Sve češće se dešava da na moja vrata dolaze zabrinute mame. Očevi rjeđe, ali ima i njih.

Većinom je preko puta mene tolerantna, uviđavna osoba puna ljubavi, koja se dala u potragu za poslom za svoje čedo (koje najčešće ima između 18 i 30 godina!) i koja vjeruje da zna šta je dobro za njega.

Sve to, naravno, da bi poštedjela svoje dijete nerviranja i stresa.

Naizgled, veoma altruistično, brižno i za svaku pohvalu.

U stvarnosti, nepromišljeno.

I skroz pogrešno!

Uz dozvolu moje sagovornice, jedne veoma brižne majke, prenosim naš skorašnji razgovor blago prilagođen za ovaj blog.

„Ne znam šta više da radim. Sve sam probala, ali ne mogu da mu nađem ama baš nikakav posao!“, govori zabrinuta majka gotovo kroz suze.

„Znam, gospođo, da Vam je teško. Ali zašto mu Vi tražite posao? Gdje je on sada?“

„Valjda je kući, spava, ne znam. On i ne zna da sam ja ovdje… Možda je i izašao, znate današnju omladinu. Obavezna jutarnja kafa u centru, to se ne propušta“, usne joj se razvukoše u stidljiv osmijeh.

„Da, naravno, sve znam… A koliko Vaš sin ima godina?“

„28 napunio sad u junu. Vjerujte mi, ne znam više šta da radim, godine idu, treba da se ženi, ako Bog da i porodicu da stvara! A mlađa kćer mi radi u Budvi, svaku sezonu od svoje 17-te, fino zarađuje. I njoj sam rekla da mu nađe neki posao, da pomogne bratu, ali neće pa neće. Kaže – neka traži sam! Lako je njoj, snašla se, zarađuje, a ovaj jadnik 2 fakulteta ima i eto…“

„Dva fakulteta, kažete?!“, prekidoh je. „Kako to?“

„Pa eto, upisao Pravni, završio sve u roku. Tražio posao jedno godinu dana… i više od godinu! A posla nigdje.. Pa da ne bi gubio vrijeme, upisao Menadžment. I sad je eto, na birou…“

„Kažite mi molim Vas, šta on ZNA da radi?“

PAUZA. Gledamo se. Meni pomalo neprijatno, ona se uzvrpoljila, znoji se…

„Paaaa.. kako – šta? … Pa sve to što je učio… Valjda zna kako se radi… Rimsko pravo je iz prve položio! Engleski dobro govori, pomalo ruski… Visi stalno za računarom, mislim da se pomalo i u kompjutere razumije. A vrijedan je, stvarno! Sve ‘oće da uradi, svakome da pomogne…“

„Pa iako je toliko vrijedan, on danas nije ovdje nego Vi!“

Opet pauza, ovog puta kraća.

„Ma, on ne zna da sam ja ovdje. Nisam htjela da ga „ubijam u pojam“, da ga stresiram dodatno. Skroz mu je samopouzdanje opalo jer ne može da nađe posao, a planira da se ženi… Pa makar da mu malo pomognem…“

– – –

– – –

Svi mi želimo najbolje za svoju djecu.

Ali nekada, od tolike želje da im pomognemo i izvedemo ih na pravi put, načinimo im više štete nego koristi. Ako pokušavate da spasite Vaše odraslo dijete svaki put kad se nađe u nekom problemu, možda dugoročno gledano pogoršavate situaciju?!

Molim vas, dragi roditelji, ne tražite posao vašoj djeci!

To moraju sami.

Moraju da spoznaju i na svojoj koži osjete surovost tržišta rada i veličinu svakog zarađenog eura.

Da se suoče sa neuspjehom.

Da upoznaju autoritet.

Da otkriju pravu konkurenciju!

PRUŽITE VAŠOJ DJECI PODRŠKU DOK TRAŽE POSAO, UMJESTO DA TO RADITE ZA NJIH.

Treba da mislite na to da su savjeti koje im dajete možda staromodni i potpuno neprimjenljivi u današnjem poslovnom svijetu, pa umjesto da ih savjetujete onako kako Vi mislite da je ispravno, možda bi trebalo da uradite sledeće:

1. OPUSTITE SE.

Prihvatite, prije svega, da živimo u digitalnom dobu.

Prihvatite, dragi roditelji, da je vrijeme u kom oni odrastaju drugačije od vremena u kom ste vi odrastali. Možda vam se to ne dopada, ali je tako. Umjesto da svaki put nezadovoljno vrtite glavom kada to konstatujete, bolje razmislite šta možete da uradite kako biste im pružili adekvatnu podršku dok oni sami traže posao.

Da, znam da postoje prevare preko interneta, ali isto tako postoji veliki broj ljudi koji su napravili ozbiljnu karijeru zahvaljujući poslu koji su pronašli online. Umjesto da kritikujete, podržite inicijativu vaše djece da traže posao preko interneta, i edukujte se o tom procesu kako biste im mogli priskočiti u pomoć ako negdje zapnu.

2. PRIČAJTE SA NJIMA!

Odvojite sat vremena sedmično i pričajte sa vašom djecom.

Pričajte o vašim usponima i padovima u poslu, o njihovim idejama, strastima i planovima za budućnost.

Pitajte ih gdje vide sebe za 5 godina.

Otkrijte šta ih motiviše. Pričajte o novcu, o međuljudskim odnosima, o ličnom razvoju koji prati profesionalni, o pravilnom postavljanju ciljeva.

Razgovarajte sa njima o očekivanjima i postavljanju granica.

Okruženje je veoma surovo, i neprekidno nam govori o tome ko treba da budemo i koliko novca trebamo da zarađujemo. Ako im vi ne pomognete da imaju jasna i realistična očekivanja, onda neka budu spremna na jak i bolan udarac realnosti. Kada ih ohrabrujete da traže samo menadžerske poslove jer su završili taj fakultet, zahtijevaju 2 slobodna dana nedeljno i ne pristaju na platu od 500+ eura, vi im činite zlo!

Na zapadu djeca tokom srednje škole rade slabo plaćene poslove kao što su babysitting, dostava pizze, čuvanje kućnih ljubimaca, pranje posuđa, konobarisanje, točenje goriva i slične, kako bi mogli sebi da priušte izlaske sa vršnjacima, vozačku dozvolu, gorivo, mobilni telefon i mjesečnu pretplatu, i steknu radno iskustvo, disciplinu, nauče kako funkcionišu timovi i izgrade značajne vještine. Ako ste sada u sebi pomislili da je ovo surovo, bolje je da ne čitate dalje.

3. DAJTE IM DOMAĆE ZADATKE.

Prije nego što počnu da traže posao uz vašu pomoć, dajte im da odrade analizu tržišta i konkurencije. Kupite im svesku u koju će bilježiti svoja zapažanja. Takođe, to će biti sveska u kojoj će pratiti proces apliciranja.

Analizirajte najtraženije poslove današnjice. Uporedite vještine vaše djece sa traženim kompetencijama iz nekog oglasa za posao. Zajedno donesite zaključke o tome koje vještine vašoj djeci nedostaju. Zatim im pomozite u odabiru načina da steknu tražene vještine (razne vrste obuka, priručnika, knjiga, e-bookova, online kurseva, ali i volonterskog iskustva, sezonskog rada ili studentske prakse!).

Zajedno kreirajte strategiju!

NAPOMENA: NE PADAJTE U ZAMKU! Identifikujte zajedno sa djetetom njegove kompetencije, a ne karijerni pravac. Ako ste primijetili da Vaše dijete ima „sposobnost da dobro organizuje misli prije nego što počne da priča“, ne znači da je za njega posao pravnika kao stvoren! Može biti i dobar novinar, političar, ali i psiholog, kouč i motivacioni govornik!

4. PRIPREMITE SVOJU DJECU.

Ako baš hoćete da se dijete osjeti samouvjerenim, onda kod kuće simulirajte razgovor za posao. Pronađite najčešće postavljana pitanja (može Vam koristiti moj priručnik za razgovor za posao, koji možete preuzeti ovdje), pružite mu priliku da samostalno odgovori, a onda mu dajte povratnu informaciju šta je bilo dobro a šta loše. Nikako ne sastavljajte scenario umjesto Vašeg djeteta.

Pokažite mu kako se piše CV i motivaciono pismo. Ako ne znate kako se piše, Google Vam je majka za to! (A i ja se trudim da budem korisna :)). Odolite iskušenju da Vi to odradite za njega. Kada to sam odradi, pomozite mu tako što ćete CV i motivaciono pismo pročitati i provjeriti da li su rečenice smislene i gramatički ispravne. A onda neka sam počne da šalje svoj CV.

Više puta se desilo da mame pošalju CV svoga sina umjesto njega. Uvijek im ljubazno napomenem da bi dijete samo to trebalo da uradi. Ako je on u tom momentu zaista spriječen, onda je to OK, ali to, dragi roditelji, ne bi trebalo da vam bude praksa. Vaša djeca to MORAJU da rade sama.

5. OSTANITE KOD KUĆE.

Molim vas, dragi roditelji, ne idite sa djecom na njihov prvi veliki intervju (niti bilo koji posle njega!).

U redu je da ih odvezete ili otpratite do tamo, ali kad stignete na mjesto intervjua najbolje je da se što prije izgubite. Popijte negdje kafu, iskulirajte u obližnjem parku.

U suprotnom, poslodavac može steći pogrešan utisak o Vašem djetetu, i etiketirati ga kao lijenu, neodgovornu, plašljivu i nesigurnu osobu.

6. PODRŽITE IH DA RADE SEZONSKI POSAO.

Pa šta ako Vaša kćerka radi kao sobarica u hotelu za 300€ i živi sa još 3 djevojke u istom stanu? Pa šta ako hrana nije neka? I šta ako je smršala 2kg za mjesec dana?

Ja ne bih brinula. Brinula bih kad bi moja kćer sa 25 godina čekala neko bolje vrijeme. Posebno ako sam joj ga lično ja obećala!

Ja sam sa dvadeset dvije godine i već 4 godine radnog iskustva živjela u brodskoj kabini veličine dva sa dva, ispod mora i bez prozora, sa osobom koju ne poznajem, jela totalno nezačinjenu hranu i radovala se kada se u brodskoj menzi služi pizza, hot dog ili hamburger, radila po 13h dnevno, ustajala u 5 ujutru, vukla prljave kutije i kolica kroz hladni magacin, i evo me danas – živa i zdrava.

A tek šta sam sve naučilaaaa…

7. PODRŽITE VOLONTERSKO ISKUSTVO.

Ne obeshrabrujte djecu da stiču volontersko iskustvo, jer ono može biti odlučujući faktor. Volontersko iskustvo govori u prilog tome da je Vaše dijete odgovorna osoba, koja je spremna na rad pod pritiskom (i to uglavnom bez zarađenog dinara, jer je ne motiviše isključivo novac), na razna odricanja i na konstantno učenje i usavršavanje.

Da li biste voljeli da Vaše dijete neko ovako opiše?

Onda, podržite volontiranje!

Dragi roditelji, danas ne postoji stalan posao.

Statistika pokazuje da se mlađa generacija u prosjeku zadrži 30 mjeseci na jednom poslu. To znači da su rani poslovi dio procesa učenja i pravi momenat da Vaše dijete stekne osobine i vještine koje će se tražiti u skoroj budućnosti.

Traženje posla uglavnom nije zabavno.

I sam posao je nekad pravi smor.

Ali pustite vašu djecu da to sama otkriju.

Bićete mi posle zahvalni 🙂

 Bojana Perović