Karijerno planiranje: kako da dizajniraš svoju karijernu mapu

“Sprdaš se – pa ja ne mogu da pronađem BILO KAKAV posao, a ti mi pričaš o karijernom planiranju?”

Žao mi je što veliki broj ljudi misli da je karijerno planiranje nešto što se radi samo na Zapadu i da mi sa ovog balkanskog podneblja nemamo prostora da planiramo svoju karijeru, jer ne možemo ni da nađemo valjan posao.

Ali, ne ljutim se što me ne razumiju, jer ja njih u potpunosti mogu da shvatim.

Za naše roditelje, kreiranje karijerne mape je uključivalo brigu o tome da ne budu otpušteni ili proglašeni tehnološkim viškom, mogućnost pronalaženja novih zaduženja unutar iste kompanije, ili eventualno napredovanje unutar preduzeća. Zato su naši roditelji gotovo sav svoj radni vijek provodili u istoj kompaniji.

Ja sam, sa druge strane, kao što je i za očekivati od generacije millennialsa, provodila najduže 2 godine radeći za istu firmu. U ovih 15 godina moj najduži angažman je u sopstvenom preduzeću. Moj karijerni put se gradio sam od sebe i doveo me do preduzetništva!

Kada sam imala 18 godina, nisam imala pojma da postoji nešto što se zove “Karijerna mapa” ili karijerno planiranje. Znala sam samo da želim jednog dana da imam svoj biznis, da svakog jutra nasmijana ulazim u kancelariju, da imam zaposlene itd. 🙂 Vrh!

Trebalo mi je nekih 15 godina veoma raznolikog iskustva da bih uspjela da to realizujem.

Kako je izgledao moj karijerni put?

Zasigurno nije bio linearan.

Na slici ispod sam dala pregled nekih poslova za koje smatram da su na neki način obilježili moju karijeru, ali osim ovih poslova radila sam i kao sobarica, dijelila flajere, radila u call centru, i kao nastavnik engleskog jezka…

Moj karijerni put

 

Vidiš da su neki poslovi koji su naizgled bili privlačniji donosili manje zarade, ali je naprosto bilo neophodno da prođem sva ta iskustva kako bih došla do znanja i vještina koje koristim u današnjem poslu: koristim engleski jezik svakodnevno, stekla sam značajne organizacione vještine, kreativnost, otpornost na rad pod pritiskom, stvorila značajne konekcije, unaprijedila svoje prodajne vještine i konačno shvatila da je regrutacija vrsta prodaji i da sve to mogu da primijenim!

Danas znam da je preduzetništvo moj poziv.

Danas znam da se sve desilo baš tako kako je trebalo da se desi, i ne postoji apsolutno ništa što bih promijenila.

Ali, kada bih mogla da se vratim kroz vrijeme, sebi bih šapnula sledeće:

 

1. Upoznaj sebe!

Možda jeste teško kada krojiš za sebe karijeru za kakvu tržište nije još uvijek spremno. Ali sjeti se da ne postoje pravila jer sama dizajniraš svoj karijerni put, po svojim pravilima i svojim idejama! Zato otkrij šta je to što ti najbolje leži, u čemu si uspješna, i što bi mogla da radiš do kraja svog života, bez i jednog dinara ako treba ali bi činilo da se osjećaš ispunjenom.

Zaviri u svoje hobije i interesovanja – da li bi nešto od toga mogla da unovčiš?

Mnogi od vas ne znaju, ali kada imam vremena pravim figurice i nakit od polimerne gline, žice, perlica… Taj hobi je samo jedna od alternativa u mom životu – pa i ako moj biznis propane, mogu da razmišljam o prodaji svog ručno rađenog nakita!

Recimo, ako si kao mala skupljala salvete (ja jesam!), možda bi mogla da naučiš da radiš decoupage i prodaješ svoje radove?

Baj d vej, kreirala sam jednu simpatičnu radnu svesku pod nazivom „Upoznaj sebe“, i možeš je preuzeti ovdje.

Kada jednom upoznaš sebe, onda se usudi da…

2. Slušaš svoj instinkt

Kreiranje sopstvenog idealnog posla može biti zastrašujuće, posebno kada postoji zasićenost na tržištu. „Osjećam da bi mi pisanje bloga išlo dobro, ali danas svi pišu blog…“.

OK, ali tvoj instinkt ti kaže da bi ti pisanje išlo dobro. Pa šta ako svi pišu blog? Ne čitamo svi iste stvari, ne dopada nam se svima isti stil pisanja… Neko piše o hrani, neko o modi, neko evo i o karijeri – svaki blog je drugačiji, i na tebi je da pronađeš svoju nišu!

Trebaš da vjeruješ svom instinktu! Gotovo je nepogrešiv!

Moj instinkt mi je govorio da treba da pokrenem svoje preduzeće, pa čak i kad su svi govorili da nema šanse da to uspije u Nikšiću, čak i sa malom bebom i bez ušteđevine – samo sa (nestabilnim) primanjima moga supruga. I njemu je instinkt govorio isto pa je mjesec dana posle mene u svom tom haosu i on pokrenuo svoju firmu. Danas smo oboje preduzetnici, i presrećni smo što jesmo!

Znaš, usudili smo se da poslušamo instinkt… što me vodi do sledećeg savjeta:

3. Radiš što većina neće!

To znači ako 99% ljudi ne bi radilo kod tog poslodavca, a ti probaj. Zbog iskustva!

To što mnogi ne bi pristali da putuju sat vremena svakog jutra do posla, a ti pristani. Zbog iskustva.

Ako drugi nisu spremni da ustanu u 5 sati da idu na posao, a ti budi spremna! Zbog – iskustva! Jer, na kraju je iskustvo jedino što će zaista biti bitno. Ne drugima, već tebi.

Ako ćemo iskreno: you have to work your ass off ako hoćeš da ti se trud zaista isplati.

A većina ljudi to neće uraditi…

4. Uvijek imaj alternative!

Alternative nastaju iz – iskustva!

Danas volim svoju svestranost i ne želim da se moje interesovanje ikad ograniči na samo jednu oblast. Zahvaljujući tome, nije me strah ako ostanem bez posla ili biznis propane – znam da ću uvijek imati alternative – plan B, plan C, možda i plan D.

I dok je uvijek super imati alternativu, odnosno plan B, postoji jedna stvar kod planova B nije dobra, a to je rasipanje energije na planiranje alternative, umjesto da se ta energija troši na Plan A i učini sve da on uspije!

Zato je mnogo važno da posjeduješ dobro razrađen plan A!

Ja nisam imala taj luksuz da biram, niti sam imala mentora koji bi me vodio i rekao mi sve ovo što danas i sama znam.

Ali, kako ti ne bi lutala, dizajnirala sam radnu svesku pod nazivom „Osmisli svoj karijerni put“, i želim da ti je poklonim.

KLIKNI OVDJE da radna sveska stigne direktno u tvoj inbox 🙂

Jedva čekam da čujem tvoje utiske!

 

Do naredne kafe sa regruterom, mašem ti iz Nikšića! 🙂

 

Bojana

 

Linkedin LION – biti ili ne biti?

Kako se osjećaš kad neko lajkuje, komentariše ili podijeli tvoj post na društvenim mrežama?

Super, zar ne?

Komentar, lajk ili dijeljenje tvog sadržaja su jasan pokazatelj da se ljudima dopada to što dijeliš. Kada odgovoriš na svaki komentar, pokazuješ da ti je stalo. Na taj način kreiraš engagement sa svojim korisnicima, što je cilj svake društvene mreže.

Konstantne izmjene algoritama u pravcu poboljšanog engagement-a ukazuju na to da društvene mreže imaju za cilj da nas zadrže tu gdje jesmo, da se osjećamo prijatno kad smo tu i da dajemo određeni doprinos online zajednici, odnosno community-u.

Zašto je to važno?

Online zajednica ili community je nešto u šta bismo svi, a posebno preduzetnici ili budući preduzetnici, trebalo da ulažemo u smislu vremena, novca i ostalih resursa.

Bez zajednice, to je kao da si izolovan na pustom ostrvu sa kojeg se trudiš da pokažeš svijetu da ti kao nešto radiš.

99% ljudi zajednicom smatra broj pratilaca na Instagramu, lajkova stranice na Facebooku i broj konekcija na Linkedinu.

Ali, zajednica je mnooogo, mnogo više…

 

Nedavno me je kontaktirala jedna žena koja se interesovala za moje usluge Linkedin konsaltinga. Ona u svojoj mreži ima preko 20 000 konekcija, i žalila mi se da ne postiže ama baš nikakve rezultate, i htjela je da vidi gdje griješi!

 

Zvučalo mi je gotovo nevjerovatno da među toliko ljudi ne postoji baš niko ko se interesuje za njene usluge kreativnog pisanja i copywriting-a, i da vrlo malo ljudi uopšte ostvaruje interakciju sa njom. Veoma slab engagement sa njenim sadržajem mi je ukazao na to da možda postoji problem sa zajednicom koju je kreirala.

Onda sam ukapirala – njena najveća greška jeste ta što je pristala da bude Linkedin LION!

Šta znači biti Linkedin LION?

Možda ćeš prvo pomisliti da se radi o ljudima-lavovima koji razbijaju na ovoj mreži i neka su vrsta Linkedin influensera. Ali ne – ovi ljudi nisu influenseri, mada broj konekcija u njihovoj mreži može da označava suprotno.

Postoje 3 tipa ljudi na Linkedinu:

  1. oni koji prihvataju svaki poziv za konekciju,
  2. oni koji prihvataju pozive isključivo od ljudi koje znaju lično, i
  3. oni koji su negdje između.

LION je akronim od “LinkedIn Open Networker” što znači da pripada grupi ljudi koji prihvataju gotovo sve zahtjeve za konekciju i umrežavaju se sa svima.

“Pa zar nije to suština Linkedin-a?”, pitaš me.

Da vidimo…

Koji su benefiti od velikog broja Linkedin konekcija?

Za mnoge, biti Linkedin LION je odličan način da brzo izgrade veliku mrežu. Postoje mnoge Linkedin grupe za takve ljude, kao na primjer Leading International Open Networkers (LION), LION Network  i druge.

Nedugo pošto sam počela da koristim Linkedin shvatila sam da je veoma bitno da moju mrežu počnem da širim, jer je jedini način da se moje ime pojavi nekome u pretrazi ukoliko mi je taj neko prva (1st), druga (2nd) ili treća (3rd) konekcija (takoreći – koljeno), ili da smo članovi iste Linkedin grupe.

Kasnije, kad sam stigla do tih čuvenih 500+ konekcija (za one koji ne znaju – prvi cilj koji svaki početnik na Linkedinu sebi postavi je da nadmaši 500 konekcija!), shvatila sam da mi ta brojka zapravo ništa ne znači.

Prije 8 godina veoma Linkedin je koristilo veoma malo ljudi sa naših prostora, pa sam nasumično dodavala ljude. Onda je mreža počela ubrzano da raste kada sam počela da se bavim regrutacijom i nekako sam se osjećala počastvovanom – moj profil je bio veoma vidljiv. Ali, ja nikako nisam mogla da se pronađem među tim ljudima koji su pričali o meni nerazumljivim ili dosadnim temama. Pitala sam se šta radim tu!

Zatim je neko iz moje prve grupe konekcija podijelio post koji je podijelila neka njegova konekcija, i tu mi se upalila lampica: ako pratim ljude koji su mi interesantni ili koji su moji potencijalni mentori, klijenti ili saradnici, a oni prate mnogo sebi sličnih, zamisli samo KAKVU MOĆNU I KVALITETNU MREŽU ONDA MOGU DA IZGRADIM!!!

Tada sam sebi dala zadatak da prestanem da brojim konekcije i da se fokusiram na kvalitet istih.

Kvalitet iznad kvantiteta!

Iako je veoma važno da izgradiš veliku mrežu konekcija, kvalitet tih konekcija je mnogo važniji.

To je razlog zbog kojeg od tada pažljivije biram ljude u svojoj Linkedin mreži – jednostavno ne vidim suštinu povezivanja sa ljudima sa kojima ne dijelim ama baš ništa, koji imaju ogromnu mrežu nekvalitetnih konekcija, od kojih su mnoge lažni Linkedin nalozi ili spameri.

Hajde malo da se bavimo kvalitetom mreže koju gradiš.

Kako da prepoznaš Linkedin LION-e?

Lako – oni pored svog imena često dodaju tu skraćenicu.

 

 

MORAM DA ZAPAZIM: Ono što neki LION-i ne znaju jeste to da ovim krše pravila Linkedin-a, koja nalažu da se osim ličnog imena u ovom polju ne bi smjele naći druge riječi.

Oni koji znaju ovaj podatak, skraćenicu stavljaju u svoj naslov (tzv. Headline).

 

 

OPET MORAM DA ZAPAZIM: Ova informacija u naslovu ne govori ama baš ništa, osim da se ova osoba otvoreno umrežava. A to ne daje nikakvu  opipljivu vrijednost. Osim toga, LION prihvata svakoga pa i spamere, što znači da ako se povežem sa LION-om, spameri vrlo lako mogu dobiti informacije o meni preko LION-ove liste konekcija.

Koji su glavni nedostaci LION pristupa?

Prvenstveno, to se ne dopada Linkedinu.

U prošlosti je Linkedin banovao LION-e, a danas to radi na malo sofisticiraniji način.

Linkedin nam danas poručuje da želi da pojača engagement – zato što korisnik koji se aktivno uključuje u konverzacije provodi više sati na Linkedinu, koristi više njegovih funkcija, vidi više plaćenih oglasa itd., a to sve donosi naravno – novac!

Na samom početku, jedno od pravila Linkedina bilo je da treba da se umrežavamo samo sa ljudima koje znamo lično.

(Sjećam se dana kada si za svaku konekciju morao da navedeš odakle je poznaješ. Svaki put kada bih dodala novi kontakt, dobijala bih ovakvu poruku:

 

 

Ljudi su mogli da kliknu na “I don’t know this person”, i na taj način Linkedinu ukazuju na to da krše njegova pravila – zapravo nikoga nisi mogao dodati u mrežu ako si kliknuo ovo dugme. Najbolje je bilo da klikneš FRIEND, i onda te Linkedin puno ne bi gnjavio).

Danas nije tako.

Makar ne sasvim – danas možemo da biramo ko nas dodaje. Možemo Linkedinu staviti do znanja da ne poznajemo osobu koja nas poziva, tako što ćemo umjesto da prihvatimo njen zahtjev za konekciju (ACCEPT) kliknuti na IGNORE, nakon čega možemo otići korak dalje i kliknuti na “I don’t know this person” opciju, što će Linkedinu signalizirati da možda ova osoba pripada grupi ljudi koji nasumično dodaju konekcije.

Iznenadio bi se brojem ljudi koji to rade!

Bitno je da znaš da, ako više od 5 ljudi odbije tvoj zahtjev i klikne na “I don’t know this person“, Linkedin te može banovati tako što će ti na određeno vrijeme onemogućiti dodavanje novih konekcija, ili možda tražiti da uneseš email adresu osobe sa kojom se umrežavaš kao dokaz da se poznajete svaki put kada pošalješ connection request.

Kladim se da ovo nisi znao! 🙂

Pa, zašto bi neko sebe stavljao u ovakvu situaciju da rizikuje da ga Linkedin sabotira?

Još jedan razlog zašto ne treba svakoga da prihvataš u svoju mrežu jeste i ograničenje po broju konekcija koje možeš da prihvatiš. Naime, Linkedin ti kao besplatnom korisniku omogućava da pošalješ maksimalno 3000 zahtjeva (nema dnevnih limita ali posle 100 zahtjeva moraćeš da uneseš CAPTCHA), a isto tako pruža mogućnost da imaš najviše 30.000 konekcija. Kada dostigneš ovu brojku, nećeš moći da prihvataš druge konekcije, koje će ti možda biti mnogo vrednije i značajnije!

Irelevantan sadržaj pogrešno odabrane ciljne grupe mislim da ne trebam ni da pominjem – zatrpaćeš se beznačajnim informacijama iz različitih industrija, i prije ili kasnije ćeš se pitati “A što mi je ovo trebalo?!” 🙂

 

Šta još treba da znaš?

Linkedin je prije 20tak dana obavijestio i o izmjenama algoritma, prema kojima će se od sada mjeriti i naš doprinos mreži, u smislu podsticanja diskusije:

 

“To facilitate professional conversations in LinkedIn’s feed, we have introduced “contribution” as an additional objective in the candidate selection model. Probability of contribution captures members’ intent to share, comment, or react to a particular feed update. The model also takes into account timely feedback to content creators, which is a clear signal for cultivating and retaining audience builders on LinkedIn.”

 

Zato smatram da je mnogo važnije da se baviš onim konekcijama sa kojima imaš o čemu da razgovaraš, nego da ludački dodaješ ljude po Linkedinu zarad običnih cifara!

 

Ipak, sad kad znaš šta sve LION može da ti donese i oduzme, na tebi je da odlučiš: 

Ili jesi, ili nisi LAV! 🙂

 

Ukoliko želiš da maksimalno iskoristiš Linkedin zakaži koučing sa mnom, ili me kontaktiraj ovdje.

Cijena 1 na 1 Linkedin koučinga je 25€  i uključuje 60 minuta konsultacija u vezi sa kreiranjem i optimizacijom profila, unapređenjem vidljivosti na Linkedin-u i savjete za njegovu dalju upotrebu u cilju ostvarenja fantastičnih poslovnih rezultata!

 Bojana Perović  

 

 

 

 

 

Kako da postaneš freelancer i zaradiš preko interneta?

Freelancing je već duže vremena aktuelan oblik rada u zapadnim zemljama, a od skoro prepoznat je kao interesantan i na našim prostorima. Preduzetnici koji unajmljuju freelancere pomažu brojnim talentovanim pojedincima da postanu gospodari svoje sudbine, usavrše svoje talente i vještine, i izgrade unosnu i zadovoljavajuću karijeru.

Juče sam na Instagram profilu Minute objavila Story vezan za online radnu snagu u zemljama Zapadnog Balkana, i prikazala rezultate istraživanja koje su sprovela dva Data Scientist-a čijem sam izlaganju prisustvovala na Western Balkans Digital Summit-u u Beogradu.

Ubrzo nakon toga kontaktiralo me je nekoliko djevojaka koje su me pitale šta je freelancing, kako se to radi i ko to može da radi.

 

Oni koji me prate znaju da imam trogodišnjaka u kući. Nakon porođaja, jedini brz način da dođem do svog ličnog novca bio je taj da radim od kuće i iskoristim svoje postojeće vještine i talente, dok se istovremeno edukujem i usavršavam u oblasti koja me interesuje, a to je razvoj karijere. I prije nego što sam postala majka, kao freelancer pomagala sam studentima u izradi diplomskih i magistarskih radova, bavila se statističkom obradom i interpretacijom rezultata istraživanja, prevodila razne tekstove, pisala članke kao ghostwriter itd. Moj prvi samostalni posao kao regruter dobila sam preko platforme Upwork, kada sam htjela da se povežem sa klijentima iz inostranstva. Tu se rodila i prva ideja da osnujem svoj samostalni biznis u ovoj oblasti.

 

Sigurna sam da i ti imaš vještine koje možeš da ponudiš online, a ja ću ti danas pokazati šta je sve važno da posjeduješ i da znaš u početku, a šta tek moraš da naučiš kako bi i ti zarađivala na ovaj način.

KO JE FREELANCER?

Freelancer je osoba koja nudi određene usluge u zamjenu za dogovorenu svotu novca – honorarno, i kao takvo predstavlja jednu vrstu samozaposlenja. Za razliku od klasičnog zaposlenja na puno radno vrijeme od 8-16h, freelancer radi po ugovoru o djelu i najčešće radi za više kompanija istovremeno. Freelancer uglavnom sam određuje svoje radno vrijeme, radi iz udobnosti svog doma, sa plaže, iz hotela itd., i svjestan je rizika posla koji radi. Naime, niko mu ne garantuje da će raditi svakog mjeseca određeni broj sati, nema fiksnu zaradu, niti plaćeno zdravstveno i penzijsko osiguranje. Ipak, freelancer je neko ko upravlja svojim vremenom i resursima, konstantno motivišući sebe da pronađe onoliko posla koliko mu je potrebno da zaradi dovoljno novca.

ZAŠTO GA ANGAŽOVATI?

Uzmimo primjer kompanije koja traži radnika, i u čijoj organizaciji ne postoji HR sektor. Ona može da unajmi freelance regrutera za te potrebe i da prođe mnogo jeftinije u poređenju sa cijenom koju bi joj naplatila agencija za posredovanje pri zapošljavanje.Takođe, angažovati freelancera koji će raditi po satu je mnogo isplativije nego davati radnicima platu i plaćati osiguranje (posebno na Zapadu, gdje na poreze i osiguranje radne snage odlazi značajna suma novca). Osim toga, ta osoba ne troši njenu struju već svoju, ne zauzima kancelariju, itd., pa su troškovi zapošljavanja ovakve radne snage svedeni na minimum.

Možda ne znaš, ali logotip Minute je radio freelancer iz Brazila! Došla sam na ideju da ga angažujem, jer sam htjela da vidim kako sav taj proces izgleda iz ugla poslodavca. I nijesam se pokajala 🙂

 

ZAŠTO DA SE BAVIM FREELANCINGOM?

Freelancing je jedan od najizvodljivijih i najdostupnijih, a ujedno realističnih načina da počneš da radiš dodatni posao ukoliko si zaposlen ili da zaradiš dok ne pronađeš (ili kreiraš!) novi posao. Ja sam freelancing doživljavala kao neophodan korak ka ostvarenju mog krajnjeg cilja, a to je osnivanje sopstvene agencije za karijerni razvoj i regrutaciju. Ti, prije svega, moraš sebi da postaviš pitanje koji je tvoj cilj – da li bi ti freelance posao služio kao jedna vrsta dodatnog posla? Ili želiš da budeš „sam svoj gazda“? Ili imaš neke sasvim druge ciljeve, i freelance posao može da ti pomogne u tome?

ŠTA SVE KAO FREELANCER MOGU DA RADIM?

Ovo je već nešto na šta sama sebi trebaš da daš odgovor, koji mora da bude u skladu sa tvojim finalnim ciljem. Ja ti savjetujem da napraviš spisak svojih poslovnih vještina, i razmisliš u čemu od svega toga što sada radiš bi zaista uživala čak i bez novčane naknade. Izdvoji 2-3 vještine koje bi mogla da dodatno razvijaš, i istraži kako bi mogla da ih unovčiš. Kada pronađeš profitabilnu nišu, onda traži načine da se što više edukuješ u toj oblasti.

Na primjer, ako posao koji sada radiš uključuje i vođenje naloga na društvenim mrežama, i u tome naprosto uživaš, onda razmisli o tome da se usavršiš u polju Social Media management-a. Na netu ima ogroman broj kurseva, od kojih su neki besplatni ili vrlo povoljni. Poveži se sa Social Media Managerima na Linkedin-u, zaprati stranice marketing agencija na Facebooku i Instagramu kao i influencere iz ove branše, prečešljaj Udemy i slične platforme, itd.

Primjeri popularnih freelance poslova su grafički dizajn, programiranje, fotografija, kreativno pisanje i regrutacija, ali postoji još mnogo drugih poslova (prevođenje, časovi jezika, statistička obrada, unos podataka itd.).

ŠTA MI JE POTREBNO ZA RAD?

Uglavnom ti je potreban laptop ili desktop računar (za neke poslove kao što je chat support, transkripcija, itd. dovoljan je i dobar telefon!), poznavanje rada na računaru, znanje engleskog jezika, dobra internet konekcija i naravno – poznavanje oblasti u kojoj želiš da radiš, dakle – iskustvo! Osim toga, u zavisnosti od posla koji ćeš raditi, biće ti potrebni i neki dodatni instrumenti. Na primjer, ako se baviš Social media management-om onda će ti sigurno trebati i dobar fotoaparat ili telefon sa dobrom kamerom, poneka aplikacija ili program, planeri, rokovnici, i tako dalje.

KAKO DA PRONAĐEM PRVE KLIJENTE?

Prva stvar: moraš da znaš ko su tvoji idealni klijenti. Možda nećeš moći odmah da dođeš do njih, ali sa jasnom slikom o tome koga targetiraš, mnogo lakše ćeš donositi odluke i fokusirati se na prave stvari.

Za početak možeš da se registruješ na Upwork i napraviš svoj profil na ovoj platformi, u kom ćeš istaći usluge koje nudiš i cijenu. Taj profil je neka vrsta tvog portfolia, a poslodavci sa kojima budeš radila imaće opciju da ocijene tvoj rad odnosno da daju feedback o saradnji sa tobom. Još jedan razlog da staviš kvalitet ispred cijene, jer će taj feedback biti vidljiv svim budućim klijentima! Biće potrebno da posjeduješ i PayPal nalog na koji će ti biti isplaćen novac, a za freelancere iz Crne Gore za sada najbolja opcija je Payoneer.

Nakon što se registruješ na Upwork, počni da pretražuješ poslove u polju za pretragu.

Ja sam tražila po ključnim riječima “CV writing” i “Resume writing”, i evo kako izgleda jedan oglas koji sam pronašla:

 

freelancer_kvalifikacije

 

Ovaj klijent je unaprijed definisao budžet za izradu CV-a i on iznosi 250$ (da, da, profesionalna izrada CV-a može koštati i više – znači da mi nijesmo toliko skupi 😀 ) Definisao je i neke uslove koje treba da ispunjavam da bih dobila ovaj posao. Takođe na ovoj stranici mogu da vidim koji su aktuelni poslovi kod ovoga poslodavca i koliko novca on okvirno troši na freelancere, a to mi može dosta reći o ozbiljnosti i budžetu ovog klijenta. Ocjena ovog klijenta je 5.00, a do sada je u prosjeku plaćao freelancere 25.00$ po satu.

To mi zvuči skroz OK i pokušaću da apliciram.

Kada kliknem na submit proposal dugme u gornjem desnom uglu, otvara se prozor u kojem unosim svoju ponudu i rok izrade CV-a za ovog klijenta:

 

Zatim imam prostor da napišem kratko motivaciono pismo, a zatim i prikačim neki fajl – u ovom slučaju biće to moj CV i neki od mojih prethodnih radova.

Kako neke od uslova ne ispunjavam, pojaviće se upozorenje poput ovoga:

freelancer_upozorenje

Imam manje od 100 sati na Upworku jer sam uglavnom uzimala poslove koji isplaćuju po završenom projektu, a ne po satu.  Ne nalazim se u Americi, ali engleski jezik govorim odlično. I pored toga što ne zadovoljavam ove kriterijume, ja mogu da pošaljem svoju ponudu, jer se ne radi o obaveznim uslovima, već o poželjnim kvalifikacijama. Igram na kartu dobrog motivacionog pisma koje će me makar dovesti u fazu intervjua za ovaj posao, a to je korak do zaposlenja! Ovaj klijent takođe traži da mu pošaljem nekoliko primjera koje sam dosad radila, pa ako mu se moj rad dopadne mogu da dobijem ovaj posao! 🙂 Ne bi bilo prvi put.

KAKO DA ODREDIM CIJENU USLUGE?

Ukoliko je cijena definisana budžetom kao u ovom slučaju, onda je lako. Ali ako nije, ti možeš da ponudiš svoju cijenu. Najvažnije od svega je da shvatiš da se na freelance platformama ne takmičiš cijenom svojih usluga, već kvalitetom istih! To znači da sve što radiš u ovom poslu, posebno ako je freelancing tvoj side hustle, mora da ukazuje na to da posao koji radiš daje fantastične rezultate, što klijente toliko oduševljava da postaju tvoja prodajna snaga preporučujući te drugima!

Prilikom određivanja cijena svojih usluga moraš da razmišljaš o tome kakvo je tržište, ko su tvoji klijenti i koliko su voljni da plate za tvoje usluge. Gdje se oni nalaze? Da li su to velike kompanije ili mala preduzeća? Svakako moraš imati u vidu da na ovakvim globalnim platformama kao što su Upwork ili Fiverr rade freelanceri iz cijelog svijeta. Veliki je broj freelancera iz Indije, gdje su troškovi života niži, zbog čega freelanceri iz ovih zemalja snižavaju cijene svojih usluga. Ipak, ti treba da se vodiš kvalitetom usluge i ostaneš pri svojim cijenama. Ne dozvoli da ti neko drugi diktira uslove prema kojima definišeš svoju vrijednost. Freelancing se na tome ne zasniva.

 

Kakvo je moje iskustvo?

Moram da priznam da sam ja u početku prihvatala sve poslove koji mi se učine interesantnim, od unosa podataka preko virtualnog asistenta do prevodioca, da bih kasnije naučila da je bolje da biram ozbiljne klijente iz branše u kojoj želim da se usavršim, i koji očekuju da će investicija u moje usluge da im donese mnogo veći profit. Takođe, naučila sam lekciju da kada naplatiš više, klijent se uglavnom manje žali i zadovoljniji je uslugom (nije pravilo, ali obično je tako!).

Naravno, pošto si početnik, savjetujem ti da u startu uzimaš po jedan projekat.

Kada počneš da radiš imaćeš jasniju sliku o tome koliko vremena ti neka vrsta projekta oduzima i da li se isplati, a vremenom ćeš postati brža i spretnija i moći ćeš da radiš za više klijenata istovremeno. Kako tvoj portfolio bude rastao, moći ćeš da povećaš i cijenu usluge. Ne bi bilo loše i da pronađeš mentora, koji će ti dati par savjeta o tome odakle da počneš, kako da prodaš svoje usluge i za koji iznos, i kako da napraviš prepoznatljiv lični brend. Ovo poslednje treba da ti bude na vrhu liste prioriteta, jer ćeš kasnije biti u mogućnosti da izgradiš ozbiljan biznis oko svog ličnog brenda. Inače, kao freelancer ti predstavljaš svoj biznis zvani JA d.o.o. i dužnost ti je da prodaš sebe na najbolji način, kako bi prodala svoje usluge (o tome, nadam se, u nekom drugom blogu).

 

Ako si i ti kao i moje čitateljke početnik u freelance poslovima, želim da znam da li ti je ovaj tekst bio koristan – piši mi kad god me vidiš online. 🙂

A ako si neko ko se uveliko bavi freelancingom, voljela bih da čujem tvoja iskustva. Možeš takođe da podijeliš sa mnom i neke savjete za nove i buduće freelancere, koje ću objaviti na našoj Instagram stranici, a vrlo rado i u nekom od narednih blogova.

Do sledećeg čitanja,

 

Bojana Perović  

 

Priključi se i našoj Facebook grupi, i podijeli tvoja iskustva sa preko 1500 članova!

Zaprati nas i na Instagramu !

Šarenoliko radno iskustvo: prednost ili nedostatak?

Kažu da je raznolikost začin života.

I jeste, vjerovatno. Ipak, previše šarenila može biti opasno po tvoju karijeru.

Veliki broj mojih čitalaca ima sličan problem kao ova djevojka, koja mi se nedavno javila a čije iskustvo dijelim sa tobom:

“Ne mogu da se zaposlim. Ne znam u čemu je problem, apliciram na gotovo svaki posao koji nađem u oglasima, ali ništa. Nemam neke posebne prohtjeve, stvarno mi je potreban bilo kakav posao. Imam radnog iskustva kao prodavačica, sekretarica, nastavnica engleskog i fitness instruktorka. Da li možeš da pogledaš moj CV, jer se plašim da je možda problem u njemu?”

 

Donekle već viđena situacija, o kojoj smo ranije pričali (taj tekst možeš da pročitaš ovdje)

Pogledala sam njen CV i odlučila da je pozovem. Zajedno smo donijele zaključak da je svakako neophodno prije svega dotjerati i optimizovati njen CV, ali to je bio onaj lakši dio.

Ono što mi je skrenulo pažnju jeste činjenica da ova djevojka aplicira na sve moguće oglašene poslove, bez obzira na njene ambicije ili profesionalne ciljeve, zato što joj je posao neophodan.

To me je navelo da ti danas uz kafu pričam o sve aktuelnijoj temi: da li je OK imati šarenoliko radno iskustvo, odnosno da li je dobro biti Jack of all trades, ili ne?

U kritičnim vremenima, kao što je ovo u kojem živimo, prirodno je da je sve više ljudi spremno da radi bilo kakav posao, sve dok je on pošten i redovno plaćen. Kako je posao u struci vrlo teško pronaći, često smo izloženi razočarenjima, padu motivacije, samopouzdanja, rušenju naše slike o nama samima i o okolini, a nerijetko dolazimo i u stanja pravog očaja! Tada nam kao jedini izlaz djeluje da se kandidujemo za sve moguće poslove, čak i ako su daleko od naših kompetencija, i nimalo u skladu sa našim ambicijama i ciljevima.

Možda i ti zahvaljujući različitim radnim iskustvima znaš da radiš više poslova, pa si ono što se danas na Zapadu zove “Jack of all trades” (ako si žensko, onda si Jill) – fraza koja koja govori da si neko ko je vičan svemu. Možda ti je trebalo neko vrijeme da otkriješ šta te ispunjava i čini srećnim, pa si radio više raznih poslova u nadi da ćeš se negdje pronaći. Možda si samo napravio par zaobilaznica usled teške situacije na tržištu rada. Ili si jedan od mnogih ljudi koji žongliraju između nekoliko freelancing ili part-time poslova, radije nego da pronađu jedan fiksni full-time posao.

Ovakvo eksperimentisanje može ti poslužiti da proširiš svoje vidike, iskustvo i kompetencije u više industrija. U tom smislu, itekako je korisno i posebno poželjno za nekog ko je na početku svoje karijere. Ali problem nastaje kada poslodavci počnu da daju prednost onim kandidatima koji su imali manje-više linearnu karijernu putanju.

A to se, naravno, danas dešava vrlo često.

Zapravo, pokušavajući da uvećaš svoje šanse za pronalaženje posla, rizikuješ da ih umanjiš, i ne znajući to!

ALI… ZAŠTO SE OVO DEŠAVA?

Izjave poput “Želim bilo kakav posao” ili možda “Obično sam se bavio tim i tim poslovima, ali sam spreman da radim bilo kakav drugi posao gdje Vam mogu biti od koristi” za onoga ko traži posao (odnosno, za tebe) su indikatori motivisanosti, fleksibilnosti i proaktivnosti, zar ne?

Onaj ko traži posao ne razmišlja da na ovaj način možda šalje sasvim drugu poruku onome kome se obraća. A kakva je poruka koju poslodavac najčešće dobija?

Da je vrlo moguće da takva osoba, koja je spremna da radi bilo šta i razumije se po malo u sve, nema neku užu specijalnost. Ili, da takva osoba nema jasno definisane profesionalne ciljeve!

Buuuum! Neočekivano, zar ne?

U tvojim očima Jack of all trades je super cool osoba koja sve zna, i sve joj ide od ruke. Ali, tek kad ovoj frazi dodamo nastavak koji joj je naknadno dodijeljen- “master of none”, možemo posmatrati stvari očima poslodavca: vičan svemu, stručnjak ni u čemu!

 

PA, ŠTA ONDA TREBA DA URADIŠ?

Da apliciraš samo za jednu vrstu poslova, donoseći sa sobom vrlo malo specifičnih kompetencija, i isključiš svaku drugu mogućnost?

Ni to nije rješenje, jer takva strategija može biti pokazatelj rigidnosti i mentalne zatvorenosti.

U većini slučajeva rješenje se nalazi u zlatnoj sredini: predstaviti se kao neko ko ima jednu centralnu ulogu ili ambiciju koja je specifična i prepoznatljiva, i oko koje se vrte sva ostala iskustva. Na primjer, ako imaš šarenoliko radno iskustvo u hotelima, možeš da vežeš sva hotelska iskustva za tvoju ambiciju da jednog dana postaneš menadžer hotela. Ako to pametno naglasiš, tvoje iskustvo neće djelovati toliko šareno već će dobiti neki smisao za onoga ko čita!

 

Šta treba da uradiš?

1. NAPRAVI SPISAK VJEŠTINA KOJE SI STEKAO NA TIM POSLOVIMA

Na primjer, radio si na recepciji hotela a zatim u prodaji garderobe, i sada tražiš posao na poziciji regrutera. Iz posla recepcionera naučio si kako da komuniciraš i odnosiš se prema gostima, kako da koristiš računar, kako da se bolje organizuješ, kako da rješavaš probleme, kao jedini recepcioner u smjeni naučio si da radiš samostalno, itd. Kroz prodaju si unaprijedio svoje pregovaračke vještine i vještine rješavanja problema, naučio da radiš i u timu, pod pritiskom itd. Sve ove vještine su neophodne za posao regrutera, pa ih istakni i objasni (prvo sebi) kako ćeš iskoristiti svoja znanja da doprineseš njihovoj kompaniji.

Sada je momenat da sve te vještine koje si sam sebi objasnio uneseš u svoje marketing alate – CV i motivaciono pismo.

2. PRILAGODI SVOJ CV!

CV nije spisak činjenica o tebi, a uz to je odavno prestao da bude samo radna biografija, sve više i sve brže dobijajući na značaju kao savremeni marketing alat za lično brendiranje! Zbog toga, u njemu ne treba da pomeneš baš sve što si radio proteklih godina, pa čak i ako nešto smatraš važnim iskustvom. Zaboravljaš da ovdje nije riječ O TEBI nego o kompaniji za koju apliciraš! Tvoj CV je tvoj sales pitch odnosno tvoja REKLAMA koja ima za cilj da ubijedi potencijalnog poslodavca da odluči da te pozove. To znači da moraš da se fokusiraš na njega – šta ON ŽELI DA ČUJE tj.pročita u tvom CV-u. Na primjer, ako ga zanima tvoje iskustvo u marketingu ali ne i tvoje IT iskustvo, onda probaj da izostaviš svoje IT iskustvo iz CV-a (ili mu daš manje značaja i mjesta) ,jer ti zaista ne može biti mnogo od pomoći.

To ti dođe kao prodaja: ako ti ubjeđuješ klijenta da kupi brz automobil jer je za tebe brzina presudna, a tvoj klijent više brine za bezbijednost, izgubio si klijenta! Otkrij šta oni traže, pa im to i ponudi!

3. NAGLASI ZAŠTO JE DOBRO BITI “JACK OF ALL TRADES”

Sada stupa na scenu motivaciono pismo! Biti Jack of all trades ima svojih prednosti, pa ih treba i naglasiti. Prije svega, ti si:

  1. prilagodljiv, i u većini slučajeva kada se pomole nove mogućnosti ti si taj koji će da kaže “Hajmo!” Osim toga, prilagodljivost je korisna, tako da si ti takođe i
  2. veoma koristan dodatak svakom timu,
  3. neko ko uči da uči – kako si neko ko je žedan znanja, razvio si vještinu koju mnogi danas ne posjeduju: znaš kako da učiš! A to je veoma poželjno, zbog toga što ako znaš kako da savladaš neku vještinu, nijedna planina neće biti previše visoka za tebe!
  4. neko ko će se odlično uklopiti u liderske uloge! Kad pomisliš na lidera, zamišljaš nekog sa bogatim iskustvom, zar ne? Autor i konsultant za liderstvo Tim Ferris je polao super poruku: “Da li je Steve Jobs bio najbolji programer kompanije Apple? Ne, ali je imao širok spektar vještina i vidio je nevidljive interkonekcije!”
  5. itd., itd. …

O svemu ovome možeš – i trebaš! – da pišeš u svom motivacionom pismu. Zašto baš ti, a ne neko ko je usko specijalizovan? Razmisli o tome prije nego što pošalješ aplikaciju, daj obrazloženje u svom motivacionom pismu i ne zaboravi – ne radi se o tebi, radi se o NJIMA!

Srećno! 🙂

 

Ako imaš pitanja vezano za tvoju karijeru ili bavljenje sopstvenim biznisom, kontaktiraj me – neka tvoje pitanje bude tema za neki od narednih blogova! 🙂

Do sledećeg čitanja,

 

 

Bojana Perović  

 

Priključi se i našoj Facebook grupi, i podijeli tvoje iskustvo sa preko 1500 članova!

Zaprati nas i na Instagramu, imamo zanimljive Story-e 🙂

 

 

 

 

 

Od ideje do biznisa

 

Ništa me ne može obradovati kao pravi mejl u pravo vrijeme! I dobra, jaka kafa, ona me uvijek obraduje…

Nekoliko dana prije praznika sam razmišljala o temi kojom ću u novoj godini otvoriti blog „Kafa sa regruterom“. A onda mi je jedna Snežana baš prije praznika poslala mejl…

 

 „Draga Bojana, pratim već neko vreme tvoj rad, sve pohvale zaista! Zanima me, kako si se odlučila da pokreneš svoj biznis? Već dugo imam jednu ideju koju bih volela da realizujem, ali sama pomisao da nemam nikog da me „pogura“ me plaši. Da li možeš da mi kažeš kada je pravi momenat za to, odnosno šta sve moram uraditi pre otvaranja firme i kako da se pripremim za sve? Kako si istraživala tržište? Koliko vremena i novca ti je bilo potrebno? Ako misliš da bi ova tema mogla biti interesantna za tvoj blog, budi slobodna da mi odgovoriš nekog tamo ponedeljka… 🙂 Imam strpljenja. Pozdrav.“

 

Snežana, postavila si prava pitanja u pravo vrijeme!

Odgovor na tvoja pitanja biće odličan uvod za ono što planiram za 2019-tu godinu. Naime, kafu ćemo počevši od ovog mjeseca piti samo jednom mjesečno, i to će uvijek biti drugi ponedjeljak u mjesecu, a evo i zašto. Praznike sam provela istražujući simpatične biznise i povezujući se sa njihovim osnivačima. Kako mi je cilj da u ovoj godini inspirišem što više mladih ljudi da počnu da razmišljaju o preduzetništvu kao karijernom putu, da se pokrenu i da pokušaju da svoju biznis ideju sprovedu u djelo, odlučila sam da jedan ponedjeljak u mjesecu posvetim odgovarajući na interesantna pitanja mojih čitaoca kroz blog „Kafa sa regruterom“, i da jednom mjesečno u rubrici „Ideje zlata vrijedne“ intervjuišem zanimljive, uspješne ljude koji su krenuli za svojim snovima i upustili se u preduzetništvo!

Mislim da je pred nama jedna uzbudljiva godina! 🙂

Prije svega, draga Snežana, želim da znaš da je potpuno normalno da se, kad pokušaš da se usudiš da sanjaš svoj san, javi neki zločesti unutrašnji glas koji govori da nijesi dovoljno jaka, istrajna, pametna, uspješna ili vrijedna uspjeha koji treba da postigneš.

To je strah od neuspjeha, i uglavnom je tu da te spriječi da uradiš ono što si naumila.

Neuspjeh je nezaobilazan dio svakodnevnice, i znaj da kad god pokušavaš da uradiš nešto novo i da izađeš iz svoje zone komfora, rizikuješ da ne uspiješ. Sigurna sam da i ti, baš kao i svako od nas, svakog dana doživiš makar nekoliko malih neuspjeha ali ih ne identifikuješ kao takve jer ti nijesu relevantni za opstanak, pa ih ignorišeš i nastaviš dalje kao da se nijesu ni desili. Možda si presolila ručak, ili nijesi završila sve obaveze koje si imala za taj dan, ili je nešto treće u pitanju. I znaš šta – ništa se nije desilo, planeta se i dalje okreće oko Sunca, vrijeme ide, život se nastavlja!

 

Ups…

 

Isto je i sa biznisom. S tim što ovdje ne rizikuješ da se fizički povrijediš, već postoji rizik od materijalnog gubitka, koji prati pad motivacije, raspoloženja, samopouzdanja i generalno slabo i ranjivo psihološko stanje. Ali moraš da znaš da ako ne uspiješ u nečemu ne znači da je sve izgubljeno. Kad god misliš da rješenje ne postoji, sjeti se da postoje najmanje 2 načina da dođeš do njega, samo što u tim momentima sve ti djeluje toliko crno, da si koncentrisana samo na to da što prije ugledaš svjetlost na kraju tunela, umjesto da zažmuriš i pokušaš da osluškuješ mrak! Stvari ti jednostavno U OVOM MOMENTU ne idu od ruke, ali moraš da otvoriš svoj um, udahneš duboko i preispitaš svoj pristup kako bi se vratila nazad „u mašinu“.

Kako sam odlučila da pokrenem svoj biznis?

Jednostavno – probudila sam se jednog jutra i donijela odluku da želim da realizujem svoju biznis ideju.

Šalim se, nijesam bila baš toliko hrabra. Evo kako je nastala (ili bolje, nastajala) Minuta do posla.

 

Moj sin je imao nepuna 3 mjeseca kada sam shvatila da želim da provodim više vremena sa njim. Kao jedina opcija u tom momentu činila mi se ideja da počnem da radim od kuće, jer bi povratak na posao koji sam tada radila u drugom gradu od mene zahtijevao mnoga odricanja, a svakodnevno putovanje autobusom osim što bi bilo iscrpljujuće bi mi oduzelo dragocjeno vrijeme koje sam mogla da provedem sa svojim sinom. Odmah sam se registrovala na Upwork i počela da istražujem šta bih ja to mogla raditi od kuće. Kako sam prethodno radila u oblasti ljudskih resursa, regrutacija mi je bila nekako najbliža, ali sam uzimala i poslove virtuelnog asistenta, obrade podataka u SPSS softveru, izrade studentskih radova, kreativnog pisanja oglasa za posao itd. Tu su počeli da se šire moji vidici, i ja sam počela da shvatam da mogu mnogo više od onog što sam mislila da mogu i da je sve stvar  dobre organizacije. Kako ni moj suprug u to vrijeme nije imao posao, izazov je izgledao još veći i strašniji. Međutim, nijesam dozvolila crnim mislima da me preplave, vjerovala sam da ja to mogu, i samo sam gurala dalje. Uskoro sam došla na ideju da bi bilo dobro da osnujem preduzeće, jer kao freelancer nijesam mogla da uzmem ozbiljnije projekte koji su djelovali primamljivo.

U međuvremenu, kockice su počele da se slažu.

 

 

Moja majka, moja sestra i ja radile smo ketering za jedan događaj u Inovaciono-preduzetničkom centru Tehnopolis u Nikšiću. Čim sam ušla u tu ustanovu, osjetila sam da je to – to! Idealno mjesto za rad! 🙂

Ispostavilo se da je taj događaj zapravo bio info-dan o projektu „Ekonomsko osnaživanje žena u Nikšiću“, pa sam odmah prišla organizatorima, i moje ime se uskoro našlo na spisku žena koje će pohađati radionice o pisanju biznis plana. Tako sam narednih par mjeseci s vremena na vrijeme pohađala ove obuke, i uskoro imala gotov biznis plan!

Onda sam jednog dana, sada već daleko motivisanija, slučajno na Fejsu nabasala na poziv Unije poslodavaca Crne Gore namijenjen mladim nezaposlenim ljudima, za dvomjesečnu obuku u okviru projekta „Mladi su budućnost Crne Gore“. Od ponuđenih obuka u domenu preduzetništva i marketinga, izabrala sam ovo prvo, jer je marketing oblast koja me jako zanima i koju svakodnevno istražujem. Prvo sam prošla kroz osnove neuro-lingvističkog planiranja kroz obuku koju je organizovala mreža NLP Network, a zatim kroz radionice o preduzetništvu. Na većinu svojih pitanja dobila sam odgovor, ali kako sam po prirodi jako radoznala osoba, konstantno sam bilježila pitanja koja su mi se javljala i sama pokušavala da nađem odgovor na njih (na primjer, kako registrovati firmu da li kao d.o.o. ili se registrovati kao preduzetnik, šta mi je sve potrebno, gdje iznajmiti kancelariju itd.). Tako sam i nabasala na javni poziv za dodjelu podrške Inovaciono-preduzetničkog centra Tehnopolis, kojim se pozivaju inovativna lica da prijave svoje biznis ideje i apliciraju za neki od modela podrške. Prijavila sam svoju ideju, i nakon par mjeseci moja ideja je dobila infrastrukturnu podršku ove ustanove u fazi predinkubacije. Mojoj sreći nije bilo kraja, jer je to značilo da prva 3 mjeseca ne moram plaćati kancelariju! Uz to, našla sam odličnu agenciju za knjigovodstvene usluge, koja mi je prva 3 mjeseca besplatno ponudila svoje usluge.

Imala sam 90 dana „lufta“ da pronađem način da počnem da zarađujem za kancelariju i knjigovođu, svoju platu, poreze i doprinose, marketinške izdatke itd. I tako sam sa svega 80€ u džepu i potpuno sama obavila registraciju svog preduzeća. Željela sam da budem upućena u sve, od toga gdje se ovjeravaju obrasci, kako se registruje firma, kako se prijavljuje radnik i tako dalje.

 

Možda nisi znala, ali Minuta je osnovana sa idejom da se bavi posredovanjem pri zapošljavanju. Dakle, da si me prije godinu dana pitala čime se bavim, rekla bih ti isključivo regrutacijom! Tek nakon par mjeseci shvatila sam da moj core business zapravo uopšte nije regrutacija, već karijerni konsalting, budući da sam se, baveći se regrutacijom, susrela sa velikim brojem ljudi koji ne znaju šta žele, kako da dođu do posla, sa kim da se povežu… Tu sam prepoznala prostor za rad i priliku koju nijesam smjela propustiti! Tako je Minuta dobila sasvim novi oblik, i počela da liči na ono o čemu sam maštala..

 

Moram priznati da sam se u početku odrekla svoje zarade, jer sam odlučila da svaki svoj dinar reinvestiram! Odrekla sam se super cool cipela, nove jakne, počela da štedim tako što sam kupovala samo ono što mi je bilo potrebno, ali nijednog momenta nijesam zažalila! Vidiš, nijesam imala nikog da me „pogura“ ali ipak sam odlučila da probam sama sebe da „poguram“ tako što ću dovesti sebe u situaciju da MORAM da pronađem način da zaradim.

Tada je počela prava zabava! 🙂

Upoznala sam sjajne ljude koji su mi svakodnevno davali korisne savjete, učlanila sam se u Uniju mladih preduzetnika Crne Gore kako bih bila u toku sa najnovijim dešavanjima na ovu temu, prisustvovala velikom broju radionica i seminara iako je to nekad značilo da svoje radne obaveze moram da pomjerim, umrežila se sa ljudima koji su mi kasnije postali pravi prijatelji, pronašla saradnike i klijente, ma – fantastična godina, mogu ti reći!

Ali ono što je najvažnije, pripremala sam se skoro godinu ipo za sve to!

 

 

Čitala sam, pratila druge uspješne ljude na društvenim mrežama, istraživala konkurenciju, pretraživala razne sajtove za traženje posla, počela da istražujem ponašanje mojih budućih potrošača, pokušala da ispitam šta ih motiviše, koje društvene mreže koriste, pa sam tako otkrila da MORAM da koristim Instagram koji nijesam voljela, a danas naprosto obožavam (zaprati nas, ako već nijesi :D). Ukratko provodila sam i dane i noći za računarom. To je zahtijevalo mnoga odricanja, tim prije što nijesmo imali fiksnih prihoda a moj sin je rastao a samim tim i njegove potrebe, pa se dešavalo da propustim porodična okupljanja, da propustim mnoga druženja, koncerte, festivale…

Tebi će možda trebati manje vremena i rada, zavisno od vrste tvoje biznis ideje. Uz to, danas postoje mnogi konsultanti poput mene, koji se bave karijerom i koji ti na vrijeme mogu da ti ukažu na glavne barijere sa kojima se možeš suočiti, da ti otkriju kako da ih preskočiš ili zaobiđeš, i da ti daju nove ideje jer na tvoju biznis ideju gledaju drugim očima – očima tvog potencijalnog kupca!

Ono što te molim jeste da ne slušaš druge kada ti kažu da ne pričaš nikome o svojoj ideji da ti je neko ne bi ukrao. I meni su to govorili!

„Pa šta“, rekla bih, „kao da sam ja jedina koja je došla na ideju da se bavi ovim poslom! Istu ideju sigurno imaju mnogi, ali nemaju istu strast, ista znanja, iste ideje kako da je sprovedu u djelo!“  I zaista je tako!

PRIČAJ o svojoj ideji što više, svima a ne samo svojoj porodici, jer ćeš tako testirati tržište i čuti mišljenje drugih! Tu negdje leži recept uspjeha, samo treba da ga prepoznaš i naučiš da ga čitaš 🙂

Vidiš, ne može se uspjeti preko noći, ali bitno je da razumiješ da se MOŽE uspjeti, samo treba vremena, strpljenja, puno rada i truda, mnogo energije, neprespavanih noći (posebno ako si majka!), i iznad svega – čvrsta volja da uspiješ. Godina je veoma kratak period, vjeruj mi. Posebno kad je provedeš radeći na nečemu na čemu ćeš sjutra biti zahvalna sama sebi 😉

 

Ako i ti imaš pitanja vezano za tvoju karijeru ili bavljenje sopstvenim biznisom, kontaktiraj me – neka tvoje pitanje bude tema za neki od narednih blogova!

Do sledećeg čitanja,

 

 

Bojana Perović  

 

Priključi se i našoj Facebook grupi, i podijeli tvoje iskustvo sa preko 1500 članova!

Zaprati nas i na Instagramu, možda dobiješ neke nove ideje za svoj biznis 🙂

Napiši savršeno motivaciono pismo!

Kako da napišeš savršeno motivaciono pismo || 

Siv, tmuran, kišni ponedjeljak u Nikšiću.

Pravi dan za izležavanje, ljenčarenje i ispijanje čaja uz jutarnji program.

Mislila sam da me teško šta može razbuditi, a onda mi je stigao mejl od jedne djevojke koja je bila korisnica našeg Career Plus koučing paketa, i koji mi je popravio dan i podigao me na noge!

 

“Draga Bojana, htjela sam da Vas obavijestim da sam u petak imala razgovor sa kompanijom XXX i da su mi ponudili radno mjesto. Intervju je prošao super, puno mi je pomogao koučing a još su mi rekli i da ih je zainteresovalo moje motivaciono pismo i da sam zato bila odabrana za uži krug (…) Presrećna sam, hvala na svemu!”

 

Danima već planiram da pišem o motivacionom pismu, tako da je njen mejl došao kao poručen!

 

U eri digitalne regrutacije, da li je još uvijek važno da znamo kako se piše motivaciono pismo? Kratko: DA!

Iako će se neki iznenaditi, motivaciono ili propratno pismo danas je važnije nego ikad prije! Motivaciono pismo služi da se predstaviš kompaniji, i šansa je da ostaviš dobar prvi utisak na potencijalnog poslodavca, zato nemoj da ga zanemaruješ, jer je velika mogućnost da ćeš upravo zahvaljujući njemu dobiti šansu za razgovor za posao.

Ali, motivaciono pismo treba znati napisati!

 

“Nikakav problem, na netu ima milion i jedan template za motivaciono pismo!”, reći ćeš.

“Itekako”, odgovoriću ti, “ali u tom moru kandidata ima hiljadu i jedan takav kao ti!”

 

(Bez uvrede – za nas regrutere svi kandidati su isti i dobijaju isti tretman.

Osim onih koji su drugačiji 🙂 )

 

Hoćeš da znaš kako da dobiješ posao tvojih snova? Jednostavno – samo pokaži poslodavcu da si ti:

  1. Itekako sposoban da obavljaš taj posao,
  2. Veoma zanimljiva osoba,
  3. Neko ko će se uklopiti u tim, i sa kim svi vole da rade.

A kako to da uradiš?

 

Kroz motivaciono pismo !!!!

Iako na internetu postoji pregršt informacija o tome kako da se istakneš dok tražiš posao, ništa ne može da pobijedi kvalitetno odrađen CV i personalizovano motivaciono pismo! Ako su pravilno napisani, ova dva dokumenta mogu da prikažu tvoju ličnost, vještine i kompetencije istovremeno naglašavajući šta sve možeš da ponudiš poslodavcu.

Danas ću da ti pišem o tome kako da napišeš neodoljivo motivaciono pismo i dođeš do razgovora za posao uz pomoć njega (neću da te gnjavim formom koju moraš da ispoštuješ, već sadržinom motivacionog pisma jer je to ono što je najvažnije, ali ako imaš pitanja u vezi sa formom, piši mi i rado ću ti dati par savjeta oko toga!)

Pravilo br. 1: NE PONAVLJAJ SVOJ CV!

Potrebno je mnogo više od onih istih rečenica koje ističu detalje iz CV-a. Moraš da se potrudiš da skreneš pažnju na svoje ključne vještine i iskustvo koje te čini idealnim kandidatom za taj posao, i motivaciono pismo je pravo mjesto da istakneš one kompetencije koje u CV-u nijesi pomenuo. Objasni poslodavcu zbog čega bi ti značilo da baš ti dobiješ taj posao, i iznad svega na koji način se taj posao uklapa u tvoj karijerni plan. Pored toga, objasni na koji način možeš da doprineseš i kompaniji.

Pravilo br.2: ISPRIČAJ PRIČU.

Ako želiš da se pohvališ svojim postignućima i impresioniraš poslodavca svojim iskustvom, onda iskoristi ove redove tako što ćeš ispričati priču o sebi. Ljudi vole priče, i treba to da iskoristiš. U suprotnom, u čemu je svrha slanja dva dokumenta koji su sličnog sadržaja? Zapamti da kompanije ne zapošljavaju samo na osnovu kvalifikacija, već donose odluke i na osnovu toga da li se i u kojoj mjeri uklapaš u organizaciju i da li imaš potencijal da doprineseš poslovanju kompanije. Sve ovo možeš da lijepo prikažeš u priči koja obiluje specifičnim detaljima o tome kako tvoja iskustva mogu biti korisna.

Pravilo br. 3: IAKO NEMAŠ TRAŽENO ISKUSTVO, NIJE SVE IZGUBLJENO!

Motivaciono pismo je idealna prilika da objasniš “praznine” u tvom radnom iskustvu, ukoliko postoje, ili da navedeš razloge zbog kojih apliciraš za neku poziciju iako nemaš iskustvo koje traže. Na primjer, recimo da apliciraš za poziciju Marketing asistenta a ti nemaš korporativnog radnog iskustva, evo savjeta kako to može da izgleda:

 

“Iako u mojoj biografiji nećete vidjeti da sam radio na poziciji Marketing asistenta, moram da pomenem da sam zadnje 3 godine posvetio izučavanju digitalnog marketinga, pri čemu sam kao freelancer vodio stranice na društvenim mrežama za moje klijente, radio SEO optimizaciju, održavao web sajt, pratio analitiku i pisao blogove sa optimizovanim sadržajem za web sajt. Ujedno sam se bavio i praćenjem tržišta, kreirao online i offline marketing kampanje, i nadgledao dizajn i štampu promo materijala”

 

Kako ti se čini?

Pravilo br. 4: PAŽLJIVO ČITAJ OGLAS ZA POSAO.

Možda ti se čini očiglednim da je neophodno da se istaknu ključne vještine potrebne za specifičan posao, ali bi se iznenadio koliko mnogo ljudi upada u zamku i obraća se kompaniji. Ne treba da pišeš kako misliš da je ta kompanija super (znaju oni to, inače ne bi bili tu gdje jesu), već je bolje da pokažeš entuzijazam koji imaš za tu određenu poziciju. Ako se vodiš oglasom za posao, pokazuješ da posjeduješ jednu od ključnih vještina koje se danas traže a to je pažnja na detalje. Dakle, pitch-uj za oglas za posao, ne za kompaniju. I koristi se ključnim riječima iz oglasa, naravno.

Pravilo br.5: PROČITAJ MOTIVACIONO PISMO PRIJE SLANJA.

I ovo ti možda djeluje smiješno, ali iznenadićeš se koliko gramatičkih i slovnih grešaka može da ti promakne, da ne pričam o rečenicama koje nemaju smisao. Ne želiš da odaješ utisak traljave osobe koja je u žurbi progutala par slova, ili ni sama ne zna šta želi da kaže. Pročitaj ga, ne budi lijen. Na kraju krajeva, to je svega jedna stranica.

 

Evo primjera jednog motivacionog pisma koje sam pisala za mog klijenta iz Australije, koji nije imao radnog iskustva na poziciji regrutera, a koje je bilo od presudnog značaja. Istražila sam kompaniju, otkrila kakva klima vlada u njoj, dodala neke od donosioca odluka na LinkedIn-u kako bih se približila njihovim stavovima i ukapirala šta je ono što kod njih prolazi, i bacila se na pisanje.

 

 

Ne moraš da pogađaš šta se desilo, ispričaću ti. Motivaciono pismo je “prodalo” njegove vještine i dobio je priliku za intervju. Na tom razgovoru ustanovili su da bi se mnogo bolje snašao na drugom radnom mjestu, i dobio je posao! Vidiš, sve je moguće!

 

A poslednje, najvažnije pravilo, ostavila sam za kraj: BUDI ONO ŠTO JESI!

Budi iskren, jer iskrenost se osjeća čak i kroz papir, i uvijek prednjači u odnosu na “sažvakane” fraze po unaprijed utvrđenim pravilima koje pronalaziš u starim priručnicima i zastarjelim online člancima.

Pravila se mogu nekada i prekršiti, a vrijeme u kojem živimo je pravo vrijeme za disrupciju. Zapravo, postoje brojna istraživanja koja pokazuju da disrupcija u traženju posla gotovo uvijek daje rezultate, pa ako si probao milion i jedan način da dođeš do zaposlenja, nije na odmet da pokušaš da budeš drugačiji i istakneš se. Imaš moju punu podršku!

Do sledećeg kuckanja, želim ti lijep nastavak dana 🙂

 

Bojana Perović  

 

Priključi se i našoj Facebook grupi, i podijeli tvoje iskustvo sa preko 2500 članova!

A ko je maznuo TVOJ sir?

Ljude dijelim na one koji su pročitali knjigu „Ko je maznuo moj sir?“ od Spensera Džonsona, i na one koji nijesu.

Ovi prvi mogu satima da pričaju o ovoj basni za odrasle, dok će ih ovi drugi posmatrati sa čuđenjem, možda i podsmijehom.

Za sve one koji je nijesu pročitali – ovo je knjiga o liderstvu. O stavovima. O promjenama. O Siru, odnosno svemu onome čemu težimo u svom životu. Tako jednostavno napisana, a tako korisna!

Ovi koji su pročitali knjigu neprestano tragaju za novim Sirom, dok ovi drugi uglavnom vjeruje da im je Sir Bogom dat i uživaju u njemu, a kada tog sira nestane zahtijevaju da im se on vrati, tražeći načine da ga se opet nekako domognu.

I dok oni tako čekaju da im se vrati taj njihov Sir, u ovoj knjizi leži jasno ispisana velika životna istina:

 

CIJELI ŽIVOT JE PROMJENA.

 

„Hvala ti, ali ne treba mi tamo neka knjiga da bih otkrio da je život sav satkan od promjene“, reći ćeš mi.

„Možda, ali ovo nije „tamo neka knjiga“ o promjenama. Ovo je knjiga o tvojim stavovima!“

 

Ova „tamo neka knjiga“ je prodata u više od 27 miliona primjeraka i prevedena je na čak 37 svjetskih jezika, i jedan je od najtraženijih bestseller-a dvadeset prvog vijeka. A da stvar bude još bolja – čita se za sat vremena!

Ova „tamo neka knjiga“ opisuje život 4 lika u lavirintu, od kojih su dva miša (Njuško i Brzoje) i dva čovječuljka (Tucko i Mucko). Njih četvoro jednog dana pronalaze ogromne količine sira u Skladištu sira A. Nijesu znali otkud taj sir tu i ko ga je tu donio, ali su pretpostavljali da je njihov i da će dovijeka biti tu. Međutim, kada se situacija preokrene i gomila sira za koju su vjerovali da će im uvijek biti dostupna nestane, svaki od njih biva iznenađen. Ali, svaki od njih ovu promjenu doživljava na svoj način, i drugačije reaguje na novonastalu situaciju.

 

 

 

Nabrojaću par lekcija koje sam ja iz ove knjige naučila i usvojila, u nadi da ćeš razumjeti poentu.

 

1. Uradi ono čega te je strah!

Kada sam kao mlada majka dvomjesečne bebe pomišljala na pokretanje sopstvenog biznisa, obuzimao me je strah od nepoznatog. O preduzetništvu nijesam imala previše znanja, ne dolazim iz preduzetničke porodice, a sa svih strana ljudi su me savjetovali da, sada kao majka, moram da tražim siguran posao u ozbiljnoj kompaniji. Već tada sam počela da shvatam da ne želim takav posao koji guši moju kreativnost, ali nasuprot tome kao jedna od opcija bila je pokretanje sopstvenog biznisa, i strah od nepoznatog me je preplavljivao. Polako sam postajala njegov zarobljenik…

A onda sam naišla na knjigu „Ko je maznuo moj sir“. Počela sam da razmišljam o tome da možda stvarno treba da uradim to od čega me je najviše strah. Kada sam konačno skupila hrabrosti i poslušala svoj instinkt, shvatila sam da je ovo jedna od najvećih životnih lekcija koju sam mogla da naučim! Nema potrebe da se plašiš nepoznatog samo zato što ne znaš šta da očekuješ. Nepoznato može biti bolje od bilo čega što si ikad mogao da zamisliš!

 

2. Kada prevaziđeš strah, osjetićeš da si slobodan!

A onda je došao na red i taj predivni osjećaj.

Sloboda!

Put u nepoznato me je sasvim oslobodio. „Kako je moguće da ovo nijesam otkrila ranije? Zašto sam ovoliko dugo čekala?“, pitala sam se. Nijesam ni sanjala da može biti ovoliko zabavno svakodnevno se boriti za novi Sir! Naučila sam da strah neće nestati ako budem samo sjedjela i čekala da nestane, već da će samo postajati veći. Strah ograničava. Strah paralizuje. Strah nas vraće na događaje iz prošlosti i budi istu zabrinutost za ishode! Shvatila sam da moram da naučim da se fokusiram na ono što može da pođe po dobru a ne da mislim o tome šta može poći po zlu, kako bih mogla da dam 100% sebe u svemu što radim.

 

3. Provjeravaj često rok trajanja tvog Sira.

Kada si zaljubljen u put koji si odabrao i vjeruješ previše u svoje ideje, zaboraviš da s vremena na vrijeme onjušiš svoj Sir. To ti se ne smije dogoditi, jer će se sir pokvariti i ti ćeš ostati – gladan!

Minuta se rodila iz moje ideje da osnujem agenciju koja će se baviti zapošljavanjem mladih ljudi u Kini i Njemačkoj kroz Au Pair program, i u početku sam se time i bavila. Međutim, u jednom momentu sam shvatila da su Au Pair programi super, ali da moja klijentela nije više zainteresovana za te programe kao nekada. Moj sir se počeo kvariti… Srećom po mene, bila sam oprezna i „njušila“ sam svoj Sir s vremena na vrijeme. To moraš da radiš i ti, ako ne želiš da te promjene iznenade.  Ako njušiš sir znaćeš kad će početi da se kvari. Vjeruj, mnogo je lakše nego što zvuči 🙂

 

4. Zamisli sebe da jedeš novi Sir.

Ništa strašno i ako se stari Sir pokvari, postoji mnogo novog svježeg Sira koji moraš da pronađeš.

Kako sam ja povremeno „njušila“ svoj Sir, shvatila sam da mu polako ističe rok trajanja. Počela sam da istražujem druga tržišta, nove usluge, spoznala da mi treba dodatna edukacija i zatim dobro zagrijala stolicu. Počela sam da radim na sebi, jer je novi Sir bio nešto što dosad nisam okusila, i trebalo je da razvijem „čulo ukusa“ za nove vrste sira. Zamišljala sam sebe kako radim taj posao odnosno jedem novi Sir, i to zamišljanje me je dovelo tu gdje danas jesam.

Doslovno rečeno – ako neka tvoja ideja ne uspije, traži novu! Ali nije dovoljno samo da je tražiš, moraš da zamisliš sebe kako pronalaziš i jedeš taj novi Sir, tu novu sreću! Slika novog Sira koju imaš u glavi sigurno će te dovesti do njega.

 

5. Budi spreman da će ti neko uvijek sklanjati Sir.

Knjiga „Ko je maznuo moj sir“ odgovara na mnoga pitanja, ali ne i na pitanja otkud Sir u skladištu A na samom početku priče, i ko je taj sir stvarno „maznuo“. Nećemo se time ni baviti sada, jer bi to sve pokvarilo. Ako smatraš beskorisnim okrutni svijet koji nam svakodnevno daje i uzima Sir, onda Sir vjerovatno i nećeš dobijati. Ne radi se o tome gdje je nestao stari Sir, već kuda se kreće novi Sir. Kakva surova istina za sve one koji pošto-poto hoće da iskoče iz lavirinta kako bi shvatili ko se to usudio da im mazne Sir! Budimo otvoreni – to su ljudi kao Tucko koji imaju probleme sa svojim stavovima, i koji nikad neće razumjeti da je novi Sir mnooogo ukusniji od starog.

Ali za nas koji smo kao Mucko na vrijeme shvatili promjene, novi Sir je sigurno tu negdje na ćošku. Samo treba njušiti…

 

Ako sam probudila u tebi interesovanje  za ovu knjigu, piši mi i rado ću ti poslati na mejl elektronsku verziju ove „tamo neke knjige“ koja će ti promijeniti život na bolje 🙂 Kada počneš da je čitaš, vidjećeš koliko je ona „pitka“ i zahvaljujući Džonsonovom jedinstvenom stilu pisanja ova knjiga će ti se zauvijek urezati u pamćenje. Univerzalna primjena, duboka pouka skrivena u jednostavnosti, fraze dizajnirane za beskonačno ponavljanje čine ovu knjigu različitom od svih drugih popularnih knjiga za samopomoć.

 

Bojana Perović  

 

Priključi se i našoj Facebook grupi, i podijeli tvoje iskustvo sa preko 2500 članova!

Obrazovanje ili iskustvo – pitanje je sad!

Bili jednom Marko i Janko.

Marko i Janko se nijesu poznavali, ali su aplicirali za isti posao. Na razgovoru sa poslodavcem obojica su dali sve od sebe i pokazali se kao izvrsni kandidati.

Marko je pojedinac koji u kompaniju može donijeti svojih 15 godina iskustva ali ne posjeduje traženu diplomu.

Janko je vrijedno učio i stekao diplomu fakulteta koja je u oglasu za ovaj posao navedena kao jedan od uslova, ali od silnog učenja nije mogao da radi zbog čega nema iskustva u svojoj struci.

Pitanje: KO JE DOBIO POSAO?

Odgovor: Onaj koga je poslodavac odabrao! 🙂

 

Dobro, možda mi pričanje viceva slabo ide (posebno ovih koje sama izmislim), ali sigurna sam da sam te navela da nastaviš da čitaš.

Ne postoji univerzalni odgovor na pitanje “Šta poslodavci žele?”. Jer, ne samo da je svaka organizacija različita, već je i svaki regruter drugačiji na svoj način.

Elem, krajem prošle sedmice dobila sam sledeću poruku:

 

“Najveći izazov sa kojim se susrećem jeste neposjedovanje diplome, i pored radnog iskustva koje imam u više oblasti. Na koji način mogu da se izborim sa ovim problemom? Jer, siguran sam da bih na razgovoru za posao mogao da pokažem kako brzo učim, i da sam spreman da dam sve od sebe. Nažalost, nikad nijesam došao do faze intervjua…”

 

Postoji više faktora koje poslodavci razmatraju kada zapošljavaju, a koji su presudni.

U nekim oblastima prednost se daje iskustvu, dok je u drugim poljima najvažnija obrazovna podloga. Na primjer, u prodaji je mnogo važnije da možeš da pružiš uvid u svoja postignuća, odnosno da im, narodski rečeno, objasniš koliko novca vrijediš. S druge strane, ako si Data Scientist ili DevOps inžinjer, svakako da će vrednovati tvoju diplomu i projekte na kojima si radio tokom školovanja. Dakle, oblast tvog interesovanja diktira način na koji se tvoja obrazovna podloga i iskustvo takmiče.

Bila sam vrijedna, i napravila sam kratak infografik, koji ti može pomoći da shvatiš da put do posla tvojih snova ne vodi uvijek kroz školsku klupu.

 

 

Jasno ti je, prednost je gotovo uvijek na iskustvu koje stekneš. Zašto je to tako?

1. Kada neko dobije diplomu određenog fakulteta, to znači da je razumio koncept. Ipak, kada stekne radno iskustvo u toj oblasti, onda je ta primjena konceptualnog znanja ono što se smatra korisnim!

2. Iskustva pomažu ljudima da razmišljaju i odlučuju o svojim interesovanjima, i čine ih samosvjesnijim. Pomažu im da upoznaju svoje prednosti i mane, i otkriju u kojim poljima im treba usavršavanje.

3. Iskustvo pomaže razvoju vještina kao što su vještine komunikacije, kritičko razmišljanje, socijalne vještine, vještine procjene, upravljanja i rješavanja problema, kojima se u školama i fakultetima posvećuje vrlo malo pažnje.

 

Primijetićeš, sigurna sam, da su u većini slučajeva VJEŠTINE koje posjeduješ mnogo važnije i od obrazovanja i od tvog radnog iskustva.

Evo primjer: da sam ja poslodavac koji traži regrutera, koji parametri bi bili važni?

 

 

Posjedovanje diplome poslovnog psihologa ili menadžera ljudskih resursa?

Hm, važno ali ne presudno. Kako sam i sama psiholog, primjenjujem svoja znanja iz psihologije u poslu koji radim, ali, izuzev prilikom procjene ličnosti kandidata, to moje zvanje ne smatram pretjerano relevantnim za posao regrutera.

Posjedovanje radnog iskustva u regrutaciji?

Takođe može biti važno, ali ni ovo mi ne bi bilo presudno. Svaka agencija za posredovanje pri zapošljavanju koristi različite tehnike, mjerne instrumente, pristup… Ono što si možda naučio kod moje konkurencije, ja radim sasvim drugačije i koristim druge alate za pronalaženje talenta.

Pitaš se – šta bi onda bilo presudno?

VJEŠTINE!!!

Vještine pregovaranja, komunikacije i prezentacije, odlične organizacione sposobnosti, vještine multi-taskinga, poznavanje stranih jezika…

Sve navedeno bi me definitivno ubijedilo da pogledam tvoj CV i dam ti priliku za intervju!

Ipak, od tebe zavisi da li ćeš i kako te svoje vještine istaći u svom CV-u!

(Ako ti treba pomoć pri izradi CV-a, mogu da ti pomognem! Ovdje možeš naći više informacija o mojim uslugama.)

Šta bi mene ubijedilo da ti dam priliku?

Ovakav profil:

Samosvjestan student fakulteta XYZ, sa odličnim pregovaračkim vještinama i analitičkim sposobnostima. Posjedujem veoma dobre vještine komunikacije i prezentacije, stečene kroz studentsku praksu u sklopu ABC projekta. Veoma brzo učim, a kako je oblast regrutacije trenutno u centru mojih interesovanja, koristim svoje slobodno vrijeme da istražim najnovije trendove kad je tržište rada i zapošljavanje u pitanju. Vjerujem da su pažljivo praćenje tržišta, analiza konkurencije i dobro koncipirana poslovna strategija ključ uspjeha u svakom poslu. Posjedujem ogromnu želju da upoznam nove ljude, i svakodnevno se umrežavam kako online tako i u stvarnom svijetu.

 

Kako ti se čini? Da li si dobio neku ideju na koji način bi mogao da istakneš svoje ključne vještine?

Piši mi, rado ću ti dati svoje savjete.

Osim toga, ukoliko se prijaviš na našu mejling listu, imaćeš mogućnost da prvi saznaš za promo pakete koje pripremamo za naredni mjesec! 🙂

Radujem se sledećoj kafi…

 

Bojana Perović  

Priključi se i našoj Facebook grupi, čiji članovi razmjenjuju iskustva i savjete u vezi sa karijerom.

 

Da li je dozvoljeno lagati u CV-u?

Ko od nas nije makar jednom u životu dodao po koji “ukras” kad je pravio svoj CV? Možda samo malo “osvježio” svoja postignuća? Ili naveo neku vještinu koju baš ne posjeduje u traženoj mjeri?

Zahvaljujući poslu kojim se bavim pročitala sam na stotine, ako ne i hiljade CV-eva i motivacionih pisama i moram priznati da sam otkrila da veliki broj njih sadrži neistine! Nije mi strano da intervjuišem kandidata koji tvrdi da je na prethodnom poslu imao veću platu nego što zaista jeste, ali uostalom – to je vrsta pregovaranja, zar ne? I dok je možda i prihvatljivo navesti u CV-u i po koju naivnu, “bijelu” laž, postavlja se pitanje: koje laži smijem da napišem, a koje ne, odnosno u kojoj je mjeri dozvoljeno lagati u CV-u?

Gutljaj kafe, pa da počnemo.

 

Uloga regrutera je tokom godina rasla i razvila se od puke selekcije personala, čime su se regruteri pretežno bavili u prošlosti, do toga da danas njihov posao uključuje i minimizaciju rizika i procjenu kredibiliteta. Ranije, ako si želio da apliciraš za neki posao, trebalo je da pošalješ svoju prijavu putem pošte ili faksa, i osnovni način da se kandidat provjeri bila je provjera njegovih referenci. Dakle, regruter je u sledećoj fazi pozivao ljude na koje se kandidat pozivao, a naravno – ti ljudi u većini slučajeva ostavljali su pozitivne komentare.

Danas, kad tehnologija napreduje iz sata u sat, regruteri imaju na raspolaganju različite tehnike i alate za provjeru kandidata a da oni toga ne budu ni svjesni. Dovoljno je da se uporede podaci iz CV-a sa podacima sa LinkedIn profila (nekad i Instagram i Facebook mogu da pomognu, vjeruj mi), pa čak i jednostavna Google pretraga može dati mnogo više informacija nego što očekuješ.

Pazi sad: mnoge kompanije iz inostranstva sprovode background check kao obaveznu komponentu procesa regrutacije i ako apliciraš online vjerovatno ćeš morati da označiš onaj mali prozorčić, čime potvrđuješ svoju saglasnost da poslodavac obavi određene provjere. Ono što možda ne znaš jeste da nekad ove dubinske provjere mogu uključivati i potvrdu o zaposlenju (tačne datume, pozicije i DA- tvoja mjesečna primanja!!), uvjerenja o nekažnjavanju, potvrdu o obrazovanju, akreditacijama ustanova u kojima si radio ili se školovao itd. Sve ovo se odvija tako da ne narušava tvoj status zaposlenog ili nezaposlenog lica, tako da ne moraš brinuti o tome da će tvoj trenutni poslodavac otkriti da tražiš posao.

Ali, da si u startu znao da će se ovakve provjere sprovoditi, da li bi lagao u svom CV-u? 

Vrlo moguće da ne bi.

Biću iskrena – i ja sam jednom davno slagala u svom CV-u (eto, rekla sam!). Aplicirala sam za posao recepcionera i navela da poznajem jedan program za rezervacije, koji u stvarnosti nijesam nikad koristila.

Šta se onda desilo? Bila sam pozvana na razgovor! Uslijedio je napad panike, nakon kojeg sam htjela da pozovem poslodavce i kažem da sam ipak odustala od te ponude, pa sam na kraju odlučila da odem u obližnji hotel i zamolim ih da mi pokažu kako taj sistem funkcioniše. Sreća po mene pa su bili ljubazni i izašli mi u susret (naravno, nisam rekla zbog čega mi to treba, već sam se pozvala na studentske svrhe – još jedna mala, naivna laž … sram me bilo!), ali i da nijesu pronašla bih Youtube link u kojem je do detalja opisan način na koji funkcioniše taj program.

NAPOMENA: Ne isprobavati kod kuće! 🙂

Elem, tokom višegodišnjeg iskustva u radu sa licima koja traže posao, primijetila sam par trendova odnosno stavki koje aplikanti najčešće “začine” u svom CV-u:

  1. Dužina radnog angažmana odnosno trajanja radnog angažmana prilagođena zahtijevanim uslovima konkursa;
  2. Pozicija odnosno radno mjesto, prilagođeno oglasu za posao;
  3. Razlog prestanka radnog odnosa;
  4. “Nabildovane” vještine i kompetencije baš kakve se traže za taj posao, najčešće po pitanju poznavanja stranih jezika;
  5. Izmišljeni poslodavci ili lažne diplome (da, dobro si pročitao…).

Kako da objasniš “rupu” u svom radnom angažmanu?

Sa ovim se suočava veliki broj mojih kandidata, i jeste, predstavlja problem, ali njegovo rješavanje nije nemoguća misija. Postoje načini da se ovaj gap popuni. Na primjer, ako si u međuvremenu radio kao freelancer, bavio se nekim volonterskim aktivnostima, pomagao prijatelju da digne svoj biznis na noge, možeš da inkorporiraš ove informacije u svoj CV da umanjiš tu prazninu, i pokažeš poslodavcu da si nešto radio iako si bio nezaposlen. Takođe, obrati pažnju na formu datuma – nekad je praktičnije koristiti samo godine zaposlenja, umjesto da navedeš mjesec i godinu.

Oprez – djela govore više od riječi!

Čak i ako nekako uspijš da preguraš taj background check sa lažima u svom CV-u, i dobiješ taj posao, najteži dio je pred tobom jer možeš imati problem kad počneš da radiš. Ako si naveo da posjeduješ određene vještine, budi siguran da će tvoj budući poslodavac očekivati da ih pokažeš tokom rada. Ako u jednom momentu “provali” da si ga slagao, gotovo sigurno dobijaš otkaz. Jer, ko još želi da zaposli ljude kojima ne može da vjeruje. Ne samo da ćeš ostati bez posla, nego će te taj otkaz proganjati dok god budeš tražio posao.

Kako da izbjegneš laži?

Igraj sa kartama koje već imaš. I dok su neka pravila za pisanje CV-a standardna, nekih drugih se ne moraš slijepo pridržavati. Posmatraj tvoj CV kao marketing alat, jer on to zapravo i jeste! Njegov cilj je da te dovee do željenog posla, tako što će istaći tvoje ključne prodajne vještine. Ako trenutni format CV-a koji imaš ne može da ti pomogne, pokušaj da reorganizuješ svoj CV i napraviš ga tako da on počne da radi (i zarađuje) za tebe. Traženje posla može biti itekako težak posao, ali ne mora da bude. Mogu da ti ponudim besplatnu reviziju tvog CV-a i ukažem ti na neke greške koje tebi možda ne zapadaju za oko. Pošalji mi mejl na office@minutadoposla.com sa naznakom “CV za reviziju” i trudiću se da ti u rekordnom roku dam smjernice kako da tvoj CV naprosto zablista! 🙂

Ako postoje neke druge teme o kojima želiš da razgovaramo, budi slobodan da mi pošalješ mejl na gore naznačenu adresu i tvoja priča/pitanje/situacija će biti predmet jednog od naših sledećih razgovora uz kafu sa regruterom 🙂

Čitamo se sledećeg ponedjeljka!

 

Bojana Perović  

 

Priključi se i našoj Facebook grupi, čiji članovi razmjenjuju iskustva i savjete u vezi sa karijerom.