći neke korisne savjete). Ne brini, nije ti potreban foto aparat jer sa telefonom možeš da postigneš sjajne rezultate. Aplikacija koju ja koristim za obradu fotografija zove se Snapseed i stvarno je odlična jer može da ti pomogne da prikriješ nedostatke tvoje fotografije i da istakneš boje, sjenke, kontraste…

Zatim radi na kreiranju profila na društvenim mrežama, ukoliko želiš (a trebalo bi!) da reklamiraš svoj rad online. Kao što rekoh već, Instagram će ti pružiti najviše, ali svakako treba da budeš prisutna i na Facebook-u i Pinterestu. Moguće je da postoje još neke zanimljive mreže, ali da ja za njih nijesam čula. Na tebi je da istražiš 🙂

Razmisli o nekoj vrsti kataloga ili brošure, a možda čak i flajera ili postera. Vizit kartice će ti takođe biti potrebne. Mnogo lijepih a besplatnih templejtova možeš pronaći u aplikaciji Canva, a možeš se igrati i sa PowerPointom ili PhotoShopom, ukoliko se dobro snalaziš u tim programima.

10. BACI SE NA PRODAJU

Vrlo vjerovatno da će većina žena koje žele da se bave ovim poslom svoje prve radove pokloniti članovima porodice, prijateljima i poznanicima. To je OK, u nekoj mjeri, jer tako polako dolaziš do tržišta, ispituješ ukuse tvoje ciljne grupe i širiš mrežu ljudi koji znaju za tebe i tvoj proizvod. Ali takođe znam mnoge žene koje naprosto ne umiju da unovče svoj trud, zbog toga što svoj posao ne gledaju kao posao već kao neku vrstu hobija.

Zapamti da je tebi možda prirodno da ti kolači uvijek uspiju, i zbog toga svoj trud ne smatraš ničim posebnim. Ali na primjer, meni to nije prirodno, jer od kolača znam da napravim samo tiramisu, keks tortu i bombice od plazme i čokolade 🙂 Pečenje kore za tortu i bilo kakvih kolača jednostavno mi ne ide od ruke i radije ću platiti nekome da napravi medenjake za rođendan mog djeteta, nego što bih sama probala da ih pravim i gubila vrijeme na nešto što mi ne ide! To znači da sam ti ciljna grupa JA i ostali koji su slični meni!

Šta još možeš da uradiš na početku? Pa, možda da odneseš svoje kolačiće u neku kafeteriju ili lounge bar, i pokušaš da ih prodaš tamo. Lijepo upakuj nekoliko manjih kolačića, i pokloni ih vlasnicima kao uzorke, zajedno sa svojom brošurom odnosno katalogom. Raspitaj se o sajmovima hrane i ručnih radova u tvom gradu, i saznaj šta je neophodno da učestvuješ!

 

Za kraj, važno je da napomenem da je planiranje jedan od najbitnijih koraka u svakom poslu, pa i u ovom. Možda čak za ovakvu vrstu posla i najvažnije. Naravno da želiš da tvoji kupci uvijek uživaju u svježe pečenim kolačima, pa je neophodno da uspostaviš sistem i rutinu pečenja, dostave i promocije tvojih kolača. Na primjer, možeš da ih pečeš rano ujutru i tako svježe dostaviš kafeterijama, a popodnevne sate posveti poslovnim aspektima kao što su upravljanje biznisom, kreiranje marketing materijala, fotkanje, odgovaranje na pristigle poruke i mejlove itd.

Olivera je već prošla kroz neke od ovih koraka, ali neki je tek čekaju. Ispred nje je jedan uzbudljiv period, u kom će Oli Cookies brend da raste i razvija se, kako na domaćem tako i na internacionalnom tržištu, sigurna sam! O njoj su već pisali portali kao što je Cakesdecor, blogeri (kao Julia Usher koja vodi svoj blog Cookie Connection), a njen rad su podržale i neke FB stranice koje broje i po više stotina hiljada pratilaca, kao što je Amazing Cake Ideas.

“Te sajtove ili blogove vode većinom profesionalni slastičari, i na tom mjestu mnogo talentovanih ljudi postavlja svoje radove. Dogodilo se više puta da moj rad bude odabran kao najbolji, i stvarno je predivan osjećaj kad te vrhunski umjetnici pohvale i podijele sa drugima tvoj rad. Nadam se da ću i ja jednog dana bidi tio neke kolaboracije ili natječaja. Ja sam tako zavoljela ovaj svijet, šećerni svijet. Svakog dana mislim o novim poduhvatima, dobijam nove ideje, učim nove tehnike. Neprocjenljiv je osjećaj kada na licu mušterije pročitaš “WOOOOWWWW!” ili kada ti pošalju poruku da kolači izgledaju predivno i da su preukusni. To me najviše motiviše i daje mi snagu da još više i bolje radim!”

 

Ako želiš da budeš u toku sa Oliverinim novim kreacijama, možeš je zapratiti na Instagramu, a takođe lajkuj i njenu Facebook stranicu. Sigurna sam da će nam se uskoro, kada bebac dozvoli, javiti sa novim idejama i radovima koji će nadmašiti postojeće, ako je to ikako moguće! 🙂

 

—————

U februarskom blog postu sam intervjuisala Andrijanu Božić poznatiju kao Vesnik proleća, koja nam je ostavila poruku da je u biznisu najvažnije da vjeruješ svojoj intuiciji. Cijeli današnji blog je bio jedna velika lekcija, koju mogu da sumiram u par rečenica:

LEKCIJA #3:

Svako preduzetničko putovanje započinje idejom, koju treba planski sprovesti u djelo. Zato, iako si na samom početku pokušaj da SAMA napraviš biznis plan, i sve će biti lakše. Na taj način ćeš predvidjeti sve veće izazove sa kojima ćeš se susretati, izanalizirati tržište, istražiti konkurenciju, uspješno formirati cijene i napraviti finansijsku analizu za period koji slijedi. Planiranje je, dakle, ključ uspješnog biznisa, i to je današnja poruka. Pažljivo planiranje, osim što će ti dati odgovore na sva pitanja, pomoći će ti da kod sebe razviješ samodisciplinu, da se držiš svog biznis plana, napraviš i poštuješ dati budžet, i ostvariš ciljeve koje sebi postaviš. Započinjanje svog biznisa može biti stresno jer kao što vidiš – postoji 1000 stvari na koje treba da misliš istovremeno. Budi sigurna da to isto čeka i tebe, ali uz pomoć malo planiranja moguće je da upravljaš svojim očekivanjima i preduzmeš konkretne akcije u procesu postavljanja svog biznisa na noge. Na kraju krajeva, rekli smo da moraš da vjeruješ svom stomaku i uložiš što više sebe. Isplatiće se, samo se strpi 😉

————–

Sa namjerom da te motivišem da počneš da razmišljaš o karijeri preduzetnika, svakog poslednjeg ponedjeljka u mjesecu objavljujem intervjue sa uspješnim preduzetnicima i onima koji su na početku svoje preduzetničke karijere, a koji će sa tobom podijeliti svoja znanja, možda ti dati neke nove ideje, i sasvim sigurno te inspirisati da pokreneš već jednom tu svoju biznis ideju!

Ako imaš pitanja za mene ili moje sagovornike preduzetnike, slobodno me kontaktiraj putem mejla office@minutadoposla.com i potrudiću se da tvoje pitanje stigne na pravu adresu 🙂

Do sledećeg čitanja,

 

 

Bojana Perović