Posts

SmartChange – Autentičnost kao ključ uspješnog biznisa

/in /by

Kada si zadnji put odlučila da promijeniš nešto u svom životu, bilo da je to promjena u tvom ponašanju ili da je u pitanju promjena sredine?

Ja sam recimo, za promjenu, nedavno okrečila dnevni boravak, promijenila boju kose i kupila nove patike.

Isto tako, ne tako davno sam počela nešto ozbiljnije da se bavim samom sobom i promjenom svojih navika (uključujući rano buđenje i isto tako što raniji odlazak na spavanje) i pretjeranih reakcija na sasvim obične promjene raspoloženja mog trogodišnjeg sina.

I mogu ti reći da je ovaj rad na sebi je bio mnogo teži nego što sam očekivala, jer je sticanje novih radnih navika zahtijevalo određene napore i odricanja na koja nisam uvijek bila spremna. Počela sam da čitam i učim više o mentalnoj higijeni, i došla do zaključka da moram da počnem da brinem malo više o sebi kako bih mogla više da ponudim drugima.

Osim što svakodnevno slušam razne podcast-e, razgovore sa TED-a, audio-knjige, čitam razne članke i e-knjige, na društvenim mrežama pratim par inspirativnih profila sa čijim sadržajem volim da započnem dan.

Znaš ono kad vidiš da je taj neko izbacio Story i jedva čekaš da klikneš da vidiš o čemu danas piše?

E, onda moraš da upoznaš ovu ženu, jer je ona definitivno jedna od njih!

Ona je neko za koga je sreća “bliskost sa zdravim granicama. Kretanje u pravom smjeru, makar i puževom brzinom. Nezavisnost i sloboda, osjećaj da smo odrasli i da možemo da se nosimo sa životom. Biti prisutan u sada i ovdje.
Prihvatanje sebe. Voljeti sopstvene izbore i uživati u njima.”

Predstavljam ti Jelenu Marković – magistra komunikologije, NLP mastera i coacha, i osobu koja se krije iza Mreže za lični razvoj SmartChange.

Jelena se već godinama bavi koučingom, za koji su joj u početku govorili da kod nas u Crnoj Gori ne može da bude profitabilan. Ipak, ona je odlučila da posluša svoj instinkt, i danas je samoj sebi i više nego zahvalna na takvoj odluci!

 

Sjećam se priče o bumbaru, koji prema svim zakonima fizike i aeorinamike ne može da leti jer su njegova krila previše mala u odnosu na tijelo. Ipak, on leti, jer – NE ZNA DA ON TO NE MOŽE! I tebi su, kao i mnogima od nas, rekli da life coaching (kao i ostale vrste coaching-a) kod nas u Crnoj Gori nema da može, zar ne? Kako si se izborila sa tim?

Kao i za mnogo stvari u životu – riješila sam da se ne borim. Umjesto toga, moja strategija je bila da pokušam da razumijem i da krenem odatle. Prvo, vidjela sam da ljudi prije 5 godina nisu u toliko velikoj mjeri imali predstavu šta je koučing. Moja strategija je bila da samo sa puno razumijevanja objasnim šta je to što ja radim, i to na najjednostavniji moguć način – pomažem ljudima da prevaziđu životne probleme i ostvare svoje ciljeve. Toliko je prosto.

Objašnjavala sam preko Facebooka, u kafićima u 1 ujutro, na slavi, u supermarketu, u taksiju, u čekaonicama i u redovima i na žurkama i svuda. Mislim da mi je to bila glavna strategija – objasniti drugima šta je to i zašto im može biti korisno. Drugo, pomirila sam se sa tim da možda neću uspjeti, to mi je bilo prihvatljivo i bila sam spremna na taj rizik. I treće, jako sam vjerovala u svoje znanje i rad. Mnogo manje sam se bavila drugima, a mnogo više sam se bavila time šta ja imam i šta mi je još potrebno da bih uspjela.

Imaš diplomu iz novinarstva. Kada i kako se rodila ideja da se baviš life coachingom?

Ne umijem da definišen jasan trenutak. Pošto sam diplomirala, onako štreberski u junu, shvatila sam da to nije to. Novinarstvo me nije pokretalo iznutra. Bilo je ljeto 2012. i ja sam pila kafu sa roditeljima u bašti hotela Grand na Cetinju i pričala sam im kako sam otkrila nešto što se zove NLP. Nisu u početku shvatali šta je to, ali su bili zainteresovani i ja sam im prepričavala šta sam sve čitala o tome. Sigurno su me dobrih sat vremena slušali sa puno pažnje. I onda su rekli: „Pa dobro, šta tebi treba da bi se ti bavila time“. Kad su oni to izgovorili, to je zvučalo tako nekako jednostavno i logično, došlo mi je bilo da ih izljubim u tom trenutku! I tako je krenulo… Prvo edukacija, pa praksa, a onda nakon par godina i prvi klijenti.

Kako si došla do prvog klijenta? I da li si (i gdje) u početku najviše griješila?

Prvu klijentkinju sam imala 2014. godine. Zaključila sam da u početku mogu da iskoristim svoje znanje da pomognem nekome ko je malo mlađi od mene da ostvari neki cilj vezan za obrazovanje. Još uvijek sam bila nesigurna i to je bila oblast u kojoj sam se osjećala stabilno i dobro. Tada sam još uvijek živjela u Beogradu i na nekoj beogradskoj studentskoj Facebook grupi sam izbacila kratku objavu o tome kako radim koučinge sa studentima, i ta djevojka mi se javila. Imala sam toliku tremu prije njenog dolaska, da sam mislila da ću se onesvijestiti. Kao da treba da radim operaciju na mozgu, a ne jedan koučing. Radila sam iz svog stana, tako da sam cijeli stan detaljno oribala, kao da mi dolazi sanitarna inspekcija. Kad je ona pozvonila na vrata, bilo je jasno da smo obje zbunjene i da niko tu nema pojma šta radi.

Griješila sam, naravno, griješim i sada. Ono što se vremenom popravilo je to što sada bez problema priznajem i prihvatam grešku. Otvoreno klijentu kažem: „Znaš šta, ovo što sam te sada pitala nas vodi u smjeru koji nam uopšte nije koristan i mislim da nije trebalo da povedem razgovor ovamo… Izvini zbog toga, ‘ajde da se vratimo na…”. Ljudi to jako cijene i zahvaljujući tome idemo brže, imamo iskrenije odnose i postižemo još bolje rezultate. Najveća greška koju sam pravila u početku je bila ta što sam se svim silama trudila da predstavim kao da sve radim savršeno i da ja nikad ne pravim greške. Ne znam čime da se bavite u životu i ne znam na kom vrhunskom nivou da ste u svojoj profesiji, opet ćete nekad, nekako pogriješiti. Onda kada sam prestala da se opsijedam time kako ću nešto “zeznuti” i fokusirala se na to kako da dođem do cilja uprkos tome što ćemo svi malo da brljamo usput, tada je sve krenulo na bolje.

A u kontekstu vođenja biznisom, brljala sam pošteno. Finansije su mi bile u haosu i nisam vodila evidenciju. Zanemarivala sam važnost biznis plana. Nisam bila dovoljno fokusirana na marketing. Mislim da su to sve one tipične početničke greške i milo mi je što sam ih prošla jer sam puno naučila iz njih!

Ja sam prošle godine imala tu sreću da te kroz projekat IPER-a “dobijem” kao mentora. I dalje si, i uvijek ćeš biti, moja mentorka 🙂 A da li si ti imala mentora? I ako jesi – kako si znala da je baš taj mentor pravi?

Bilo je zadovoljstvo biti mentor u takvom projektu, mada sam ja to sve vrijeme doživljavala kao neku korisnu razmjenu… Svi smo mnogo naučii iz tog procesa.

Nisam nikada imala mentora u tom formalnom smislu, prosto nije bilo takvih projekata kada sam ja bila na svom početku. Ali je bilo puno ljudi koji su odigrali tu ulogu. Mislim da mi je najznačajniji bio kontakt sa Natašom Đukanović koja me nije ni poznavala kada je pristala da pođe na kafu sa mnom i posavjetuje me šta mogu da uradim da unaprijedim Smart Change. Fasniciralo me je koliko je nesebično podijelila znanje sa mnom i koliko je iskreno navijala za mene. Nisam znala zašto je važno da je poslušam za blog i za društvene mreže, prosto mi je izgledalo da zna što priča i shvatila sam da nemam šta da izgubim. I dalje kad mi “prigusti” znam da mogu da se oslonim na to da će Nataša biti tu da da dobar savjet i da me motiviše i inspiriše. Mislim da to i jeste glavna uloga dobrog mentora – ne da radi išta umjesto tebe, nego da te pogura kad zapneš kako da uradiš sve sam.

Pokušaj da nam dočaraš kako izgleda biti tvoj klijent – šta da očekujemo, kako da se ponašamo, kako da se pripremimo?

Ponekad dok razgovaram sa ljudima vidim da imaju utisak da ih ja nešto “čitam”, “proučavam”, “analiziram”… Kao da bih ja ikad mogla da otkrijem nešto više od onoga što sami već znaju i kao da imam nekakvu super-moć da čitam misli.

Kada klijenti dođu prvi put kod mene, najčešće su nervozni, napeti ili anksiozni. I to potpuno shvatam, odlazak na veoma intiman razgovor sa nekim koga prvi put vidiš je veoma stresan. Zbog toga se trudim da napravim da taj prvi kontakt bude što prijatniji i relaksiraniji. Na prvom susretu objasnim malo kako koučing izgleda, koliko traje, šta mogu da očekuju… I onda dozvolim klijentu da sam odluči koliko želi da otkrije na tom prvom susretu, ne postavljam previše pitanja. Vjerujem da rad na sebi treba da ide postepeno i da neko prirodno ima sporiji a neko brži tempo.

Kod nas je, reklo bi se, intelektualne usluge vrlo teško naplatiti. Koji je najveći izazov sa kojim si se suočila u tvom poslu?

Bilo je ljudi sa kojima sam prije imala odnos “ćao-ćao” kad se sretnemo, a koji su odjednom počeli da me zovu da pijemo kafu kad su shvatili čime se bavim. Ideja je ponekad bila da će dobili koučing koji će samo zvati “popili smo kafu”. Ljudi ne shvataju da to ne može. Ne samo zato što nije fer prema meni i mom vremenu, već zato što je koučing kontinuiran proces, stvari se ne rješavaju poslije jednog susreta i ne može se raditi u kafiću.

Osim ovoga, u početku mi je bilo neprijatno da dam finansijsku ponudu. Jedan veliki dio mog posla je i da držim obuke i treninge za organizacije koje žele da unaprijede komunikaciju u timu. I prve godine sam se svaki put stresirala kad treba da pričamo o finansijama. Mislim da je to jedna od onih stvari koju sam prosto prevazišla iskustvom… Negdje usput sam shvatila da je za naš poslovni odnos fer da se u startu znaju sve informacije, pa tako i ta, i pomirila sam se sa tim da će nekome to zvučati bahato, a nekome preskromno. Uvijek će biti ljudi koji će očekivati da im pružite intelektualnu uslugu za nimalo para, sve po logici “ti to sve već znaš, samo malo da popričaš sa nama i to je to”. Mislim da malo ko shvata koliko je iscrpljujuće cijeli dan raditi na tuđim problemima i da to mora da vrijedi nešto.

Tvoj blog je prepoznatljiv po tvojim crtežima. Kada si došla na ideju da crtaš, i da li je to uticalo na čitanost tvog bloga?

Autentičnost je osobina koju visoko cijenim, i kod sebe i kod drugih ljudi. Kada sam počela da pišem, objavila sam samo jedan tekst sa nekom fotografijom koju sam skinula sa interneta. I nekako mi to nije bilo fer, ne umijem da objasnim. Nije mi se uklapalo, nečim tuđim sam pokušavala da ilustrujem nešto svoje, a to sve nije ličilo na mene.

Ovo nije prvi blog koji sama pišem i ilustrujem. Mislim da je ovo prvi put da javno pričam o tome, ali u srednjoj školi sam pisala blog gdje sam sama pravila svoje male sličice. Crtala sam u Paint-u, sličice su bile veoma malog formata, možda veličice kartice za plaćanje jer su tehnički uslovi bili takvi da ne možeš da kačiš veće slike. Blog sam odavno izbrisala, sličice su otišle zauvijek i često mi je krivo zbog toga. Tada sam pisala kratke priče, to je čitalo možda ukupno troje ljudi, prijateljima i porodici nisam ni pričala o tome jer me je bilo sramota, mislila sam da to ništa ne valja. Ono što je bilo divno iz toga je što sam znala puno toga o tehničkoj strani vođenja bloga zahvaljujući tom malom srednjoškolskom projektu.

Ne bih rekla da ljudi danas ulaze na moj blog zbog crteža, ali mislim da kada vide moj crtež da i bez potpisa znaju da ja stojim iza toga. I drugo, mislim da su crteži odličan način da ljudi vide da je to što čitaju na smartchange.me autentično i iskreno, da nikada nije copy-paste sa drugih sajtova i da iza toga stoji učenje, iskustvo i trud.

 

Autorka: Jelena Marković (Mreža za lični razvoj SmartChange.me)

 

Šta je najvažnije što svi oni koji planiraju da pišu svoj blog moraju da znaju o pisanju bloga?

Najvažnije je strpljenje. Da dosljedno pišeš jedno pola godine ili godinu prije nego što iko primijeti da postojiš. A to je teško. Napišeš nešto za što znaš da je super, i na krjau ga pročita samo deset ljudi. Osjećaj je veoma frustrirajuć. Sve ove druge, tehničke stvari o pisanju bloga možeš da nađeš na tutorijalima na YouTube i zato ne bih da pričam o tome. Ali ovo te niko ne nauči kada tek kreneš – pisaćeš neko vrijeme bez ikakvih rezultata, potpuno neprimijećeno. To je okej, ne treba da se obeshrabruješ, nastavi da radiš to što radiš.

Knjiga koju bi preporučila svima koji žele da svoju karijeru preusmjere u preduzetničke vode?

Ne znam za knjigu, ali bih preporučila svima NPR-ov podcast koji se zove “How I Built This”. Gomila tridesetominutnih emisija koje vodi Guy Raz, u kojima razgovara sa ljudima koji su napravili veoma uspješne biznise od nule (Instagram, Airbnb, Spanx, Vice…) o tome kako su izgledali njihovi počeci. Jedno vrijeme sam umjesto muzike slušala samo ovo kad idem negdje. Koliko me je ovo pokretalo onih dana kada mi nije bilo ni do čega i kada sam razmišljala da poslušam savjete dobronamjernih komšinica i zaposlim se i ja kao i druga omladina negdje od 7 do 3 i da tu dočekam penziju.

 

Jelena pravi super Story-je pa je obavezno zaprati na Instagramu, i budi dio ljudi koji prate njen rad na Facebook-u.

 

—————

Moja gošća u martovskom blog postu bila je Olivera Vlah koja je svoju ljubav prema slikarstvu i umjetnosti uopšte prenijela na izvrsne kolačiće – medenjake koji osvajaju Hrvatsku! U tom blog postu pisala sam o koracima koje svaka žena slična njoj treba da prođe da bi pokrenula svoj biznis, a kompletan tekst pogledaj ovdje. Od Olivere smo naučili da je planiranje veoma važno, pa čak i onda kada nam se čini da nema potrebe za izradom strategije jer se bavimo malim biznisom kakav je njen. Jelenina priča poručuje sledeće:

LEKCIJA #4:

Virtualni sadržaj se prožima kroz svaku oblast našeg života i zatrpava nas svakog dana, čime još više budi našu glad za nečim što je čisto i iskreno. Ono što ljudi danas u digitalnom svijetu žele nije samo proizvod ili usluga, već iskustvo koje dobijaju. Iskustvo koje je iskreno, transparentno i autentično. Primjer autentičnosti je moja današnja sagovornica. Zato lekcija za ovaj mjesec glasi: Uradi ono što se većina ne bi usudila da uradi – budi drugačija!  Autentičnost, odnosno biti onakav kakav jesi u dubini svoje duše čak i kad se “spuste zavjese”, bez lažnog sjaja i idealizacije, je upravo ono što je potrebno svijetu koji se nagledao svega što je lažno ili površno. To je tvoj kec u rukavu i vrijednost na kojoj treba od starta da radiš. Sjeti se ko si bila prije nego što je okolina rekla ko treba da postaneš. I samo guraj taj svoj fazon 😉

————–

Sa namjerom da te motivišem da počneš da razmišljaš o karijeri preduzetnika, svakog mjeseca objavljujem svoj razgovor sa uspješnim preduzetnicima i onima koji su na početku svoje preduzetničke karijere, a koji će sa tobom podijeliti svoja znanja, možda ti dati neke nove ideje, i sasvim sigurno te inspirisati da pokreneš već jednom tu svoju biznis ideju! Preduzetništvo jeste neka vrsta karijernog puta, ali je iznad svega stil života u kojem hrabri ljudi pronalaze konstantnu inspiraciju. Da li si i ti jedna od njih?

 

Ako imaš pitanja za mene ili moje sagovornike preduzetnike, slobodno me kontaktiraj putem mejla office@minutadoposla.com i potrudiću se da tvoje pitanje stigne na pravu adresu 🙂

 

Od ideje do biznisa

/in /by

 

Ništa me ne može obradovati kao pravi mejl u pravo vrijeme! I dobra, jaka kafa, ona me uvijek obraduje…

Nekoliko dana prije praznika sam razmišljala o temi kojom ću u novoj godini otvoriti blog „Kafa sa regruterom“. A onda mi je jedna Snežana baš prije praznika poslala mejl…

 

 „Draga Bojana, pratim već neko vreme tvoj rad, sve pohvale zaista! Zanima me, kako si se odlučila da pokreneš svoj biznis? Već dugo imam jednu ideju koju bih volela da realizujem, ali sama pomisao da nemam nikog da me „pogura“ me plaši. Da li možeš da mi kažeš kada je pravi momenat za to, odnosno šta sve moram uraditi pre otvaranja firme i kako da se pripremim za sve? Kako si istraživala tržište? Koliko vremena i novca ti je bilo potrebno? Ako misliš da bi ova tema mogla biti interesantna za tvoj blog, budi slobodna da mi odgovoriš nekog tamo ponedeljka… 🙂 Imam strpljenja. Pozdrav.“

 

Snežana, postavila si prava pitanja u pravo vrijeme!

Odgovor na tvoja pitanja biće odličan uvod za ono što planiram za 2019-tu godinu. Naime, kafu ćemo počevši od ovog mjeseca piti samo jednom mjesečno, i to će uvijek biti drugi ponedjeljak u mjesecu, a evo i zašto. Praznike sam provela istražujući simpatične biznise i povezujući se sa njihovim osnivačima. Kako mi je cilj da u ovoj godini inspirišem što više mladih ljudi da počnu da razmišljaju o preduzetništvu kao karijernom putu, da se pokrenu i da pokušaju da svoju biznis ideju sprovedu u djelo, odlučila sam da jedan ponedjeljak u mjesecu posvetim odgovarajući na interesantna pitanja mojih čitaoca kroz blog „Kafa sa regruterom“, i da jednom mjesečno u rubrici „Ideje zlata vrijedne“ intervjuišem zanimljive, uspješne ljude koji su krenuli za svojim snovima i upustili se u preduzetništvo!

Mislim da je pred nama jedna uzbudljiva godina! 🙂

Prije svega, draga Snežana, želim da znaš da je potpuno normalno da se, kad pokušaš da se usudiš da sanjaš svoj san, javi neki zločesti unutrašnji glas koji govori da nijesi dovoljno jaka, istrajna, pametna, uspješna ili vrijedna uspjeha koji treba da postigneš.

To je strah od neuspjeha, i uglavnom je tu da te spriječi da uradiš ono što si naumila.

Neuspjeh je nezaobilazan dio svakodnevnice, i znaj da kad god pokušavaš da uradiš nešto novo i da izađeš iz svoje zone komfora, rizikuješ da ne uspiješ. Sigurna sam da i ti, baš kao i svako od nas, svakog dana doživiš makar nekoliko malih neuspjeha ali ih ne identifikuješ kao takve jer ti nijesu relevantni za opstanak, pa ih ignorišeš i nastaviš dalje kao da se nijesu ni desili. Možda si presolila ručak, ili nijesi završila sve obaveze koje si imala za taj dan, ili je nešto treće u pitanju. I znaš šta – ništa se nije desilo, planeta se i dalje okreće oko Sunca, vrijeme ide, život se nastavlja!

 

Ups…

 

Isto je i sa biznisom. S tim što ovdje ne rizikuješ da se fizički povrijediš, već postoji rizik od materijalnog gubitka, koji prati pad motivacije, raspoloženja, samopouzdanja i generalno slabo i ranjivo psihološko stanje. Ali moraš da znaš da ako ne uspiješ u nečemu ne znači da je sve izgubljeno. Kad god misliš da rješenje ne postoji, sjeti se da postoje najmanje 2 načina da dođeš do njega, samo što u tim momentima sve ti djeluje toliko crno, da si koncentrisana samo na to da što prije ugledaš svjetlost na kraju tunela, umjesto da zažmuriš i pokušaš da osluškuješ mrak! Stvari ti jednostavno U OVOM MOMENTU ne idu od ruke, ali moraš da otvoriš svoj um, udahneš duboko i preispitaš svoj pristup kako bi se vratila nazad „u mašinu“.

Kako sam odlučila da pokrenem svoj biznis?

Jednostavno – probudila sam se jednog jutra i donijela odluku da želim da realizujem svoju biznis ideju.

Šalim se, nijesam bila baš toliko hrabra. Evo kako je nastala (ili bolje, nastajala) Minuta do posla.

 

Moj sin je imao nepuna 3 mjeseca kada sam shvatila da želim da provodim više vremena sa njim. Kao jedina opcija u tom momentu činila mi se ideja da počnem da radim od kuće, jer bi povratak na posao koji sam tada radila u drugom gradu od mene zahtijevao mnoga odricanja, a svakodnevno putovanje autobusom osim što bi bilo iscrpljujuće bi mi oduzelo dragocjeno vrijeme koje sam mogla da provedem sa svojim sinom. Odmah sam se registrovala na Upwork i počela da istražujem šta bih ja to mogla raditi od kuće. Kako sam prethodno radila u oblasti ljudskih resursa, regrutacija mi je bila nekako najbliža, ali sam uzimala i poslove virtuelnog asistenta, obrade podataka u SPSS softveru, izrade studentskih radova, kreativnog pisanja oglasa za posao itd. Tu su počeli da se šire moji vidici, i ja sam počela da shvatam da mogu mnogo više od onog što sam mislila da mogu i da je sve stvar  dobre organizacije. Kako ni moj suprug u to vrijeme nije imao posao, izazov je izgledao još veći i strašniji. Međutim, nijesam dozvolila crnim mislima da me preplave, vjerovala sam da ja to mogu, i samo sam gurala dalje. Uskoro sam došla na ideju da bi bilo dobro da osnujem preduzeće, jer kao freelancer nijesam mogla da uzmem ozbiljnije projekte koji su djelovali primamljivo.

U međuvremenu, kockice su počele da se slažu.

 

 

Moja majka, moja sestra i ja radile smo ketering za jedan događaj u Inovaciono-preduzetničkom centru Tehnopolis u Nikšiću. Čim sam ušla u tu ustanovu, osjetila sam da je to – to! Idealno mjesto za rad! 🙂

Ispostavilo se da je taj događaj zapravo bio info-dan o projektu „Ekonomsko osnaživanje žena u Nikšiću“, pa sam odmah prišla organizatorima, i moje ime se uskoro našlo na spisku žena koje će pohađati radionice o pisanju biznis plana. Tako sam narednih par mjeseci s vremena na vrijeme pohađala ove obuke, i uskoro imala gotov biznis plan!

Onda sam jednog dana, sada već daleko motivisanija, slučajno na Fejsu nabasala na poziv Unije poslodavaca Crne Gore namijenjen mladim nezaposlenim ljudima, za dvomjesečnu obuku u okviru projekta „Mladi su budućnost Crne Gore“. Od ponuđenih obuka u domenu preduzetništva i marketinga, izabrala sam ovo prvo, jer je marketing oblast koja me jako zanima i koju svakodnevno istražujem. Prvo sam prošla kroz osnove neuro-lingvističkog planiranja kroz obuku koju je organizovala mreža NLP Network, a zatim kroz radionice o preduzetništvu. Na većinu svojih pitanja dobila sam odgovor, ali kako sam po prirodi jako radoznala osoba, konstantno sam bilježila pitanja koja su mi se javljala i sama pokušavala da nađem odgovor na njih (na primjer, kako registrovati firmu da li kao d.o.o. ili se registrovati kao preduzetnik, šta mi je sve potrebno, gdje iznajmiti kancelariju itd.). Tako sam i nabasala na javni poziv za dodjelu podrške Inovaciono-preduzetničkog centra Tehnopolis, kojim se pozivaju inovativna lica da prijave svoje biznis ideje i apliciraju za neki od modela podrške. Prijavila sam svoju ideju, i nakon par mjeseci moja ideja je dobila infrastrukturnu podršku ove ustanove u fazi predinkubacije. Mojoj sreći nije bilo kraja, jer je to značilo da prva 3 mjeseca ne moram plaćati kancelariju! Uz to, našla sam odličnu agenciju za knjigovodstvene usluge, koja mi je prva 3 mjeseca besplatno ponudila svoje usluge.

Imala sam 90 dana „lufta“ da pronađem način da počnem da zarađujem za kancelariju i knjigovođu, svoju platu, poreze i doprinose, marketinške izdatke itd. I tako sam sa svega 80€ u džepu i potpuno sama obavila registraciju svog preduzeća. Željela sam da budem upućena u sve, od toga gdje se ovjeravaju obrasci, kako se registruje firma, kako se prijavljuje radnik i tako dalje.

 

Možda nisi znala, ali Minuta je osnovana sa idejom da se bavi posredovanjem pri zapošljavanju. Dakle, da si me prije godinu dana pitala čime se bavim, rekla bih ti isključivo regrutacijom! Tek nakon par mjeseci shvatila sam da moj core business zapravo uopšte nije regrutacija, već karijerni konsalting, budući da sam se, baveći se regrutacijom, susrela sa velikim brojem ljudi koji ne znaju šta žele, kako da dođu do posla, sa kim da se povežu… Tu sam prepoznala prostor za rad i priliku koju nijesam smjela propustiti! Tako je Minuta dobila sasvim novi oblik, i počela da liči na ono o čemu sam maštala..

 

Moram priznati da sam se u početku odrekla svoje zarade, jer sam odlučila da svaki svoj dinar reinvestiram! Odrekla sam se super cool cipela, nove jakne, počela da štedim tako što sam kupovala samo ono što mi je bilo potrebno, ali nijednog momenta nijesam zažalila! Vidiš, nijesam imala nikog da me „pogura“ ali ipak sam odlučila da probam sama sebe da „poguram“ tako što ću dovesti sebe u situaciju da MORAM da pronađem način da zaradim.

Tada je počela prava zabava! 🙂

Upoznala sam sjajne ljude koji su mi svakodnevno davali korisne savjete, učlanila sam se u Uniju mladih preduzetnika Crne Gore kako bih bila u toku sa najnovijim dešavanjima na ovu temu, prisustvovala velikom broju radionica i seminara iako je to nekad značilo da svoje radne obaveze moram da pomjerim, umrežila se sa ljudima koji su mi kasnije postali pravi prijatelji, pronašla saradnike i klijente, ma – fantastična godina, mogu ti reći!

Ali ono što je najvažnije, pripremala sam se skoro godinu ipo za sve to!

 

 

Čitala sam, pratila druge uspješne ljude na društvenim mrežama, istraživala konkurenciju, pretraživala razne sajtove za traženje posla, počela da istražujem ponašanje mojih budućih potrošača, pokušala da ispitam šta ih motiviše, koje društvene mreže koriste, pa sam tako otkrila da MORAM da koristim Instagram koji nijesam voljela, a danas naprosto obožavam (zaprati nas, ako već nijesi :D). Ukratko provodila sam i dane i noći za računarom. To je zahtijevalo mnoga odricanja, tim prije što nijesmo imali fiksnih prihoda a moj sin je rastao a samim tim i njegove potrebe, pa se dešavalo da propustim porodična okupljanja, da propustim mnoga druženja, koncerte, festivale…

Tebi će možda trebati manje vremena i rada, zavisno od vrste tvoje biznis ideje. Uz to, danas postoje mnogi konsultanti poput mene, koji se bave karijerom i koji ti na vrijeme mogu da ti ukažu na glavne barijere sa kojima se možeš suočiti, da ti otkriju kako da ih preskočiš ili zaobiđeš, i da ti daju nove ideje jer na tvoju biznis ideju gledaju drugim očima – očima tvog potencijalnog kupca!

Ono što te molim jeste da ne slušaš druge kada ti kažu da ne pričaš nikome o svojoj ideji da ti je neko ne bi ukrao. I meni su to govorili!

„Pa šta“, rekla bih, „kao da sam ja jedina koja je došla na ideju da se bavi ovim poslom! Istu ideju sigurno imaju mnogi, ali nemaju istu strast, ista znanja, iste ideje kako da je sprovedu u djelo!“  I zaista je tako!

PRIČAJ o svojoj ideji što više, svima a ne samo svojoj porodici, jer ćeš tako testirati tržište i čuti mišljenje drugih! Tu negdje leži recept uspjeha, samo treba da ga prepoznaš i naučiš da ga čitaš 🙂

Vidiš, ne može se uspjeti preko noći, ali bitno je da razumiješ da se MOŽE uspjeti, samo treba vremena, strpljenja, puno rada i truda, mnogo energije, neprespavanih noći (posebno ako si majka!), i iznad svega – čvrsta volja da uspiješ. Godina je veoma kratak period, vjeruj mi. Posebno kad je provedeš radeći na nečemu na čemu ćeš sjutra biti zahvalna sama sebi 😉

 

Ako i ti imaš pitanja vezano za tvoju karijeru ili bavljenje sopstvenim biznisom, kontaktiraj me – neka tvoje pitanje bude tema za neki od narednih blogova!

Do sledećeg čitanja,

 

 

Bojana Perović  

 

Priključi se i našoj Facebook grupi, i podijeli tvoje iskustvo sa preko 1500 članova!

Zaprati nas i na Instagramu, možda dobiješ neke nove ideje za svoj biznis 🙂

A ko je maznuo TVOJ sir?

/in /by

Ljude dijelim na one koji su pročitali knjigu „Ko je maznuo moj sir?“ od Spensera Džonsona, i na one koji nijesu.

Ovi prvi mogu satima da pričaju o ovoj basni za odrasle, dok će ih ovi drugi posmatrati sa čuđenjem, možda i podsmijehom.

Za sve one koji je nijesu pročitali – ovo je knjiga o liderstvu. O stavovima. O promjenama. O Siru, odnosno svemu onome čemu težimo u svom životu. Tako jednostavno napisana, a tako korisna!

Ovi koji su pročitali knjigu neprestano tragaju za novim Sirom, dok ovi drugi uglavnom vjeruje da im je Sir Bogom dat i uživaju u njemu, a kada tog sira nestane zahtijevaju da im se on vrati, tražeći načine da ga se opet nekako domognu.

I dok oni tako čekaju da im se vrati taj njihov Sir, u ovoj knjizi leži jasno ispisana velika životna istina:

 

CIJELI ŽIVOT JE PROMJENA.

 

„Hvala ti, ali ne treba mi tamo neka knjiga da bih otkrio da je život sav satkan od promjene“, reći ćeš mi.

„Možda, ali ovo nije „tamo neka knjiga“ o promjenama. Ovo je knjiga o tvojim stavovima!“

 

Ova „tamo neka knjiga“ je prodata u više od 27 miliona primjeraka i prevedena je na čak 37 svjetskih jezika, i jedan je od najtraženijih bestseller-a dvadeset prvog vijeka. A da stvar bude još bolja – čita se za sat vremena!

Ova „tamo neka knjiga“ opisuje život 4 lika u lavirintu, od kojih su dva miša (Njuško i Brzoje) i dva čovječuljka (Tucko i Mucko). Njih četvoro jednog dana pronalaze ogromne količine sira u Skladištu sira A. Nijesu znali otkud taj sir tu i ko ga je tu donio, ali su pretpostavljali da je njihov i da će dovijeka biti tu. Međutim, kada se situacija preokrene i gomila sira za koju su vjerovali da će im uvijek biti dostupna nestane, svaki od njih biva iznenađen. Ali, svaki od njih ovu promjenu doživljava na svoj način, i drugačije reaguje na novonastalu situaciju.

 

 

 

Nabrojaću par lekcija koje sam ja iz ove knjige naučila i usvojila, u nadi da ćeš razumjeti poentu.

 

1. Uradi ono čega te je strah!

Kada sam kao mlada majka dvomjesečne bebe pomišljala na pokretanje sopstvenog biznisa, obuzimao me je strah od nepoznatog. O preduzetništvu nijesam imala previše znanja, ne dolazim iz preduzetničke porodice, a sa svih strana ljudi su me savjetovali da, sada kao majka, moram da tražim siguran posao u ozbiljnoj kompaniji. Već tada sam počela da shvatam da ne želim takav posao koji guši moju kreativnost, ali nasuprot tome kao jedna od opcija bila je pokretanje sopstvenog biznisa, i strah od nepoznatog me je preplavljivao. Polako sam postajala njegov zarobljenik…

A onda sam naišla na knjigu „Ko je maznuo moj sir“. Počela sam da razmišljam o tome da možda stvarno treba da uradim to od čega me je najviše strah. Kada sam konačno skupila hrabrosti i poslušala svoj instinkt, shvatila sam da je ovo jedna od najvećih životnih lekcija koju sam mogla da naučim! Nema potrebe da se plašiš nepoznatog samo zato što ne znaš šta da očekuješ. Nepoznato može biti bolje od bilo čega što si ikad mogao da zamisliš!

 

2. Kada prevaziđeš strah, osjetićeš da si slobodan!

A onda je došao na red i taj predivni osjećaj.

Sloboda!

Put u nepoznato me je sasvim oslobodio. „Kako je moguće da ovo nijesam otkrila ranije? Zašto sam ovoliko dugo čekala?“, pitala sam se. Nijesam ni sanjala da može biti ovoliko zabavno svakodnevno se boriti za novi Sir! Naučila sam da strah neće nestati ako budem samo sjedjela i čekala da nestane, već da će samo postajati veći. Strah ograničava. Strah paralizuje. Strah nas vraće na događaje iz prošlosti i budi istu zabrinutost za ishode! Shvatila sam da moram da naučim da se fokusiram na ono što može da pođe po dobru a ne da mislim o tome šta može poći po zlu, kako bih mogla da dam 100% sebe u svemu što radim.

 

3. Provjeravaj često rok trajanja tvog Sira.

Kada si zaljubljen u put koji si odabrao i vjeruješ previše u svoje ideje, zaboraviš da s vremena na vrijeme onjušiš svoj Sir. To ti se ne smije dogoditi, jer će se sir pokvariti i ti ćeš ostati – gladan!

Minuta se rodila iz moje ideje da osnujem agenciju koja će se baviti zapošljavanjem mladih ljudi u Kini i Njemačkoj kroz Au Pair program, i u početku sam se time i bavila. Međutim, u jednom momentu sam shvatila da su Au Pair programi super, ali da moja klijentela nije više zainteresovana za te programe kao nekada. Moj sir se počeo kvariti… Srećom po mene, bila sam oprezna i „njušila“ sam svoj Sir s vremena na vrijeme. To moraš da radiš i ti, ako ne želiš da te promjene iznenade.  Ako njušiš sir znaćeš kad će početi da se kvari. Vjeruj, mnogo je lakše nego što zvuči 🙂

 

4. Zamisli sebe da jedeš novi Sir.

Ništa strašno i ako se stari Sir pokvari, postoji mnogo novog svježeg Sira koji moraš da pronađeš.

Kako sam ja povremeno „njušila“ svoj Sir, shvatila sam da mu polako ističe rok trajanja. Počela sam da istražujem druga tržišta, nove usluge, spoznala da mi treba dodatna edukacija i zatim dobro zagrijala stolicu. Počela sam da radim na sebi, jer je novi Sir bio nešto što dosad nisam okusila, i trebalo je da razvijem „čulo ukusa“ za nove vrste sira. Zamišljala sam sebe kako radim taj posao odnosno jedem novi Sir, i to zamišljanje me je dovelo tu gdje danas jesam.

Doslovno rečeno – ako neka tvoja ideja ne uspije, traži novu! Ali nije dovoljno samo da je tražiš, moraš da zamisliš sebe kako pronalaziš i jedeš taj novi Sir, tu novu sreću! Slika novog Sira koju imaš u glavi sigurno će te dovesti do njega.

 

5. Budi spreman da će ti neko uvijek sklanjati Sir.

Knjiga „Ko je maznuo moj sir“ odgovara na mnoga pitanja, ali ne i na pitanja otkud Sir u skladištu A na samom početku priče, i ko je taj sir stvarno „maznuo“. Nećemo se time ni baviti sada, jer bi to sve pokvarilo. Ako smatraš beskorisnim okrutni svijet koji nam svakodnevno daje i uzima Sir, onda Sir vjerovatno i nećeš dobijati. Ne radi se o tome gdje je nestao stari Sir, već kuda se kreće novi Sir. Kakva surova istina za sve one koji pošto-poto hoće da iskoče iz lavirinta kako bi shvatili ko se to usudio da im mazne Sir! Budimo otvoreni – to su ljudi kao Tucko koji imaju probleme sa svojim stavovima, i koji nikad neće razumjeti da je novi Sir mnooogo ukusniji od starog.

Ali za nas koji smo kao Mucko na vrijeme shvatili promjene, novi Sir je sigurno tu negdje na ćošku. Samo treba njušiti…

 

Ako sam probudila u tebi interesovanje  za ovu knjigu, piši mi i rado ću ti poslati na mejl elektronsku verziju ove „tamo neke knjige“ koja će ti promijeniti život na bolje 🙂 Kada počneš da je čitaš, vidjećeš koliko je ona „pitka“ i zahvaljujući Džonsonovom jedinstvenom stilu pisanja ova knjiga će ti se zauvijek urezati u pamćenje. Univerzalna primjena, duboka pouka skrivena u jednostavnosti, fraze dizajnirane za beskonačno ponavljanje čine ovu knjigu različitom od svih drugih popularnih knjiga za samopomoć.

 

Bojana Perović  

 

Priključi se i našoj Facebook grupi, i podijeli tvoje iskustvo sa preko 2500 članova!